Koliko zaista znamo o Celticu?
Fudbaleri Sarajeva večeras će na stadionu Koševo ugostiti škotski Celtic, jedinog evropskog prvaka koji je u posljeratnoj historiji našeg fudbala gostovao u Bosni i Hercegovini, no koliko zapravo znamo o škotskom timu, izuzev onog već podobro stereotipiziranog izraza “slavni Celtic”?
Zašto baš Celtic?
Nemoguće je i zapravo naivno i pokušati objasniti fenomen Celtica bez da se sagleda historijski i politički kontekst u kojem je klub nastao.
Fudbal 19. stoljeća nije bio ni po čemu nalik fudbalu današnjeg vremena, no najbitnija razlika nije bila u kvalitetu opreme, treninga i terena na kojim su fudbaleri igrali, nego u onome što je fudbal suštinski predstavljao.
Pitanje je postoji li narod na planeti Zemlji koji kroz svoju viševjekovnu historiju nije prošao kroz periode istinske patnje. Neki su patili manje, drugo puno više, a među onima koji su patili najviše bez dileme su Irci. Možda je najbolji pokazatelj o tome koliko je kroz historiju bilo teško živjeti u Irskoj činjenica da ova zemlja danas ima oko 6 i po miliona stanovnika, a da širom svijeta živi između 50 i 80 miliona ljudi čiji su preci iz nje emigrirali.
Patnje irskog naroda bile su najizraženije u 19. stoljeću, a masovno iseljenje stanovništva nastupilo je u periodu između 1845. i 1849. godine. Vjerovatno najmračniji period u historiji ove zemlje, poznat i kao Velika krompirova glad zbog izostanka ove osnovne životne namirnice, odnio je oko milion života, dok je još toliko ljudi emigriralo, pa je ostrvo ostalo bez četvrtine svoje populacije kroz samo četiri godine.
Mnogi su zauvijek napustili evropski kontinent, no nemali je broj onih koji su u susjednim zemljama pokušali graditi novi život, makar i tamo bili apsolutno nepoželjni. Jedna od tih zemalja bila je i Škotska. Nije ni Škotska bila raj za Irce, ali bila je u odnosu na Irsku zemlja prilika. Međutim, većinski protestantsko stanovništvo katolike iz Irske nije rado dočekalo. Segregacija i nasilje bili su izraženi, a borba Iraca da budu jednakopravni građani Škotske vodila se na bezbroj načina. Jedan od najmoćnijih bio je fudbal.
Fudbal je predstavljao perfektnu mješavinu junaštva, vještine, nasilja i mogućnosti da određena grupa ljudi manifestuje jedinstvene stavove, svojstvene isključivo toj grupi. I prije formiranja Celtica, irski imigranti su u Škotskoj formirali nekoliko klubova, a dominiralo je ime Hibernian, latinsko ime za ostrvo Irsku. No, 1888. godine kad je Andrew Kerins, poznatiji pod imenom Brother Walfrid, odlučio formirati klub irskih imigranata u Glasgowu, ime Hibernian nije se svidjelo vlastima i postojala je mogućnost da klub bude zabranjen. Tako je odabrano ime Celtic, koje je istovremeno predstavljalo i Škote i Irce, jer su Kelte, drevni narod koji je naseljavao ove prostore, svojim precima smatrala oba ova naroda.
Brother Walfrid koji je bio katolički svećenik utkao je religiju u temelje Celtica, i makar u današnjem vremenu takve tradicije nosile sekundarni značaj, Celtic je zauvijek ostao klub za koji navijaju glazgovski katolici. Nasuprot tome, za gradskog rivala Rangerse navijaju prevashodno protestanti, a njihov će konstantni sukob i jednima i drugima pomoći da kroz historiju postanu velikani škotskog fudbala.
David i Golijat
Celtic će na Koševo istrčati kao trostruki uzastopni osvajač trostruke krune škotskih takmičenja te usto i osmostruki uzastopni prvak Škotske. Iznenađujuće je što osam naslova domaćeg prvaka zaredom nije Celticov najveći niz u historiji, a iznenađujuće je i što atmosfera u klubu generalno nije pozitivna, bez obzira na nevjerovatnu žetvu trofeja koju je Celtic posljednjih godina napravio.
