11 zajebanih: Umjetnici, grubijani i bespoštedni borci
Nerijetko će igrači koji su igrali u Premijer ligi BiH, ili još uvijek igraju, reći kako je naše prvenstvo fizički izuzetno zahtjevno. Defanzivci ne biraju sredstva da zaustave ofanzivce, a mnogima su u sjećanju ostale riječi dobitnika Zlatne lopte Luke Modrića, koji je jednu sezonu proveo u Zrinjskom. “Premijer liga je bila dosta gruba, a pogotovo je bilo teško igrati u gostima. Najgore je bilo u Trebinju, a za nijansu manje u Banjoj Luci i Zenici. Suci jednostavno nisu štitili gostujuće igrače. Dobio sam poprilične batine po nogama. U Trebinju su stradali moji najdraži štitnici s likom Ronalda koje mi je poklonio otac Stipe. Neki frajer mi je ušao na nogu metalnim čepovima kopački i probio rupu u plastičnom kostobranu”, napisao je Modrić u svojoj autobiografiji.
Nedugo nakon toga javio se i defanzivac trebinjskog Leotara Zdravko Šaraba, koji je rekao: “Iskreno, nije on baš mnogo pogriješio. Dobio je tada “dobre batine” od cijele naše odbrane. Znajući kakav je kriterijum suđenja, nismo čekali da Modrić primi loptu i okrene se u duel “jedan na jedan”, već smo odmah startovali, i to maksimalno oštro”, bio je iskren Šaraba. To, ali i Bad Boys XI, lista 11 igrača koji su u karijeri dobili veliki broj crvenih kartona a koja se pojavila prije nekoliko dana na internetu, bili su povod da istražimo ko su “grubijani” u domaćem fudbalu, odnosno ko su igrači koji su dobili najviše crvenih kartona u karijeri.
U obzir smo uzeli sve utakmice koje su igrači odigrali u dresovima domaćih klubova u zajedničkoj Premijer ligi BiH (od sezone 2002/03 do danas), u zajedničkom Kupu BiH (od sezone 2000/01 do danas), te u UEFA takmičenjima (od sezone 1998/99 do danas). Također, na nekim pozicijama je bila oštrija konkurencija pa se u prvih 11 nalaze igrači koji su odigrali manje utakmica a dobili više crvenih kartona. Pogledajte kako izgleda 11 zajebanih, magičnih 11 domaćeg fudbala koji bi vas nadigrali i pretukli, 11 neustrašivih koji, žargonski rečeno, nisu dali na sebe, ali ni na saigrače. Ukupan broj crvenih kartona koje su dobili ovi igrači je 70.
Golman
Dejan Bandović (Posušje, Široki Brijeg, Velež, Sarajevo, Olimpik)
Svojevremeno jedan od najboljih golmana u Premijer ligi BiH je debitovao za Posušje u Kupu BiH u septembru 2004. godine. U takmičenjima koja smo pomenuli za gore navedene ekipe nastupio je 275 puta, a zaradio je 32 žuta i 4 crvena kartona. Zanimljivo je da je jedan crveni karton dobio kao rezervni igrač, u dresu Posušja, a ostala tri u igri, nastupajući za Široki Brijeg.
Konkurencija: Igor Melher, 3 crvena kartona.
Lijevi bek
Samir Merzić (Velež, Sloboda)
Baš poput Bandovića, i Merzić je na isti dan (22.09.2004.) debitovao u domaćim takmičenjima. Bilo je to u dresu Veleža u Kupu BiH, a nakon toga karijeru je nastavio u inostranstvu, gdje je u Češkoj Republici jedno vrijeme bio saigrač Edina Džeke. Kasnije će se vratiti u Velež a nastupaće još i za Slobodu. Za te dvije ekipe odigrao je u Premijer ligi BiH, Kupu BiH i Europa ligi 129 utakmica u kojima je dobio 37 žutih i 7 crvenih kartona, a sve crvene kartone dobio je u dresu Veleža. Iako nije po vokaciji lijevi bek, jedan dio karijere proveo je i na toj poziciji, te smo ga zato stavili u idealnih 11.
