Premijer liga BiH – groblje za trenere

Milenko Bošnjaković nije više trener Tuzla Cityja. Mile Lazarević nije trener Slobode, a i Marko Babić je napustio klupu Čelika. Najznačajnija je to stavka u bilansu 11. kola Premijer lige BiH, na koju nije lako dati smislen komentar.

Takmičenje u najvišem rangu bh. fudbala došlo je do polovine regularnog dijela, a lista klubova koji nisu mijenjali trenera od početka sezone dodatno je skraćena. Na njoj se sada nalaze Željezničar, Sarajevo, Zrinjski, Radnik i Borac.

Pritom se otvoreno špekulisalo o smjeni trenera Borca Branislava Krunića i tek nešto više iza kulisa o eventualnoj smjeni Harija Vukasa sa klupe Zrinjskog. Husref Musemić je na konferenciji za medije otvoreno odlučio da se suprotstavi zakukuljenim pričama o vlastitoj smjeni, pa se može reći da su zasad sigurnost u svom radu imali samo Amar Osim i Mladen Žižović, mada je i trener bijeljinskog tima navodno bio na udaru kad se govorilo o promjeni upravljačkih struktura u Radniku.

Treneri sami po sebi, osim u ekstremnim slučajevima, nisu garancija ni dobrih ni loših rezultata. Oni bi u modernom fudbalu prije svega trebali biti garancija da će ekipa gajiti specifičan, njima svojstven stile igre, a rezultati ostvareni na terenu trebali bi predstavljati simbiozu između adekvatno posloženog igračkog kadra i preferirane trenerske filozofije. A što je trener bolji i filozofija igre kompleksnija, to je i vrijeme potrebno da se ona adekvatno adaptira duže.

Sve su to stavke koje je potrebno ukomponovati u kratkoročnu i dugoročnije strategije razvoja klubova, jednako kako bi u iste trebalo biti moguće ukomponovati i proizvodnju mladih igrača, koji će biti trenirani prema kalupu koji bi im omogućio lakše snalaženje u seniorskom timu.

Ova teorijska postavka nije uvijek realna za ispoštovati ni u puno razvijenijim i bogatijim fudbalskim sredinama, ali je jako bitna, jer je paradigma razvoja fudbalskog kluba i njegove stabilizacije. Stoga bi joj svi klubovi trebali težiti u onoj mjeri u kojoj im to mogućnosti dozvoljavaju. Bh. stvarnost je drugačija.

Marko Babić je zvanično potvrđen kao trener Čelika 5. septembra. Jučer je odradio trening, pokupio svoje stvari, pozdravio igrače i napustio Zenicu. Predstavljao je novo lice Čelika, okretanje od filozofije dovođenja turskih trenera ka nečemu malo drugačijem. Proveo je u klubu 25 dana, odradivši valjda sa ekipom petnaestak treninga i odigravši pet utakmica u kojima rezultati nisu bili zadovoljavajući.

Pobjegao je glavom bez obzira kad je shvatio gdje je došao, vjerovatno proklinjući sam sebe što mu je uopšte palo na um da ikad preuzme Čelik. Imao je dovoljno pameti da shvati da svoju reputaciju može samo dodatni srozati, a sada se može samo nadati da će i njegovi eventualni naredni poslodavci imati dovoljno pameti da shvate da o njegovom trenerskom kvalitetu ili nekvalitetu apsolutno ne mogu suditi na osnovu zeničke epizode.

 Trener apsolutno ne bi trebao biti  maska za neadekvatan rad u ostalim segmentima kluba, niti bi njegov angažman smio biti posmatran isključivo kroz ostvarene rezultate.

Zanimljiv je primjer Čelika, zanimljivo je pitanje šta je cilj tog kluba. Aydin Olgun nije ispoštovao obećanja koja je dao kad je ušao u klub, a naprasni odlasci Adnana Orneka, Cihata Arslana, Hasana Ozera i naposlijetku Marka Babića pokazuju koliko je u Čeliku teško raditi. Klub ima cilj da “leluja” kroz ligu, nije u stanju da se bori za Evropu, a uvijek će tu biti neko barem mrvu lošiji pa se neće boriti ni za opstanak.

Da postoji dugoročna strategija u Čeliku (ali i većini klubova u ligi), Čelik bi dosad imao jasan plan kako da unaprijedi svoj omladinski pogon, koji je i dalje u tužnom stanju. Da bh. klubovi imaju dugoročne strategije, većina njih, bilo bi to jasno vidljivo, jer bi svi imali veliki broj mladih igrača u svojim redovima. Samo je to garant razvoja kluba, ma koliko se neko ne slagao sa takvom ocjenom.

Samo razvoj i prodaja mladih igrača mogu pomoći da se klubovi podignu na viši nivo, jer orijentacija na takav način rada vodi istovremeno ka apsolutnoj reorganizaciji svih drugih segmenata kluba.

Jedan od najvećih posljeratnih transfera Sloboda je ostvarila na ljeto 2018. godine, prodajom Darka Todorovića. U toj sezoni, klub se borio za opstanak. Deset godina ranije, Said Husejinović je prodan Werderu. Sloboda te sezone nije igrala Evropu, ali je svejedno napravila historijski transfer.

