Zašto (ni)je trebalo prekinuti utakmicu u Širokom Brijegu?

Utakmica na Pecari, koju su odigrali Široki Brijeg i Zvijezda 09, primjer je dvostrukih aršina koji vladaju u našem fudbalu.

U nedjelju su svoj meč 18. kola Premijer lige BiH odigrali Široki Brijeg i Zvijezda 09. Široki Brijeg je rutinski slavio pobjedu rezultatom 4:0, ali je dobra igra Angelova, Kvesića, Ćorića i ostatka ekipe dijelom pala u drugi plan zbog prekida utakmice u prvom poluvremenu. Navijači Širokog Brijega su digli parolu i istakli sliku osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka, a delegat utakmice Amir Hadžić iz Velike Kladuše i sudija Sabrija Topalović iz Zenice odlučili su da prekinu utakmicu dok se sporna poruka i slika ne uklone sa tribine. Igrači su se povukli u svlačionicu, kapiten Dino Ćorić je razgovarao sa navijačima koji su potom napustili tribinu, a utakmica je nastavljena. 

Dan ranije u Mostaru utakmicu 18. kola Premijer lige BiH odigrali su Zrinjski i Mladost iz Doboja kod Kaknja. Zrinjski je bio favorit ali nije uspio savladati Mladost, pa je uspio izjednačiti golom iz jedanaesterca u posljednjoj minuti susreta. O ovoj utakmici se najviše priča u kontekstu dosuđenog jedanaesterca za domaćine. Predsjedavajući komiteta sa suđenje N/FSBiH Zoran Rebac je sinoć u emisiji posvećenoj Premijer ligi BiH na BHT-u konstatovao da je sudija Danijel Bojo zamijenio dvije situacije, odnosno da je propustio dosuditi jedanaesterac za domaće u 80. minuti, a da nije trebao dosuditi u 90. minuti. Ono što niko nije spomenuo, a vezano je za utakmicu u Mostaru, je da je čitavo prvo poluvrijeme na tribini gdje se nalaze navijači Zrinjskog stajala slika Slobodana Praljka. Vjerovatno delegat Željko Grbić iz Banja Luke, zajedno sa sudijom Bojom iz Kiseljaka, nije niti pomislio da prekine utakmicu. Mi ćemo se usuditi da postavimo pitanje da li bi utakmica u Mostaru bila prekinuta da je delegat bio Amir Hadžić, odnosno da li je bitno kako se zove delegat ili sudija ako postoje instrukcije kako da se postupa u ovakvim situacijama?

Povodom prekida u Širokom Brijegu oglasio se i N/FSBiH sa saopštenjem u kojem stoji: “Administracija Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine prikuplja relevantne informacije službenih lica sa ove utakmice. Nakon što budu zaprimljeni svi zvanični dokumenti sa jučerašnje utakmice, nadležni organi NS/FS BiH će poduzeti dalje korake u skladu sa relevantnim pravilnicima i propisanim procedurama. Na osnovu izvještaja službenih lica, a u skladu sa propisima, N/FSBiH će pokrenuti disciplinski postupak. Po okončanju istog nadležni organi N/FSBiH će donijeti adekvatne odluke.” Upravo ova situacija najbolje oslikava dvostruke aršine koji vladaju u domaćem fudbalu, kako u N/FSBiH, tako i u sportskoj javnosti, jer uopšte nema govora o identičnoj situaciji koja se desila dan ranije u Mostaru i koja, očito, neće biti predmet disciplinskog postupka.

Nepoštivanje himne BiH

Svakako da treba spomenuti i dvostruke aršine koji vladaju u svim medijima. Mediji, prije svega sarajevski, su prije nekoliko mjeseci “poletjeli” da osude skandalozno ponašanje navijača Širokog Brijega na utakmici finala Kupa BiH protiv Sarajeva, kada su pjevali pjesmu posvećenu Hercegovini dok je u pozadini išla himna Bosne i Hercegovine. Naravno, mediji u Hercegovini su pisali o odličnoj atmosferi na stadionu Pecara prije početka utakmice.

Sedam dana prije te utakmice na stadionu Asim Ferhatović Hase igrala se prva utakmica finala Kupa BiH, a navijači su pjevali “Jedna si jedina” dok je u pozadini išla himna Bosne i Hercegovine. Sarajevski mediji su tada pisali o odličnoj atmosferi prije početka utakmice, dok su mediji iz Hercegovine osudili takvo ponašanje. U ovom slučaju jasno je da se u obje situacije radi o nepoštivanju himne Bosne i Hercegovine, samo je pitanje kako pojedinci percipiraju to što se desilo. Himna BiH nema teksta i naravno da je svako pjevanje bilo kakvog teksta, bez obzira koliko ga neko voli, preko himne BiH, nepoštivanje iste, baš kao što je nepoštivanje himne i zviždanje.

Slučaj sa himnom BiH niti blizu nije grozan kao poruke podrške osuđenim ratnim zločincima ili određene političke poruke, ali ga treba spomenuti u kontekstu dvostrukih aršina. Činjenica je da u našem fudbalu ima na desetine primjera kada su se na tribinama dizale neprimjerene poruke i parole i trebalo bi nam puno vremena da ih sve nabrojimo, a zbog tih navijačkih parola najviše ispaštaju klubovi, ni krivi ni dužni. Rukovodstva Sarajeva, Željezničara, Širokog Brijega, Zrinjskog, Borca i ostalih klubova apsolutno nemaju nikakve veze sa navijačima i ne govore im kakve će parole dizati, čije slike će se naći na tribini i slično, ali redovno snose posljedice zbog nepromišljenih poteza svojih navijača.

Nažalost, živimo u državi gdje još uvijek postoje “naši” i “njihovi”, gdje ljudi nalaze načine da opravdaju ratne i druge zločine, gdje se navijači bave stvarima koje nemaju veze sa sportom, gdje mediji podlegnu navijačkim strastima, gdje se više priča o kaznama za klubove nego o lošoj infrastrukturi, gdje se još uvijek prilikom delegiranja službenih lica za utakmice PLBiH gledaju njihova imena, gdje je fudbal zbog svega ovoga u drugom planu.