Sedam ekipa se nada tituli ili plasmanu u evropska takmičenja, a ostalih pet bi moglo u borbu za opstanak

Nova sezona Premijer lige BiH doslovno je iza ćoška s obzirom na to da počinje sutra, a nakon što smo u prethodnih nekoliko dana predstavili ekipe koje bi se trebale boriti za poziciju u gornjem dijelu tabele i barem okvirno približili izgled njihovog kadra u budućnosti, ostalo je i da predstavimo timove koji u narednoj sezoni i nemaju ambicije da izbore najviši plasman.

Pet je timova koji ove sezone ni ne spominju borbu za titulu prvaka i plasman na evropsku scenu kao cilj, a pored novih klubova u ligi Olimpika i Krupe, to su još od prošlosezonskih premijerligaša i ekipe Radnika, Mladosti i Slobode. Ovako će njihove ekipe izgledati u narednoj sezoni.

Još od prvog mandata Slavka Petrovića na klupi Radnika, bijeljinski je klub postao sinonim za stabilnost i kontinuitet. Radnik je ekipu mijenjao postepeno, bez prevelikih ambicija i bez želje za nadmetanjem sa najvećim klubovima u državi, što su često najavljivali i klubovi puno slabiji od bijeljinskog. Epilog svega je da je bijeljinski tim izašao na evropsku scenu dva puta, osvojio je trofej Kupa BiH 2016. godine, a sezonu je uvijek završavao u gornjoj polovini tabele.

Osim dobrog izbora trenera, Radnik je uvijek pravio i dobar izbor igrača, a zasluge za to idu i Mladenu Krstajiću, predsjedniku bijeljinskog kluba koji više neće obnašati tu funkciju, nakon što je smijenjen ranije ove godine. Radnik je jedan od klubova koji će značajno osjetiti posljedice pandemije korona virusa, a vidi se to i u skraćivanju igračkog kadra, koji će biti znatno siromašniji nego ranijih godina, barem kada su u pitanju iskusniji fudbaleri.

Utjeha za navijače svakako se može pronaći u činjenici da je Slavko Petrović ranije uspio u Radniku etablirati nekoliko kvalitetnih fudbalera koji su uspješnu karijeru izgradili van Premijer lige BiH, a i u narednoj sezoni ima sve uslove da to napravi. Čak i ako Radnik ovaj put ne bude na boljoj polovini tabele, ne bi trebao imati toliko ozbiljne probleme u borbi za opstanak i sredina tabele trebala bi biti njegov realan cilj. 

Sastav bijeljinskog tima trebao bi izgledati ovako:

Naravno, moguće su i brojne varijacije. Zasad je recimo neizvjesna sudbina bočnog fudbalera Slaviše Radovića, kao i još nekih igrača koji su prošlih sezona nosili dres Radnika, a koji sada traže inostrane angažmane.  U svakom slučaju, ono što definitivno može da se očekuje jeste etabliranje nekoliko mlađih igrača i to će u konačnici i dati ocjenu uspješnosti Radnikove sezone, puno više nego pitanje hoće li se izboriti za peto, šesto, sedmo ili osmo mjesto.

Klub koji bi se u svojim posljednjim godinama mogao nazvati suštom suprotnošću u odnosu na Radnik je tuzlanska Sloboda, koja je godinama generisala dugove nadajući se nekakvoj ludoj sreći i izlasku na evropsku scenu, koji, sve i da je došao, klubu kojem su temelji pogrešno postavljeni suštinski ne bi donio nikakav značajniji napredak.

Sloboda je bila u vrlo nezahvalnoj poziciji i možda bi krenula putem kojim je krenuo i zenički Čelik da nije krajem 2019. godine podvučena crta. Formirana je nova uprava na čelu sa Elmirom Šećerbegovićem, sinom legendarnog fudbalera Tuzlaka Dževada, koja je za cilj odredila postavljanje stabilnijih i zdravijih temelja kluba, te je krenula ka njegovom ostvarenju.

Problem je što ostvarenje neće biti lako, a zasad je zabilježen napredak u strukturi organizacije i marketinga, te u zaustavljanju sumanutog trošenja novca i stvaranja novog duga iz sezone u sezonu. No, još je mnogo posla pred upravom koja će morati da pronađe način za finansiranje kluba i mimo godišnjih tranši iz gradske uprave. Taj će zadatak ujedno i pokazati jesu li bili pravo rješenje za Slobodu ili nisu. Ono što su zasad adekvatno detektovali jeste potreba da se okrenu vlastitom kadru, produktima vlastite omladinske škole koja je jako kvalitetna i uz oskudne resurse uspijeva da se nosi sa Sarajevom i Željezničarom, iako Sloboda ne vidi u svakoj generaciji korist od iste. 