Konkurencija: Elvedin Varupa, Zdravko Šaraba, Vukašin Benović, po 4 crvena kartona.
Štoper
Bojan Regoje (Slavija, Olimpik, Čelik, Mladost DK)
Kada vas neko pita kako bi opisali domaći fudbal i koji su ga igrači obilježili, Bojan Regoje je sigurno jedno od prvih imena koja će vam pasti na pamet. Osim što je legenda Slavije, legenda je i kompletne Premijer lige BiH i igrač koji je do prije mjesec i po dana bio igrač sa najviše utakmica u zajedničkoj PLBiH. Osim što je na terenu uvijek davao svoj maksimum i uvijek bio tu za ekipu i za saigrače, Regoje je takav i van terena, što će potvrditi mnogi njegovi bivši saigrači.
Regoje je debi u Kupu BiH imao u novembru 2001. godine protiv Zrinjskog u Mostaru, i ukupno je do okončanja karijere odigrao 439 utakmica u ligi, kupu i europskim kupovima. Bojan je rekorder po broju crvenih kartona, 11, a sve je zaradio u Premijer ligi BiH. U dresu Slavije dobio je 6 crvenih kartona, u dresu Olimpika 4, te jedan u dresu Mladosti iz Doboj-Kaknja. Zanimljivo je da je jedino u sezoni 2010/11 dobio 2 crvena kartona, i da su oba bila protiv Sarajeva. Također, dva crvena kartona dobio je i protiv Leotara, jedan u sezoni 2009/10, a drugi u sezoni 2011/12.
Konkurencija: Stipe Režić, Mehmedalija Čović, Jadranko Bogičević, po 6 crvenih kartona.
Štoper
Nihad Ribić (Travnik, Žepče)
Travnik je u Premijer ligi BiH prvi put zaigrao u sezoni 2003/04, a upravo tada je u najvišem rangu bh. fudbala debitovao Nihad Ribić. Bilo je to u utakmici drugog kola odigranoj 8. augusta 2003. na Koševu protiv Sarajeva (5:0). U Premijer ligi BiH i u Kupu BiH odigrao je 237 utakmica u kojima je zaradio 108 žutih i 9 crvenih kartona (što ga stavlja na drugo mjesto po broju crvenih kartona). Iako je u Žepču proveo tek jednu sezonu, i to kada je Travnik nastupao u Prvoj ligi FBiH, upravo je tada i dobio najviše crvenih kartona u jednoj sezoni, tri, od čega dva protiv Radnika iz Bijeljine.
Konkurencija: Elvedin Beganović, Ivan Kostić, Aladin Isaković, po 5 crvenih kartona.
Desni bek
Mladen Jurčević (Čelik, Široki Brijeg, Vitez)
Gledajući broj crvenih kartona, može se reći da je konkurencija na desnom beku u ovom izboru bila izuzetno jaka. Ipak, izbor je pao na nekadašnjeg mladog reprezentativca BiH i jednog od većih talenata u to vrijeme, Mladena Jurčevića. Jurčević je u konkurenciji nekoliko desnih bekova igrač koji je odigrao najmanje utakmica, 129, a dobio je čak 6 crvenih kartona. Četiri crvena kartona dobio je u dresu Čelika, za koji je i odigrao najviše utakmica, te po jedan nastupajući za Široki Brijeg i Vitez. Posebno “grozna” bila je sezona 2007/08, kada je dobio 3 crvena kartona.
Konkurencija: Darko Dreč, Samir Efendić, Goran Živković, po 6 crvenih kartona.
