Zalog za budućnost: Vrijeme je za novi korak u radu sa mladim igračima

Nikad kompetitivnija sezona Premijer lige BiH privukla je skoro 50 hiljada gledalaca na naše stadione samo u prva dva kola.

Obećavajući je to podatak, koji u samom startu šalje dvije poruke. Prvu, da bi fudbal barem na papiru trebao biti kvalitetniji i uzbudljiviji nego ranije, i drugu, da će to automatski značiti manje prostora za trenere po pitanju promocije mladih igrača.

Razvojna liga

Premijer liga BiH, kao što je to javnost mnogo ranije konstatovala, nalazi se u takvoj poziciji da treba što prije prihvatiti činjenicu da može biti razvojna liga za mlade igrače i da klubovi dobar dio svog budžeta mogu realizovati kroz prodaju igrača. No, stvari nisu toliko jednostavne.

Svidjelo se nekome ili ne, rezultati ostvareni na terenu su prvo i najosnovnije mjerilo uspjeha kluba, barem u kratkom, ali i srednjem roku. Naravno da je organizacija prosječnog kluba u Bosni i Hercegovini danas na mnogo višem nivou nego je bila prije deset godina, no organizacija sama po sebi ne može opstati bez rezultata. Fudbal je kompetitivan sport i to je naprosto tako. Svih onih pedesetak hiljada gledalaca koji su se sjatili na stadione u prvih 12 utakmica nisu se našli tu da bi razmišljali o narednih deset godina kluba, nego da vide šta im je klub spremio za novu sezonu.

U takvom odnosu snaga, prostora za mlade igrače ne može biti previše, naročito one koji su tek okončali svoj juniorski staž, ili još uvijek imaju pravo nastupa za omladinske selekcije svojih klubova.

Od ove sezone, fudbaleri rođeni 2000. godine nemaju više pravo nastupa za juniorske selekcije i oni su zvanično postali seniori. Svake godine na taj način u naš premijerligaški fudbal uđe više od stotinu igrača, koji kroz samo nekoliko mjeseci iz pozicije redovnog igranja svake sedmice i zagarantovanog mjesta u prvih 11, odnosno prvih 18, dolaze u poziciju da su izvan 20, nerijetko i 25 najbitnijih igrača u klubu. A ne nosi se svako jednako s tim mentalnim teretom.

Treneri donose, ili bi barem trebalo da donose, odluke o tome ko će igrati. Najprostije bi bilo odgovornost za razvoj mladih fudbalera staviti na teret tih dvanaest ljudi, odnosno duplo više od toga koliko ih klubovi promijene kroz sezonu. No, problem je dublji od toga.

Rezultat je uvijek najbitniji

Treneri žive isključivo od rezultata, i ma koliko se zavaravali da postoje i druga mjerila, ona su zapravo adekvatna za ljude izvan svijeta fudbala. No, unutar tog svijeta stvari su naprosto drugačije i četiri-pet lošijih rezultata u kontinuitetu većinu premijerligaških trenera će kostati radnog mjesta. Oscilacije u igri nisu dozvoljene, stoga igrači koji mnogo više osciliraju od iskusnih, oni najmlađi, moraju od ranih dana pokazati vanserijski talenat da bi dobili svoju šansu.

Iako ćemo ih često prozvati za kratkovidost spram domaćeg fudbala, ni čelnici saveza a ni klubova nisu do te mjere naivni da ne razumiju ove stvari. No, problem se ne može rješavati na kratke staze, a ni potezi koji se povuku ne mogu u kratkom roku dati rezultate.

Pionirske, kadetske i juniorske lige su reformisane kako bi dale mladim igračima veći broj kvalitetnih utakmica prije prelaska u starije dobne kategorije, a reformisana je nedavno i Prva liga Federacije BiH u kojoj klubovi od prve minute svake utakmice do njenog poluvremena u svakom momentu na terenu moraju imati bar dva igrača uzrasta do 21 godine.

