U paklu prevelikih ambicija: Šta danas rade Hadžić i Veladžić?

Dok su Ševkija Resić, Halid Šabanović, Alen Mustafić i Numan Kurdić zabilježili nastupe u prvom kolu Premijer lige BiH u sezoni 2019/2020, njihova nekadašnja dva saigrača iz iste generacije nastavljaju nepotrebnu dugu potragu za novim klubom.

Priča o Nedimu Hadžiću i Demirelu Veladžiću priča je o svemu što nije dobro u fudbalu. Nažalost, ova priča nije izuzetak i sličnih ima i previše, a mladićima koji su tek napunili 20 godina i slovili su za najtalentovanije bh. igrače svoje generacije karijera je već pod upitnikom. Rezultat je to spleta faktora, od bolesno nerealnih ambicija, kako igrača, tako i ljudi bliskih njima, skoro robovlasničkog odnosa agencija prema svojim fudbalerima, te u najmanju ruku nezainteresovanog postupanja FK Sarajevo, čiji su Veladžić i Hadžić članovi bili.

Potencijal za ogromne domete

Demirel Veladžić je postao najmlađi strijelac u historiji FK Sarajevo kada je sa samo 16 godina, pet mjeseci i 20 dana u svom debiju u novembru 2015. godine zatresao mrežu Slavije. Punio je naslovnice domaćih medija već tada, a iako je kasnije nastupio u tek još nekoliko utakmica prije nego se vratio u omladinski tim, bilo je jasno da Sarajevo ima potencijalnu zvijezdu u svojim redovima.

Nedim Hadžić je jedan od najpoznatijih omladinaca u historiji domaćeg fudbala. Toliko se o njemu ispisalo dok je još nosio dres kadeta i juniora Sarajeva, da je djelovalo kao da će samim debijem za Sarajevo Hadžić već postati velika zvijezda Bordo tima.

Možda je mladom dvojcu i takav status od ranih dana njihovih karijera otežao igrački napredak, no već sa 18 godina postali su jako nezadovoljni što nemaju status prvotimaca i nosilaca igre FK Sarajevo. Zapravo, tada je njihovo nezadovoljstvo koje se nakupljalo mjesecima i godinama ranije kulminiralo, a kao rezultat toga došao je potpis za FTC (Football Transfer Company), agenciju sa sjedištem u Hamburgu koja je obojici vjerovatno obećala karijere u velikim klubovima.

Bila je to prva greška, a istu je napravio i Rijad Sadiku, godinu mlađi defanzivac Sarajeva kojeg su inostrani mediji u više navrata imenovali među najtalentovanije defanzivce svijeta u svojoj dobnoj generaciji.

Ipak, nije sam potpis sa agencijom konačna greška, odnosno preciznije, uništenje igračke karijere nije zagarantovano potpisom za bilo koju agenciju, ma koliko njene namjere ne bile iskrene, sve dok postoji trunka razuma i kvalitetan savjetodavac za igrače. Ni Hadžić ni Veladžić očito ga nisu imali u januaru 2018. godine.

Transferi bez zrna logike

Gotovo u bescjenje, oba mlada fudbalera su prodata portugalskom Leixoesu, ekipi koja je igrala u drugom rangu takmičenja i koja, a to je uvidom u historiju ovog kluba lako vidljivo, gotovo nikad nije proizvela nijednog igrača onog ranga i kvaliteta koji su željeli dostići Veladžić i Hadžić.

Ne možemo znati pojedinosti njihovog ugovora sa FTC agencijom, pa je nekorektno govoriti o tome jesu li bili prisiljeni da odu u Leixoes. Ako jesu, zašto su pristali na takav dogovor ranije kod potpisa za FTC, a ako nisu, zašto agencija nije kao zaštitnik interesa talentovanih fudbalera pokušala da za njihov razvoj pronađe bolju sredinu, kao što je to bio slučaj sa Rijadom Sadikuom, koji je već sa 19 godina zabilježio tri nastupa u belgijskom šampionatu?

