Odraz u ogledalu: Premijerligaški transferi su dokaz da nešto ne radimo dobro

Transferi u inostranstvo često su najveći ciljevi domaćih fudbalera, bez obzira kojoj oni starosnoj skupini pripadaju. No, osim što se i tamo susreću sa sličnim problemima koji postoje i u BiH, često im upravo ti transferi odvedu karijeru u potpuno pogrešnom pravcu

Joachim Adukor

Fudbalska jesen u našoj zemlji ubrzano se bliži kraju, a klubovi će za nešto manje od mjesec dana na jednu od najdužih zimskih pauza u Evropi, nakon koje će u znatno izmijenjenim sastavima nastaviti borbu za ostvarenje svojih ambicija.

Kao što je uobičajeno, sastavi čak i najjačih klubova u BiH u velikoj se mjeri mijenjaju iz prelaznog roka u prelazni rok, a sa tolikom fluktuacijom igrača, jasno je da se dešavaju greške i da se mnogi transferi pokažu promašenima. Čak i od najboljih i najsposobnijih trenera i sportskih direktora nije za očekivati da svaki transfer koji naprave bude adekvatan. No, šta je sa izlaznim transferima? Kakve igrače naši klubovi proizvode za inostrana tržišta? Ova analiza nam vjerovatno neće dati puno razloga za optimizam.

Neumoljive brojke

U ljetnom prelaznom roku, klubove koji su u sezoni 2018/2019 nastupali u Premijer ligi BiH napustila su praveći inostrane transfere ukupno 73 igrača. Veliki je to broj odlazaka, takva bi brojka popunila sastave za tri do četiri premijerligaša, no kakvi igrači zaista napuštaju najviši rang našeg fudbala i odlaze u inostranstvo?

Bilo bi pomalo neadekvatno tek tako objaviti listu 73 odlazeća igrača, ali osnovna podjela koja se za početak može napraviti jeste podjela kroz osnovno pitanje da li su oni otišli u jače ili slabije lige od Premijer lige BiH. A ako drugi rang takmičenja u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji označimo slabijim takmičenjem od Premijer lige BiH (realnost je da je odlazak iz Premijer lige BiH u neko od ovih takmičenja korak unazad), onda su ostvarena ukupno 32 transfera u snažnije lige, dok je preostali 41 transfer ostvaren u slabije lige.

No, među 32 igrača koji su napravili transfere u snažnije lige od Premijer lige BiH, jako je malo onih koji se mogu okarakterisati uspješnim. Njih možemo i nabrojati, a pogledajmo kako stoje stvari.

Sarajevo je tokom ljeta napustilo pet igrača koji su otišli u lige snažnije od Premijer lige BiH. Joachim Adukor je nakon polugodišnje pauze u Bordo dresu za mađarski Diosgyor odigrao tek 2 utakmice i upitno je da li je odluka da odbije potpis novog ugovora sa Bordo timom pogodovala njegovoj karijeri.

Rifet Kapić nije dobio šansu za zvanični debi u dresu Paderborna i čini se da je za njega Bundesliga bila prevelik zalogaj, a dosta je iznenađujući i status Nihada Mujakića u belgijskom Kortrijku, koji ga je doveo kao veliko pojačanje. Mujakić je u razgovoru za naš portal ranije potvrdio da nije zadovoljan svojim statusom, a realnost je da bi on već na zimu mogao promijeniti klub i otići na posudbu.

Dva su fudbalera tokom ljeta napustila Sarajevo i bez problema se uklopila u novim klubovima. To su Ljuban Crepulja, koji se sa svojom ekipom Astre Giurgiu za koju igra redovno nalazi blizu vrha rumunske lige, te Emir Halilović, koji redovno igra za ekipu Spartaka iz Trnave čiji je i ranije bio član, te koji nije imao nikakve probleme da i po svom povratku u taj klub ponovo postane nosilac igre.

Ljuban Crepulja je bio jedan od nosilaca igre FK Sarajevo, a igrač njegovog profila vrlo je tražen te je bez problema pronašao klub koji dolazi iz kvalitetnije lige od Premijer lige BiH/fksarajevo.ba

Situacija sa fudbalerima Zrinjskog je tek nešto drugačija. Irfan Hadžić je nešto kasnije napravio transfer i trebat će mu vjerovatno duži vremenski period za uklapanje. Nedavno je postigao svoj prvi gol, ali ne može se reći da redovno igra za svoj klub Akhisar Belediyespor u turskoj drugoj ligi.

