Tuzlu ne treba otpisivati

Od svog konačnog ujedinjenja u sezoni 2002/2003 do danas, Premijer liga BiH je imala ukupno sedam različitih osvajača, te pored njih još deset klubova koji su barem jedno kolo proveli kao premijerligaški lider.

Ne treba biti previše pametan pa zaključiti da su većina od tih deset klubova na vrh tabele dolazili ne zahvaljujući kvalitetu, nego isključivo zahvaljujući činjenici da su imali nešto povoljniji raspored na početku sezone, u prvom ili prva dva-tri kola, što bi se brzo nivelisalo nakon prvih kikseva koji bi takve timove polako udaljavali iz gornjeg dijela tabele.

Trinaest je timova na čelu provelo barem dva prvenstvena kola, a od ove sedmice u tom odabranom društvu koje pored dosadašnjih šampiona Zrinjskog, Sarajeva, Širokog Brijega, Željezničara, Borca, Leotara, Modriče čine još Sloboda, Velež, Orašje, Čelik i Mladost Doboj Kakanj, nalazi se i Tuzla City.

Kvalitet Tuzlaka evidentan

Pogledajmo malo dublje u ono što nam govori ovaj podatak. Mladost je lidersku poziciju držala u trećem i četvrtom kolu sezone 2017/2018, Orašje je u sezoni 2003/2004 bilo lider nakon pet kola, baš kao i Velež u sezoni 2009/2010. Jedino su Čelik i Sloboda u neku ruku tragičari, jer su do kasnije faze sezone izdržali borbu za naslov, koju na kraju ne bi uspjeli dobiti.

U sezoni 2007/2008, Čelik je nakon 22 kola bio prvoplasirani tim na tabeli, a na kraju je završio na trećem mjestu, dok je u sezoni 2015/2016 Sloboda dugo vodila, ali je devet kola prije kraja konačno poklekla i prepustila Zrinjskom mjesto na tabeli. Gdje se tu uklapa Tuzla City?

Naravno, ne uklapa se još nigdje, jer je u novoj sezoni odigrano tek osam kola i njena glavnina je pred nama. Tuzla City nije nikakav kandidat za naslov, jer i pored činjenice da ima jako iskusnu ekipu, organizacijski know-how jednostavno nije na nivou potrebnom da se osvajaju naslovi.

No, činjenica da je tuzlanski tim lider nakon osam kola govori o jednoj drugoj stvari. Loša ekipa jednostavno se ne može maskirati toliko dugo, što pokazuje ranija praksa premijerligaškog takmičenja. Drugim riječima, Tuzlaci imaju kvalitet i nisu slučajno tamo gdje jesu, što dalje podrazumijeva da su ozbiljan kandidat za plasman u evropska takmičenja, za što u oslabljenoj konkurenciji djeluju prilično spremno.

Tuzlaci su ove sedmice kao gost savladali Široki Brijeg sa 3:1, a baš bi im Široki Brijeg trebao biti najozbiljniji konkurent za plasman u Evropu. No, nakon ovih 3:1, Široki Brijeg je puno bliži borbi za opstanak i deset bodova koliko za Tuzlom zaostaje djeluje nerealno za sustići do kraja sezone.

Liga postaje bolja, ne lošija

“Ova liga je puno drugačija nego što je bila prije desetak godina”, govorio je vidno iznenađeni Husref Musemić neposredno nakon duela svog tima sa Zvijezdom 09, čim je saznao da je Tuzla trijumfovala u Širokom Brijegu.

I nije mogao biti bliži istini. Njegov tim se namučio da savlada Zvijezdu 09 koja djeluje sigurnim putnikom u niži rang takmičenja, a ekipa iz Etno sela Stanišići na Koševu se nadigravala sa Bordo timom i na momente djelovala čak i fudbalskije od aktuelnog prvaka BiH. To je nešto što smo ranije rijetko gledali.

Skraćenjem lige na 12 klubova kao i rigoroznijim kontrolama od strane UEFA-e, klubovi su natjerani da se profesionalizuju u onoj mjeri u kojoj je to u BiH realno. Od 16 klubova, koliko je ranije Premijer liga BiH imala učesnika, najmanje je trećina u svaku sezonu ulazila bez ambicija i u ovakvom ligaškom društvu kakvo danas imamo bila bi ozbiljan kandidat za ispadanje. 16 dovoljno jakih i stabilnih klubova nikad nismo imali. Realnost je da ih nemamo ni 12, ali desetak ih imamo, a to puno više do izražaja dolazi u konkurenciji od 12 ekipa.

Do izražaja puno više dolazi i loše suđenje, a ove sedmice smo ponovo imali priliku gledati kasapljenje utakmica od strane sudija. Briljirali su Ermin Sivac i Irfan Peljto, čije će se suđenje naći pod lupom i koji bi mogli uskoro na hlađenje.