Zadnji vezni
Milan Muminović (Slavija, Sarajevo, Borac, Zrinjski, Vitez, Olimpik)
Kroz kompletnu karijeru Milana Muminovića je pratila reputacija odličnog veznjaka, sa odličnim pregledom igre i dozom pozitivne drskosti, i bio je jedan od onih igrača koji su neizostavni u prvih 11 kod bilo kojeg trenera. Nažalost, u karijeri je osvojio jedan trofej, šampionsku titulu sa Zrinjskim u sezoni 2013/14, a puno puta je bio blizu.
Sa Slavijom je izgubio finale Kupa BiH protiv Širokog Brijega, sa Sarajevom je igrao Play-off Europa lige protiv Cluja, bio je u Borcu u prvom dijelu sezone u kojoj su se Banjalučani okitili titulom prvaka BiH, ali je napustio ekipu na polusezoni nezadovoljan minutažom. Iza Muminovića su 383 utakmice u PLBiH, Kupu BiH i UEFA takmičenjima, u kojima je skupio 117 žutih kartona (drugi po broju kartona) te 6 crvenih kartona. Po dva crvena kartona je dobio u Slaviji i Zrinjskom, te po jedan u Sarajevu i Vitezu.
Konkurencija: Mustafa Kodro, Hrvoje Barišić, Džemal Tabaković, po 5 crvenih kartona.
Zadnji vezni
Nermin Jamak (Željezničar, Čelik, Zrinjski)
Još od juniorskih dana o Nerminu Jamaku se pričalo i pisalo da je u pitanju jedan od najvećih talenata u BiH, a interes slavnog Juventusa u mlađim danima je samo potvrdio te priče. Da ima fudbal u malom prstu pokazao je nebrojeno puta za sve tri ekipe za koje je nastupao u PLBiH, Kupu BiH i UEFA kupovima. Zašto nije opravdao taj talenat možda govori rečenica koju je on rekao prije nekoliko godina, kada je bio na probi u Poljskoj, a koja glasi: “Ma ja sam bolji od svih njih, više znam lopte, ali trče ljudi k’o navijeni…”.
Sa druge strane, mi možemo biti zahvalni što smo godinama mogli gledati Jamaka kako komanduje sredinom terena, kako razigrava saigrače, kako podiže ekipu u trenucima kada je to najpotrebnije, a svojevrsna nagrada za njegove dugogodišnje dobre partije stigla je prošle godine kada je izabran u Kristalnih 11, odnosno idealni tim Premijer lige BiH. Tu ekipu činilo je 8 igrača Sarajeva, dva igrača Zrinjskog i Nermin Jamak. Od debija protiv Posušja, u prvom kolu sezone 2005/06 pa do danas, Nermin Jamak je odigrao 301 utakmicu i zaradio je 5 isključenja, 4 u dresu Željezničara i 1 u dresu Čelika.
Konkurencija: Muhamed Džakmić, Anel Dedić, Oliver Jandrić, po 4 crvena kartona.
Lijevo krilo
Fenan Salčinović (Čelik, Zrinjski, Olimpik)
Salčinović je u svojoj karijeri najviše utakmica odigrao na poziciji ofanzivnog veznog, ali je nerijetko znao igrati i na krilnim pozicijama, pa smo ga zato stavili na lijevo krilo. Njegov kvalitet i talenat nikada nisu bili upitni, ali veliki problemi sa povredama krivac su zašto Salčinović nije imao bolju inostranu, ali i domaću karijeru, obzirom da je nekoliko puta bio na meti Sarajeva i Željezničara.
Fenan je debitovao za svoj Čelik u sezoni 2004/05, u utakmici osmog kola protiv Budućnosti iz Banovića. Od tada pa do danas nastupio je za tri gore pomenute ekipe 210 puta, a u svom CV-ju ima 7 crvenih kartona, te tako dijeli treće mjesto po broju crvenih kartona sa Samirom Merzićem. Šest crvenih kartona zaradio je u dresu Čelika, a preostali sedmi u dresu Zrinjskog. Sve kartone dobio je protiv različitih ekipa (Modriča, Orašje, Travnik, Olimpik, Široki Brijeg, Zrinjski i Borac).