Ekipu su napustila neka od najvećih imena poput Almira i Amera Bekića, te Samira Bekrića, a otišao je i talentovani veznjak Armin Hodžić. Obično bi klub u takvoj situaciji posegnuo za dovođenjem sličnog kalibra igrača koje vjerovatno ne bi bio u stanju plaćati i onda bi se u nedogled vukla situacija u kojoj se ekipa iz godine u godinu samo rotira bez ikakvih stvarnih ciljeva osim opstanka. To smo kod Slobode gledali već dugo, a sada je uprava odlučila vratiti u svoje redove nekoliko igrača koji su produkt njene omladinske škole, te ih još više promovisati iz omladinskog pogona.

Imat će Sloboda solidnu širinu u predstojećoj sezoni, a ovako bi joj mogao izgledati početni sastav:

Generalno, tuzlanski tim je nepoznanica, mogao bi biti daleko od borbe za opstanak, a mogao bi isto tako imati i tešku borbu za opstanak. No, djeluje da je to rizik koji je već unaprijed ukalkulisan i da je sezona 2020/2021 ona u kojoj će se praviti bolni rez i okretanje Slobode ka nešto sigurnijoj i izvjesnijoj budućnosti. Nakon stotog rođendana, bilo je i vrijeme.  

Dok se za Slobodu i mogu iznositi različite tvrdnje, za Mladost je jasno da joj jedini normalan cilj u narednoj sezoni može biti opstanak u Premijer ligi BiH. Ekipa se, uslovno rečeno, ciljano slabi iz godine u godinu, a odlaskom iskusnijih igrača otvara se prostor za mlađe i talentovanije. Sistem je to koji je Mladosti omogućio da u svakom momentu ima nekoliko mladih igrača koje može plasirati na domaće ili inostrano tržište, a koji njenom postojanju daju smisao kroz finansijsku nagradu za njihov razvoj.

Ipak, ove sezone situacija je nešto drugačija. Pandemija korona virusa otežala je situaciju svim klubovima, ali je posebno pogodila Mladost. Zbog striktnih zakona koji su bili na snazi u Zeničko-dobojskom kantonu, ali i činjenice da je veći broj fudbalera i osoblja Mladosti bio zaražen virusom, propale su kompletne pripreme ovog tima. Tek su u finišu odigrane dvije utakmice, pa se s pravom postavlja pitanje koliko Mladost zaista može u narednoj sezoni. 

Klub nema previše iskusnih igrača koji će preuzeti teret odgovornosti na sebe u prvih nekoliko kola dok se mlađi igrači potpuno ne naviknu na nove, značajnije uloge u timu, a isto tako, za razliku od prošle sezone, Mladosti rivali nisu gotovo juniorski tim Zvijezde 09 i Čelik koji ima ogromne probleme s turskim investitorom već, barem na papiru, mnogo stabilnije i ozbiljnije ekipe.

To ne znači nužno da je Mladost otpisana već u startu, njena je prednost u tome što igrači poput Nedima Hadžića, Demirela Veladžića i brojnih drugih omladinaca baš u ovoj sezoni mogu napraviti taj ogromni skok i postati vrhunske klase na nivou Premijer lige BiH, a već je tada slika ekipe mnogo ozbiljnija. 

Početni sastav Mladosti mogao bi izgledati ovako:

U njemu nema prošlosezonske zvijezde Matthiasa Fanima, koji je sada u Sarajevu, a u njemu nema ni dugogodišnjeg kapitena Aladina Isakovića. Rijad Sadiku je navodno na pragu odlaska, ali klub već ima novog velikog talenta na štoperskoj poziciji. To je Azur Mahmić, koji je donedavno nastupao za Čelik, a za čiju karijeru bi ipak bilo kontraproduktivno da je nastavi u Kantonalnoj ligi Zeničko-dobojskog kantona.

Bez obzira na sve navedeno, Mladost će i iduće sezone biti pojedinim protivnicima tvrd orah i njene igre trebale bi postajati bolje kako sezona bude odmicala. Kakav će to na kraju donijeti plasman, ostaje da se vidi u narednom periodu.