Hrvoje Barišić igra redovno za ekipu Sepsija u rumunskoj prvoj ligi, dok je i Marin Galić prilično redovan u dresu Intera iz Zaprešića. Redovno igra i Šime Gržan u dresu Istre, dok je Miloš Filipović napravio transfer vjerovatno dobar za svoj džep, ali nikako za svoju karijeru, jer je odigrao samo 32 minute u dresu grčke AE Larisse.

Eliomar, Stipo Marković i Josip Ćorluka bez problema su se uklopili u svojim novim klubovima nakon odlaska iz Širokog Brijega, a ostali igrači koji su napustili Široki Brijeg nisu bili te sreće, no to je i razumljivo, s obzirom na činjenicu da je Široki Brijeg imao dosta kadrovskih problema prošle sezone, gdje najplaćeniji igrači zbog povreda nisu pružali maksimum. Upravo su ti igrači pobjegli  glavom bez obzira, ali ni oni nemaju adekvatnu ulogu u svojim novim klubovima.

Anel Šabanadžović nije zabilježio niti jedan nastup za grčki AEK, a nije zaigrao ni Matej Rodin, koji je otišao u italijansku Perugiu. Mihael Klepač koji u Željezničaru praktično nije ni ostavio trag, jedan je od najboljih fudbalera slovenskog prvenstva ove sezone.

Mihael Klepač se odlično snašao u slovenskom Aluminiju i on je pokazatelj koliko su mladi fudbaleri nepredvidivi i kako je nekad tanka linija između totalnog anonimusa i fudbalera koji privlači pažnju/Bojan Velikonja, dnevnik.si

Fudbaleri koji su ljetos napustili Radnik nisu išli u jače lige, a čak pet igrača koji su napustili Mladost tokom ljeta otišli su u kvalitetnije lige od Premijer lige BiH. Nemanja Anđušić je, barem se trenutno tako čini, pogriješio sa transferom, grešku je napravio i Djelil Asani, a Nemanja Nikolić je odmah po transferu u Olympiakos proslijeđen na posudbu u Radnički iz Niša, gdje zasad jako malo igra. Nana Welbeck je prilično redovan u dresu Catanije u Seriji C, no je li treći rang italijanskog fudbala zaista toliki napredak u odnosu na Premijer ligu BiH? To pitanje je otvoreno. Filip Arežina je dobro počeo u Lokomotivi, ali se brzo izgubio i kako sada stvari stoje, morat će po ko zna koji put restartovati svoju karijeru.

Vrijedi istaći još mladog reprezentativca BiH Marka Brkića koji se nakon transfera iz Zvijezde 09 polako uklapa u ekipi slovenačke Mure, ali često dobija šansu, te Miloša Stojčeva, koji je nakon blijedih izdanja u dresu Tuzla Cityja bez problema uspio da se nametne u Voždovcu.

Čini se da je Stjepan Vego pogriješio transferom u Inter iz Zaprešića, a njegov prošlosezonski saigrač iz GOŠK-a Marin Karamarko napravio je jako dobar potez transferom u Muru, gdje standardno igra.

Trojac iz Krupe Siniša Babić, Lazar Marjanović i Đuro Zec odlično se uklopio u Superligi Srbije i ova tri iskusna igrača imaju prilično dobru minutažu u svojim klubovima.

Transfer nije isključivi cilj fudbala

Kompletne brojke? Samo se za 16 igrača, od njih ukupno 73, u ovom trenutku može reći da su napravili dobre odluke za svoju karijeru. To ne znači nužno da je preostalih 57 igrača pogriješilo, jer niko ne zna sa sigurnošću šta će se sutra desiti u karijeri Nihada Mujakića, Anela Šabanadžovića, Nemanje Nikolića ili Boška Boškovića.

No, bitno je napomenuti da veliki broj iskusnijih igrača ima neobjašnjivu potrebu za inostranim dokazivanjem koja je vjerovatno direktno povezana sa željom za većom zaradom, a često se ona na kraju izjalovi.

Imidž koji stvaramo o Premijer ligi BiH generalno nije najzdraviji, i pitate li igrača od 35 godina da li bi želio otići iz Premijer lige BiH, dobit ćete potvrdan odgovor, a isto će se desiti i sa igračem od 17 godina. Pričamo o dva ekstrema, čovjeku kojem novac prestaje biti isključivi faktor odlučivanja o karijeri jer je vjerovatno već zasnovao porodicu i traži stabilnost, te mladiću koji tek treba početi da se dokazuje i koji je pred teškom odlukom da vjerovatno prvi put u životu napusti svoj dom.