Najveća je ubleha da se igrači trebaju početi razvijati nakon izlazka u evropska takmičenja, to je velika kočnica razvoja domaćih klubova. Neće igranje u Evropi podići cijenu nikome ko nema kvalitet, zato i postoje skauti većih klubova i paralelno tome, neće neizlazak u Evropu spustiti cijenu nikome ko pokazuje kvalitet i potencijal. Nije ni Krupa igrala u Evropi nikad u svojoj historiji, a Aleksandar Vukotić, Irfan Jašarević i Elvir Koljić su ostvarili za naše uslove vrhunske transfere, koji su obogatili klupsku kasu. Pričamo o maloj Krupi, sa nemjerljivo manjim potencijalom od tradicionalnih klubova.

Ogledalo nedostatka strategije razvoja klubova stoga je odnos prema trenerima i mladim igračima, jer nisu Olgunu i Čeliku kriva četiri trenera u malo više od godinu dana što nije napravio nikakav organizacijski pomak naprijed, već klub postoji samo da bi postojao.

Više o samom fudbalu

Evidentno je da Široki Brijeg počinje naplaćivati nesreću iz ranije faze sezone i da ostvaruje rezultate koji su puno više u skladu sa imenom kluba. Ne bi bilo pošteno reći da je hercegovački tim ranije igrao loše, no upao je u seriju loših rezultata iz koje se bilo teško iščupati. Karačićev tim stvorio je velike probleme Hariju Vukasa i trener Zrinjskog sada je u situaciji da mu svaki naredni kiks može biti i posljednji, a to nije situacija u kojoj želite biti pred vezane duele sa Sarajevom, Veležom i Željezničarom. Vukas nije uradio loš posao ove sezone, ali Zrinjski ima ogromne ambicije i pitanje je hoće li neloše biti dovoljno dobro za upravu.

Željezničar je jedini tim koji je u gotovo svim utakmicama nadigrao svoje protivnike, uz izuzetak katastrofalnog izdanja u Mostaru protiv Veleža. Izabranici Amara Osima igraju ofanzivan fudbal, to su demonstrirali i u Tuzli, gdje su samo zahvaljujući nekoliko promašaja ostali bez punog plijena, iako su praktično spašavali bod. S druge strane, nikad nećemo saznati koliko je stvarno mogao Bošnjakovićev Tuzla City, jer je iz privatnih razloga uspješni trener odlučio podnijeti ostavku. Koliko je bio bitan za uspjehe tima, saznat ćemo već u narednim sedmicama.

O Čeliku i Slobodi dovoljno je rečeno i ranije, no vrijedi napomenuti da Sloboda trenutno djeluje dosta ozbiljnije i uigranije od zeničkog tima, pa ne treba isključiti ni eventualno padanje Čelika u borbu za opstanak, jer Zeničani zaista ne djeluju dobro i evidentno je da sam izbor trenera nije jedini problem s kojim se ovaj tim sreće.

Sarajevu nedostaje mnogo igrača, ali je uspjelo rutinski savladati Mladost u gostima i poravnati se sa Željezničarom na čelu tabele. Amar Rahmanović je najavio povratak na teren lijepim golom, a Bordo tim sada ima pred sobom gostovanja Širokom Brijegu i Zrinjskom, koja bi mu mogla definirati nastavak sezone. S druge strane, Ibro Rahimić je stvorio nešto ozbiljniju Mladost, no koliko je zaista ozbiljna i koliko će vremena imati da se vrati u utrku za opstanak, ostaje da se vidi.

Zvijezda je već ispala iz lige, mada to ljudi odbijaju reći naglas, bojeći se da im se takva ocjena ne osveti. Prošle sezone ovaj tim je prvu pobjedu slavio u 13. kolu, ali imao je neuporedivo kvalitetnij igrački kadar od onog koji danas ima, a s obzirom na to da mu slijedi gostovanje Tuzli i potom domaći duel sa Borcem, mogla bi ove sezone puno duže potrajati sušna “sezona” simpatičnog kluba. Ove sedmice Zvijezdu je deklasirao Radnik, koji je apsolutno potvrdio da se pretvara u konstantu domaćeg fudbala. U Bijeljinu u narednom kolu stiže Sloboda, te će ekipa Mladena Žižovića, koji ima velike zasluge za igre svog tima, imati šansu da se uključi u borbu za plasman u Evropu eventualnom pobjedom.

Naposlijetku, svakako se isplati dotaći i Borca i Veleža. Kada igra fudbal, Borac zaista djeluje solidno i ekipu Veleža u drugom dijelu susreta u Banja Luci potpuno je nadigrao. No, neshvatljivi su usponi i padovi u igri Banjalučana i djeluje da je filozofija igre previše rigidna, te da će Borac morati da igra hrabrije u nastavku sezone bude li želio osvajati i bodove na strani. S druge strane, Veležu i dalje ostaje borba za opstanak i sezonu mu potpuno može definisati duel sa Mladosti u gostima u narednom kolu. Pobijedi li mostarski tim taj meč, onda već može razmišljati o puno boljim pozicijama od onih u zoni borbe za opstanak.

Vrijedi još dodati, da je u susretima posljednjeg kola u prvoj polovini regularnog dijela sezone postignuto 20 golova, odnosno u prosjeku 3,33 gola po utakmici, pa je publika imala šta i za vidjeti.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.