S druge strane, klubovi se trude kroz partnerstva sa manjim od sebe osigurati minutažu mlađim igračima koji su talentovani, ali još uvijek nedovoljno dobri da bi igrali za prvi tim. Samo ove sedmice, nekolicina premijerligaša je odigrala prijateljske utakmice kako bi rezervni igrači, ali i mladi igrači koji treniraju sa seniorima, dobili šansu za koliko-toliko redovnijim fudbalom. No, ta rješenja, koliko god bila snalažljiva, nisu sistemska.

Igrači rođeni 1998. i 1999. godine već su dovoljno stasali i mnogi od njih poput Petra Boje ili Besima Šerbečića, odnosno Amara Beganovića koji je rođen 1999. godine, bit će nosioci igre u svojim timovima. No, šta je sa mlađima od njih?

Neophodnost novih takmičenja

Od igrača rođenih 2000. godine, samo su Igor Blagojević i Danijel Matić iz Zvijezde 09 dobili šansu u prva dva kola. Nemanja Nikolić, Andrej Đokanović i Kristijan Stanić su jedina tri igrača rođena 2001. godine koja su dosad igrala u ovoj sezoni, a Anes Hrustanović, Strahinja Manojlović i Luka Janković su rođeni 2002. godine, a dobili su šansu da igraju u Premijer ligi BiH.

Ukupno su ovi igrači upisali 784 minute u dosadašnjem dijelu sezone u svim takmičenja, a poseban su problem igrači rođeni 2000. godine. Omladinske generacije su sklopljene od dva godišta. Naprimjer, za juniore domaćih klubova prošle sezone su igrali igrači rođeni 2000. i 2001. godine, a uzmemo li da je svaki klub imao barem jednu postavu igrača rođenih 2000. i još jednu igrača rođenih 2001. godine, onda na 14 premijerligaških klubova dolazimo do brojke od barem 154 igrača koja naš fudbal treba “usisati”. Od 154 igrača koja su se “odškolovala”, samo dva su dobila šansu. A broj 154 je samo optimistična procjena, on je bez dileme mnogo, mnogo veći.

Trener juniora Željezničara Omer Joldić nedavno je spomenuo formiranje U-21 lige kao svoje viđenje rješenja za ovaj problem. Nema dileme da je dobro čuti glas iz fudbala koji direktno poziva na promjene, jer one samo tako zaista mogu doći. U većini evropskih zemalja su iz istih razloga u posljednjih desetak godina napravljene velike promjene. Formiranje U-21 i U-23 timova je redovna pojava, a postoje i lige rezervnih timova u kojima kombinovano igraju iskusniji i mlađi igrači, te njihov prelazak u seniorski fudbal postaje mnogo lakši, jer ne gube rutinu igranja fudbala.

Postoje i B, odnosno drugi timovi klubova. Tako danas hrvatski klubovi školuju svoje mlade igrače. Dinamo, Hajduk i Osijek imaju svoje druge timove u Drugoj HNL, a ova liga je svojevremeno školovala talente poput Amera Gojaka i Danija Olma, koji danas nose igru seniorskog tima.

Sva ova rješenja iziskuju novac, ako će biti adekvatno sprovedena. Činjenica je da brojni klubovi posluju na pragu rentabilnosti i da bi im učešće u bilo kakvom dodatnom takmičenju stvorilo probleme, te da im samim tim takve stvari nisu privlačne. To je razlog zašto naredni korak reorganizacije domaćih takmičenja mora preuzeti savez.

Pitanje hoće li naši mladi igrači sa 20 godina, kada postanu fizički sposobni da se nose sa starijima od sebe, imati nekoliko sezona redovnog igranja bez prekida kroz različite selekcije klubova, ili će imati iza sebe prekid igranja od godinu ili dvije godine u ključnom periodu za razvoj svoje karijere, jako je važno. Puno važnije od toga da li će svi stadioni dobiti reflektore ove ili naredne godine.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.