Niko o ovim stvarima ne želi govoriti javno, jer je bolno suočiti se sa istinom. Ipak, istinu treba reći zbog onih koji u budućnosti budu imali jednak ili veći potencijal i istovremeno budu suočeni sa istim ili većim izazovima.

Nedimu Hadžiću i Demirelu Veladžiću od početka je glava punjena time da su zvijezde, a pogrešno im je stvarana percepcija da dominacija u svojoj uzrasnoj kategoriji može lako da se prenese i na viši nivo. Nije samo njima punjena glava, punjena je i ljudima oko njih, pričom da će, ostanu li predugo u Bosni i Hercegovini, propasti i da neće ostvariti svoj potencijal.

Zato su kao igrači od po 18 godina i bez skoro ikakvog seniorskog iskustva odlučili otići pod okrilje agencije koja među svojim klijentima nema nijednog fudbalera još uvijek vrijednog pomena, a nedugo potom su kao igrači kojima je potreban razvoj otišli u klub koji u novijoj historiji nije razvio previše značajno ime. Naravno, imali su na sve to nesreću da dožive povrede, pa su nakon manje od godinu dana obojica i zvanično prestali biti članovi Leixoesa, a posljednjih 18 mjeseci svoje karijere mogli su provesti i putujući oko svijeta, i opet sebi ne bi naškodili ništa više nego što već jesu.

Nije se u cijeloj priči proslavio ni FK Sarajevo, koji nije svojim igračima ponudio previše značajnu alternativu i u cijeloj se priči držao po strani, kao da mu je hitno bio potreban novac, makar i sitan iznos u poređenju s onim što se moglo dobiti da su ovi momci jednog dana postali nosioci igre u seniorima.

Strategija i nedostatak iste

Historija je učiteljica života, jer se ciklično ponavlja, i ljudi uporno ponavljaju iste greške. Kažu da je mudrost učiti iz tuđih grešaka, a ako je zaista tako, onda treba biti iskren pa reći da Hadžić i Veladžić nisu postupili previše mudro. No, je li moguće da nije postojao niko ko bi njima dvojici otvorio oči i kroz desetine, zapravo stotine primjera mladih igrača koji su na sličan način upropastili svoje karijere, pokušao poručiti da ne žure sa donošenjem najbitnijih odluka u karijeri? Cijele generacije su upropaštavane zbog bolesnih i nerealnih ambicija i nedovoljno kritičkog razmišljanja.

Nihad Mujakić je rođen 1998. godine, baš kao i Selmir Pidro i Vladan Kovačević. Odnos Sarajeva prema njima u ranijoj fazi njihovih karijera bio je, barem tako djeluje, još skandalozniji nego je bio odnos prema Veladžiću i Hadžiću. Između prve i druge utakmice za Sarajevo, Mujakić je čekao godinu i mjesec dana, a u oba prva meča igrao je ukupno po jedan minut. Kovačević i Pidro su kao neperspektivni bili na posudbama u Slobodi Mrkonjić Grad i visočkoj Bosni. A pogledajmo gdje su danas.

S druge strane, transfer Mujakića u belgijski Kortrijk mora biti adekvatna lekcija i za FK Sarajevo o tome šta je za klub najbolje i najbitnije. Razvoj takvih talenata i punjenje klupskog budžeta nadoknadom za njihove transfere morala bi biti klupska strategija kojoj će biti prilagođene sve druge klupske strategije. U sezoni 2018/2019, Sarajevo je po tom pitanju blistalo, baš kao što u sezoni 2017/2018 nije. Da li su lekcije naučene, pokazat će nam sezona 2019/2020, odnosno nastavak karijera Đanija Salčina, Andreja Đokanovića, Belmina Dizdarevića, Kenana Dervišagića i još nekih mladih igrača Sarajeva. Oni mogu postati novi Nihad Mujakić i Vladan Kovačević, a mogu postati i novi Nedim Hadžić i Demirel Veladžić. Jasno je šta klubu mora biti strateški interes.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.