Konkurencija: Nenad Zečević, Almir Halilović, po 4 crvena kartona.
Ofanzivni vezni
Darko Vojvodić (Brotnjo, Kozara, Sloboda, Čelik, Budućnost)
Vojvodića danas uglavnom svi znaju kao trenera, ali oni malo stariji sjećaju se njegovih majstorija u počecima zajedničke Premijer lige BiH. Iako je u domaći fudbal stigao na zalasku svoje karijere, uspio je odigrati 132 utakmice u zajedničkoj ligi i kupu, te dobiti 6 crvenih kartona. Zbog svoje beskompromisnosti bio je izuzetno cijenjen, kako među saigračima tako i među navijačima, a svakako da je najveći trag ostavio u Slobodi, za koju je nastupao u dva navrata i u kojoj je i završio karijeru. U dresu Tuzlaka dobio je četiri crvena kartona, a preostala dva u dresu Čelika.
Konkurencija: Anel Čurić 5 crvenih kartona, Đorđe Savić 4 crvena kartona.
Desno krilo
Veldin Muharemović (Sarajevo, Olimpik)
Muharemović je univerzalac koji je u svojoj karijeri promijenio dosta pozicija. U juniorima je igrao napadača, a u seniorima je igrao na svim pozicijima, osim na golmanskoj. Najbolje partije je pružao na desnom beku, ali je često igrao i desno krilo, pa je zbog toga našao svoje mjesto u ovom timu. Sa Sarajevom je osvojio Kup BiH 2005. godine, titulu prvaka BiH 2007. godine i strijelac je gola kojeg se mnogi navijači Sarajeva uvijek rado prisjete, gola za pobjedu protiv Genka u drugom pretkolu Lige prvaka.
Osim trofeja sa Sarajevom, osvojio je i Kup BiH u dresu Olimpika, što je najveći uspjeh ekipe sa Otoke od njenog osnivanja. Muharemović je za ove dvije ekipe u domaćim i UEFA takmičenjima nastupio 282 puta, a dobio je 75 žutih i 5 crvenih kartona. Tri crvena kartona dobio je nastupajući za Sarajevo, a preostala dva nastupajući za Olimpik. Ono što je zanimljivo je da je igrajući za Sarajevo dobio crvene kartone protiv preostala tri kluba iz velike četvorke domaćeg fudbala, odnosno protiv Željezničara, Zrinjskog i Širokog Brijega.
Konkurencija: Sanel Jahić, Dragan Bjelica, po 4 crvena kartona.
Napad
Adin Džafić (Čelik, Velež, Sarajevo, Sloboda, Gradina, Radnički)
Baš kao i na golmanskoj poziciji, i na poziciji napadača konkurencija nije bila pretjerano jaka, jer su u pitanju igrači koji generalno ne prave mnogo prekršaja niti dobijaju mnogo crvenih kartona. Ipak, među napadačima istaklo se jedno ime, ime Adina Džafića. Džafić je jedan od igrača za koje možemo reći da je enfant terrible domaćeg fudbala, igrač koji je posjedovao veliki talenat ali nije puno mario za pravila.
Talenat ga je doveo u Sarajevo, a nepromišljenost ga je mogla koštati života, kada je doživio tešku saobraćajnu nesreću, baš kada je bio član Sarajeva. “Kada živite 120 na sat, konstantno lumpujete, hodate…, čemu da se nadate? E, tako sam otprilike živio i ja”, rekao je Džafić u jednom intervjuu po okončanju svoje karijere. U Premijer ligi BiH i u Kupu BiH upisao je tačno 100 nastupa, dobio je 21 žuti i 4 crvena kartona, dva u dresu Veleža, te po jedan u dresovima Čelika i Slobode.
Konkurencija: Joco Stokić, 4 crvena kartona.
*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.