Velež je u ovom kolu trebao pobijediti Željezničar uzme li se u obzir prikazano kroz 90 minuta na stadionu Rođeni. Ermin Sivac je poništio domaćima gol kod vodstva 1:0, što je Željezničar iskoristio da se vrati u meč, a nakon utakmice je trener domaćina bio jako ljut.

“Neko nam je uzeo dva boda ako je taj gol bio regularan”, kazao je Dudić, a njegova reakcija je razumljiva. Željezničar je vjerovatno trebao dobiti jedanaesterac u ovoj utakmici, ali psihološki ekipu puno više uzdrma već postignuti i proslavljeni gol koji se poništi.

Plavi su u Mostar stigli kao favorit, ali u svoj će spomenar upisati još jednu jako ružnu uspomenu na utakmice sa Veležom, jer nisu pokazali apsolutno ništa kroz cijelu utakmicu. Osim je igru i pristup svoje ekipe opisao užasnim, no mora se odati i priznanje Feđi Dudiću, treneru domaćih, koji je protiv Željezničara prezentovao puno agresivniji Velež nego je dosad bio slučaj.

Velež je bio bolji u svim elementima fudbala, a naročito je impresivan bio u igri bez lopte. Svi napadi Željezničara zaustavljani su brzo, agresivno i visoko na polovini protivnika, a to je fudbal kakav Dudić preferira.

Žižović se više ne mora dokazivati

Novija trenerska škola u BiH ima nekoliko zaista dobrih izdanaka, a pored Dudića mnogo se ističe i Mladen Žižović, jedan od najmlađih, ali istovremeno i trenera sa najdužim stažom na čelu iste ekipe.

Žižović je još u finišu sezone 2016/2017 preuzeo Radnik, u onom čuvenom incidentu između Blaža Sliškovića i Todora Nikolića pokušavao je smiriti situaciju, a nekoliko godina kasnije, djeluje da je zaista potvrdio svoj potencijal i da je sa Radnikom ostvario sve što je bilo realno da se ostvari.

Njegov tim je konstantno u gornjem dijelu tabele, bez obzira na to što ima limitiran budžet i limitiran igrački kadar. Njegov tim igra atraktivan fudbal i pognute glave ne napušta teren ni kad izgubi, jer obično svoje protivnike uspije nadigrati. Tako je bilo i ove sedmice. Protivnik je ponovo bio Zrinjski, a nije se ovaj put mogao pojaviti Antoni Bandić, pa je Radnik zasluženo slavio sa minimalnih 1:0 poslije odlične partije, koja bi ga mogla svrstati među kandidate za plasman u Evropu.

Vukasovom Zrinjskom evidentno nešto nedostaje, igra na  gostovanjima je neprepoznatljivo loša, a to ovaj klub dugoročno naprosto neće tolerisati. Prelazni rok koji je Zrinjski odradio tokom ljeta jednostavno nije napravljen da bi se izborila Evropa. A odgovornost će snositi isključivo trener.

Prije ili kasnije, odgovornost za ono što Borac pokazuje iz sedmice u sedmicu morat će snositi Branislav Krunić, kojem je na upravljanje data previše skupa i nefunkcionalna ekipa. Nije Krunić jedini krivac što Borac na momente djeluje očajno, ali zna se kakva je hijerarhija u ovakvim situacijama. Banjalučki tim je poražen sa 3:1 od Slobode, koju je još i nadigrao na Tušnju, no bezidejnost koju Banjalučani prezentuju pred protivničkim golom naprosto je nerealna. Zato i jesu osmi na tabeli.

Tuzlaci su ispred, ali je pitanje dokad. Protiv Borca su odigrali vrlo inspirisanu partiju, no imaju li snage za više? Ne treniraju jer ne dobijaju platu. Platu ne dobijaju, jer uprava kluba ima obraza potpisati sa fudbalerima ugovore koje nije u stanju ispoštovati. I konstantno odgađati razgovore, dok situacija ne postane neizdrživa.

Upravljačka situacija tek je nešto bolja u Čeliku, koji je sa minimalnih 1:0 savladao Mladost u  debiju novog trenera Marka Babića. Čelik finansijski ne stoji grozno, ali odgovornost za poteze koji se povlače toliko je razuđena da istu zapravo niko i nema. Zeničani su itekako u borbi za plasman u Evropu, njihov kadar to bi možda i mogao podnijeti, ali publika je već sita činjenice da se o klubu ništa ne zna, pa je rekordno malo gledalaca posmatralo susret protiv Mladosti.

Ibro Rahimić vratio se u Mladost, a sudbina je htjela, da barem u prvoj fazi svog mandata borbu za opstanak vodi baš sa ekipom Veleža koju je nedavno napustio. Bitku u Veležu je izgubio, a pred njim je još teža u Mladosti, jer ako klub brzo ne promijeni neke stvari, mogao bi izgubiti i ovu drugu. Porazu je zasad bliži nego pobjedi.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.