Akademija Pandev, remek djelo Gorana Pandeva

Jedan od specifikuma bosanskohercegovačkog fudbala jeste gotovo mazohistička potreba za adekvatnim pozicioniranjem naše lige u odnosu na lige drugih zemalja, koja se ispolji u ljetnim mjesecima svake godine, a koja kontinuirano i progresivno donosi sve lošije rezultate.

Teško je prihvatiti da su naši klubovi prije 20 godina bili za ekipe iz Bjelorusije, Kazahstana, Azerbejdžana, a i brojnih drugih zemalja, baš ono što su oni danas za naše klubove, no to je realnost koju je donio moderni fudbal. Zaista se fudbal danas igra u cijelom svijetu, a mi to na svojoj koži najbolje osjetimo.

Bez obzira na činjenicu da lista onih zemalja u kojima fudbal još nije kvalitetniji od fudbala u BiH postaje sve kraća, jedno ime ipak je konstantno prisutno na njoj. Fudbal u Makedoniji, i pored toga što je Shkendija tri puta uzastopno igrala play off Evropske lige i što je Vardar igrao u grupnoj fazi ovog takmičenja, u Bosni i Hercegovini se još uvijek gleda sa dozom podozrivosti, mada za takvo što stvarno nema potrebe. Naime, makedonski UEFA koeficijent odnedavno je ispred bosanskohercegovačkog.

Naravno, skepsa spram makedonskog fudbala nije u potpunosti neopravdana, jer je Makedonija jedina reprezentacija sa prostora bivše Jugoslavije uz Crnu Goru i odnedavno Kosovo koja se nikad nije plasirala na veliko takmičenje. Situacija je i lošija od toga, Makedonija nikad u kvalifikacijama ni za jedan turnir nije bila iznad četvrtog mjesta u grupi.

Velika misija Gorana Pandeva

Makedonija naprosto ne stvara igrače ni za prosječan evropski nivo fudbala, te je u tom smislu čak i Bosna i Hercegovina daleko ispred nje. Najveće legende nacionalnog tima donedavno su bili današnji trener Širokog Brijega Goce Sedloski te Artim Šakiri. No, nije moglo tako ostati.

U vrijeme dok Makedonija još nije bila samostalna zemlja, Darko Pančev je sijao strah i trepet širom Evrope i Zvezdu je odveo do naslova kontinentalnog prvaka. Uslijedio je transfer u Inter, koji je naglo uništio karijeru jednog od najboljih napadača na svijetu u tom periodu.

Skoro dvije decenije je Makedonija čekala da se još jedan njen fudbaler okruni naslovom evropskog prvaka. Sudbina je htjela da 2010. godine baš Goran Pandev bude postljednji dio slagalice najjačeg tima na kontinentu i da taj tim bude baš Inter, u kojem njegov sunarodnjak nije ništa napravio. Bio je to nevjerovatan uspjeh koji su tako doživjeli i Makedonci, ali Pandev je 2010. godine napravio još jednu bitniju stvar za makedonski fudbal. Formirao je Akademiju Pandev u svojoj rodnoj Strumici.

Bio je to najprije humanitarni potez Pandeva, barem ga je tako moguće tumačiti sa ove distance, jer je Strumica jedan od makedonskih gradova u kojima je život bez dileme najteži, a najveći dio njegove historije obilježen je seobama i sukobima sa susjednom Bugarskom, koja ga je više puta zauzimala. Grad je spaljen početkom 20. stoljeća u balkanskim ratovima i skoro 2000 javnih građevina je do temelja izgorilo, a do kraja se nije uspio oporaviti.

U takvim okolnostima, a usto i iskorištavajući val vlastite popularnosti, Pandev je napravio za kratko vrijeme ozbiljnu fudbalsku školu. Nakon samo četiri godine, Akademija Pandev je dobila i seniorski tim, a već 2017. godine je ušla u najviši rang takmičenja.

2019. godine klub je osvojio treće mjesto u ligi, a istovremeno i Kup Makedonije, te je izborio historijski plasman na evropsku scenu, gdje će se večeras u svojoj prvoj utakmici sastati sa mostarskim Zrinjskim.

Zrinjski je bez dileme favorit, Akademija Pandev će ovaj dvomeč iskoristiti za stjecanje iskustva, no ne treba je potcijeniti, mladi fudbaleri iz ovog tima mogu i Zrinjskom napraviti probleme. No, klupski dugoročni ciljevi malo su drugačiji.

Goran Pandev u svojoj akademiji traži novog sebe. Preciznije, pokušava na jednom mjestu sabrati i razviti najveće talente makedonskog fudbala, igrače poput samog sebe, koji su uspjeli ostaviti dubok trag u evropskim ligama. Igrače selektira na mnogo naprednijim osnovama od svojih rivala iz makedonskog prvenstva. Profilom traži isključivo fudbalere koji mogu uspjeti na najvišem nivou, makar takve bilo i mnogo teže razviti klubu sa ograničenim finansijama.

Zasad akademiji ide jako dobro, a posve neočekivano je dovela do spillover efekta u makedonskom fudbalu, jer su i drugi klubovi počeli sa radom na tome da unaprijede svoje omladinske pogone. Najveći talenat makedonskog fudbala Elif Eljmas tako je ponikao u Rabotničkom.

Kristijan Trapanovski, Riste Špirov te Jani Atanasov napustili su zasad klub i napravili inostrane transfere u prašku Spartu, Eintracht Frankfurt i Bursaspor. Atanasov, kojeg je turski klub platio 600 hiljada eura, vrijedi za jednog od najvećih makedonskih talenata i trebao bi biti nosilac igre seniorskog tima u budućnosti.

No, ovo je tek prva faza razvoja vrhunskih talenata, a druga, velika zarada i još kvalitetniji rezultati doći će sa poboljšanjem rezultata. Uz Goranovog brata Saška Pandeva te uz nekadašnjeg saigrača iz Intera Acu Stojkova, u klubu odrasta dvadesetak jako talentovanih mladića. Oni najtalentovaniji poput Ljupčo Dorieva bez dileme će napraviti veliku karijeru jer fudbaleri takvog profila u Makedoniji se nisu često proizvodili.Oni drugi, koji i ne uspiju postati novi Goran Pandev, neće imati razloga za očaj. Akademija im je dala barem priliku, a nekada je i ta prilika bila samo san.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.