Razlog je zapravo jednostavan. U periodu od 1966. do 1974. godine, kada je Celtic nanizao devet od svojih ukupno 50 titula škotskog prvaka, glazgovski se tim okitio i naslovom prvaka Evrope, te je odigrao još jedno finale Lige prvaka. Interesantno, zlatni Celticov period koincidira sa zlatnim periodom FK Sarajevo, jer baš u vrijeme kad je Sarajevo igralo možda i najveće mečeve u klupskoj historiji protiv Manchester Uniteda, Celtic je bio aktuelni prvak Evrope. U periodu od 2012. godine do danas, kada je Celtic zahvaljujući izbacivanju Rangersa u najniži rang postao neprikosnoven u škotskom Premiershipu, klub je samo 2013. godine uspio proći u osminu finala Lige prvaka, gdje ga je rutinski pregazio Juventus.
Baš kao škotski fudbal, i Celtic stagnira, a posljednji značajan rezultat napravio je već pomalo davne 2003. godine. Današnji trener Neil Lennon odigrao je cijeli meč finala Kupa UEFA protiv Porta, no Mourinhov tim je bio prejak i slavio je nakon produžetaka.
Opravdanja klubova iz manjih zemalja da finansijski ne mogu parirati velikanima u slučaju Celtica tek su donekle na mjestu. U 2018. godini, klub je zabilježio 50 miliona funti prihoda, iako nije igrao u Ligi prvaka. Sezonu ranije Celtic je učestvovao u grupnoj fazi ovog takmičenja, te je prihodovao čak 71,6 miliona funti, što je u prosjeku tek oko 20% do 30% manje od prihoda koje je u proteklih nekoliko godina bilježio holandski Ajax. To zapravo upućuje na činjenicu da Celtic nema jasnu razvojnu strategiju i da je to prvenstveni izvor klupske stagnacije.
Ovakve podatke treba međutim pogledati iz jedne druge perspektive. Sarajevo je u 2018. godini sa potrošenih preko 8 miliona maraka imalo vjerovatno najveći budžet u svojoj historiji, a taj iznos predstavlja tek oko 7,5% Celticovog budžeta. Srećom po Sarajevo, na teren neće istrčati novac, no ovaj podatak je dobar iz prostog razloga što može pomoći realnom pozicioniranju naših klubova i našeg fudbala u odnosu na inostrane. Kratko i jasno, sa očekivanjima ne treba pretjerivati.
U sjeni Brendana Rodgersa
Trener Celtica Neil Lennon trenutno obavlja svoj drugi mandat na klupi, nakon što je u prvom postavio temelje Celticove današnje dominacije. Kao bivšem igraču i kapitenu, Celtic mu je 2010. godine dao priliku za prvo samostalno trenersko iskustvo, a iako je do završetka sezone 2013/2014 osvojio tri titule škotskog prvaka, mora se istaći da je uzdizanje Celtica koincidiralo sa finansijskim raspadom Rangersa, što je Celticu otvorilo put ka nevjerovatnoj dominaciji.
Upravo je Neil Lennon bio trener Celtica u sezoni 2012/2013, kada je klub savladao Barcelonu u Ligi prvaka i kasnije se kvalifikovao u osminu finala takmičenja. No, tada je, baš kao i danas, Lennon bio na udaru kritike jer njegov stil igre previše podsjeća na pomalo arhaične britanske fudbalske pristupe koji su, ma koliko efikasni bili, reaktivni i Celtic često stavljaju u podređen položaj protiv timova protiv kojih bi trebao dominirati.
A kako Lennonov Celtic zaista igra? Odgovor na ovo pitanje je nešto kompleksniji, jer se Lennon nakon relativno neuspješnih epizoda u Boltonu i Hibernianu vratio na čelo kluba s kojim je napravio najveće uspjehe ove godine. U međuvremenu, Celtic je između ostalih vodio i Brendan Rodgers, još jedan britanski trener, ali totalno drugačijih fudbalskih shvatanja.