I naravno da je u uslovima kakvim smo danas, u vrijeme VAR afere najbolji svjedok, teško stvari posmatrati sa pozitivne tačke gledišta, no mora se istaći da bi prije svih igrači, kao nosioci fudbala u Bosni i Hercegovini, u određenoj mjeri prema istom trebali promijeniti odnos kako bi pomogli samima sebi.

Čak i ako izuzmemo novac kao presudni faktor iz fudbalske jednačine, opet će želja za dokazivanjem van Premijer lige BiH biti ogromna, no ne potvrđuje se nečija vrijednost isključivo igranjem izvan ove lige, baš kao što se nije potvrđivala ni prije 20 godina.

Naravno da će fudbaleri uvijek odlaziti iz domaćeg fudbala, i naravno da nisu svi jednakog kvaliteta i potencijala. Niko ne bi smio osuditi momke poput Nihada Mujakića ili Anela Šabanadžovića što su napravili transfere, pogotovo jer su od njihovih transfera profitirali i njihovi klubovi, no isplati li se zaista iskusnim igračima koji su na pragu da postanu legende ove lige radi koje hiljade maraka ili eura više praviti opskurne transfere u fudbalske nedođije?

Fudbaleri su, baš kao i svako od nas, ljudi koji prvenstveno moraju brinuti o svojoj egzistenciji, stoga je jako neukusno viriti u njihov novčanik. No, upravo je zato i bitno istaći neke stvari. Ako odete iz Premijer lige BiH nekad u rasponu od 26 do 30 godina starosti i potpišete dvogodišnji ili trogodišnji ugovor, a uglavnom se potpisuju takvi, nećete na njemu zaraditi milione koji bi vam obezbijedili dugoročnu egzistenciju. Ako se time osudite na dvije godine sjedenja na klupi, ostaje otvoreno pitanje jeste li svojoj karijeri učinili više štete ili koristi, naročito ako ste fudbaler koji može igrati za neki od najvećih bh. klubova poput sarajevskog dvojca, Zrinjskog ili Širokog Brijega.

Zanimljiv je recimo primjer Dine Ćorića, kao i većine fudbalera koji su produkti omladinske škole Širokog Brijega. Stipo Marković i Josip Ćorluka su napustili Široki Brijeg nakon što su stekli ogromno iskustvo igranja za ovaj klub i pažljivo su odabrali klubove u kojima će sigurno dobiti minutažu i priliku za igru, a Dino Ćorić, koji je postao širokobriješka legenda, nikad nije napuštao klub nakon što je 2009. godine odradio kratku posudbu u Posušju.

Ćorić je bez dileme mogao napraviti inostrani transfer, no ne čini se da je puno izgubio, jer pitanje je da li bi opet bio na istom nivou na kojem je danas da je napravio neuspješan transfer.

Dino Ćorić je postao zaštitni znak Širokog Brijega i jedan je od premijerligaških fudbalera koji je bez dileme mogao napraviti inostrani transfer i zaraditi nešto više novca, makar mu to dugoročno i ne bilo od prevelike koristi/bljesak.info

Odlazak radi odlaska

Svaki igrač ima svoju cijenu i da je nekad na adresu Širokog Brijega došla ponuda od 500 hiljada eura za Dinu Ćorića, možda bi se danas on našao u nekom drugom pasusu ovog teksta, gdje ne bi bio toliko hvaljen. No, upravo je u tom poenta, da je Dino Ćorić zaista bio u poziciji da napravi transfer koji bi zadovoljio i njega i Široki Brijeg, odlučio bi se na takav potez. Pošto nije, nije želio otići samo da bi otišao.

Nekadašnji fudbaler Sarajeva Joachim Adukor navodno je želio pod svaku cijenu otići sa Koševa, bez obzira na to šta mu je klub nudio da obnovi ugovor. U isto vrijeme dok je on odbijao ponude, Amar Rahmanović i Benjamin Tatar su obnovili svoje ugovore sa Sarajevom. Potom su možda bili i najzaslužniji što je Bordo tim osvojio duplu krunu, dok je Adukor sve to gledao sa tribina.

Danas oni igraju za Sarajevo i čak i da uskoro odu iz kluba, vjerovatno se neće dovesti u poziciju da griju klupu prosječnog mađarskog prvoligaša. Takve stvari se onima koji ne znaju gdje žele igrati, već samo znaju da ne žele igrati u BiH, puno češće dese nego onima koji su svjesni svog kvaliteta i koji jasno znaju šta žele od svoje karijere.

Joachim Adukor sigurno bi bio u znatno boljoj poziciji u svojoj karijeri da nije za jedini svoj cilj postavio odlazak iz Premijer lige BiH po svaku cijenu/fksarajevo.ba