Tri godine nakon ispadanja iz Premijer lige BiH, u društvo najboljih vratio se sarajevski Olimpik. Klub sa Otoke, koji će ove sezone svoje domaće utakmice igrati na Grbavici, prošao je značajnu restrukturu nakon osvajanja Kupa 2015. godine. Nijaz Gracić nije više imao podjednak interes za upravljanjem klubom, pa je nova upravljačka garnitura došla početkom 2017. godine, kada je Olimpik već bio veoma blizu ispadanja iz Premijer lige BiH.

Opstanak na kraju nije spašen, ali Olimpik se kroz tri naredne sezone stabilizovao i konkurenciju u borbi za plasman u Premijer ligu BiH u sezoni 2019/2020 i nije imao. Sarajevski tim ima solidan igrački kadar, zadržao je većinu najboljih fudbalera iz prošle sezone i trener Darko Vojvodić nedavno je poručio da je prikazanim tokom priprema zadovoljan. 

Najavio je i mogući dolazak još nekog pojačanja, ali je poručio i da svoj tim vidi kao vrlo nezgodnog protivnika za sve premijerligaške rivale. I u tom svom viđenju Vojvodić ima pravo. Prije svega iz razloga što je on uvijek sposoban učiniti da njegovi timovi igraju čvrsto, ne nužno defanzivno koliko da protivniku ne dozvole kreaciju previše šansi, a drugi je razlog što Olimpik ima od ranije prilično solidnu ekipu koja je definitivno bila nivo iznad Prve lige Federacije BiH, a koja je sada samo dopunjena jako kvalitetnim rješenjima.

Semir Bajraktarević i Adis Hadžanović su kvalitetna pojačanja za vezni red, a dosta bi trebao pokazati i Aladin Šišić, koji je stigao iz Sarajeva. Pored njih, Olimpik je pojačalo i nekoliko mlađih igrača poput Armina Imamovića i Ahmeda Hasanovića, koji bi trebali da se razviju na nivo kvalitetnih premijerligaških fudbalera.

Početni sastav Olimpika mogao bi izgledati ovako:

Imat će Vojvodić i solidne opcije u rotaciji, pa bi opstanak njegovog tima trebao biti realno ostvariv cilj. Hoće li usto uspjeti da razvije još nekog mladog igrača, vrijeme će pokazati.

Nakon samo godinu dana pauze, u Premijer ligu BiH se vratila i Krupa. Iako se očekivalo da Rudar Prijedor bude Krupljanima ozbiljan takmac u nastojanju da se domognu Premijer lige BiH, zapravo konkurencija nije ni postojala i Krupa se prošetala u elitu. Problem je međutim odlazak Jove Lukića, odličnog napadača koji je dres Krupe zamijenio Borčevim i kojeg neće biti lako zamijeniti.

Činjenica da Krupa u svom kadru nema previše poznatih imena po običaju ne znači mnogo. Aleksandar Vukotić i Elvir Koljić su bili prilični anonimusi kada je Krupa prvi put ušla u Premijer ligu BiH, pa su danas u sjajnim klubovima i igraju na nivou o kojem veća premijerligaška imena od njih mogu samo sanjati. 

Klub i danas ima u svojim redovima igrače koji bi mogli napraviti skok u karijeri i ostvariti tranfere u veće klubove, a Krupa je već pokazala da klubu rezultat sam po sebi nije garant stabilnosti. Mnogi su Krupi prognozirali brz pad nakon ispadanja iz Premijer lige BiH 2019. godine, da bi samo godinu dana kasnije ekipe bila ponovo u društvu najboljih. 

Njen sastav mogao bi izgledati ovako:

Moguće su i različite varijacije, jer ekipa je ipak nepoznata i nije izvjesno kako će se pojedini igrači navići na premijerligaški fudbal. Ono što je sigurno i što je svima vidljivo jeste da ove sezone ne postoje apsolutni autsajderi. Realnost je da ćemo iz ovdje pobrojanih pet klubova dobiti dva putnika u niži rang. Realnost je i da niko od njih u prvi mah ne djeluje kao stopostotni kandidat za ispadanje. Osim što u neku ruku to pokazuje da je uprkos korona virusu napravljen određen organizacijski iskorak, pokazuje i da nas u novoj sezoni čekaju solidna uzbuđenja.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.