Rodgers je svoj Celtic gradio na principima ofanzivnog fudbala, sa visokim posjedom lopte i visokim presingom, kratkim pasovima i brzim kretanjem lopte. Osnovne ideje Rodgersovog fudbala ne odstupaju previše od ideja koje su danas dominantne u fudbalskom svijetu, a on je dugoročno implementirao određenu filozofiju igre koju Neil Lennon neće smjeti tek tako narušiti.
Celtic i Rodgers su se rastali krajem februara ove godine kada je on odlučio preuzeti Leicester City, a kasnije su na njegov račun počele pljuštati optužbe o tome da je Celtic posmatrao kao mali klub. Ironično, čovjek koji je privatno možda zaista bio otrovan za svlačionicu, od Celtica je tražio da igra kao veliki klub, a uprava je u posve neočekivanom ambijentu koji se formirao odlučila povjerenje ponovo dati čovjeku koji “zna šta Celtic stvarno jeste”. Lennonov fudbal je kroz najveći dio njegove igračke i trenerske karijere bio fudbal želje, volje, gladi, trke, žrtvovanja za ekipu. Iz tog razloga je prečesto ulazio u sukobe sa svojim igračima, ali i drugim faktorima u svojim klubovima.
Tokom priprema za duele sa Sarajevom, Celtic se trudio igrati progresivan fudbal, što sasvim jasno implicira da se Lennon trudi nastaviti tamo gdje je Rodgers stao. Međutim, to neće biti tako jednostavno.
Još od prvih nekoliko utakmica kad se vratio na klupu, trener Celtica konstantno mora odgovarati na optužbe da je promijenio moderni stil igre onim što je bilo aktuelno dok je on još bio fudbaler. Statistički podaci zaista ne upućuju na takvo što, ali i sam je Lennon priznao da izričito insistira na jednoj stvari – njegovi fudbaleri upućuju znatno više centaršuteva u sredinu nego je to bio slučaj kod Rodgersa.
Individualna nadmoć
Na golu Celtica na Koševu će stajati Scott Bain, čovjek koji je perfektno utjelovljenje Rodgersove filozofije i temelj bez kojeg se nije usudio igrati ni Lennon. Bain u prosjeku bilježi preko 23 pasa po utakmici, ali fascinantniji je podatak da to radi sa preko 95% tačnosti. U praksi, to znači da lopte ne ispucava gotovo nikako i da Celtic svoju izgradnju napada uvijek počinje kratkim pasovima iz zadnje linije.
Mladi desni bek Anthony Ralston vjerovatno će dobiti šansu od prve minute s obzirom na odlazak Mikaela Lustiga, a njegova dosadašnja karijera bila je prilično nespektakularna, mada je na početku mnogo obećavao. Ipak, navodno bi Ralston mogao biti Celticovo najveće otkrovenje naredne godine, pa će odbrana Sarajeva sa ovim ofanzivnim bekom morati da bude izrazito oprezna.
Zbog povrede sjajnog beka Kierana Tierneya, koji bi uskoro mogao potpisati za Arsenal, za Celtic će na Koševu od prve minute igrati novi fudbaler Boli Mbombo koji je stigao iz bečkog Rapida za tri miliona funti. I on je izrazito ofanzivan lijevi bek, ali nije dovoljno disciplinovan pa je u njegovom načinu igre eventualna šansa za Sarajevo da stvori probleme škotskom timu.
Kristoffer Ajer i Jozo Šimunović bi trebali činiti par defanzivaca, a nema dileme da će mladi Norvežanin biti mnogo značajniji za igru Celtica u polju. I kod Rodgersa i kod Lennona, on je bio taj koji započinje napade nakon preuzimanja lopte od golmana Baina, a uz vrhunskih preko 93% tačnih dodavanja, Ajer ima i preko 70% uspješnih driblinga. To ne znači da je strahovito dobar dribler, već da skoro perfektno tempira svoje ulaske u driblinge. Jozo Šimunović će gotovo sigurno biti zadužen za markiranje Mersudina Ahmetovića, a sasvim je izvjesno da Sarajevo neće dobiti puno bude li u prevelikoj mjeri provociralo fizičke duele između njih dvojice.
Dvojac na sredini terena činit će Scott Brown i Callum McGregor. I dok je i kapiten Celtica Scott Brown definitivno podigao nivo svoje igre, Callum McGregor je Celticov najznačajniji fudbaler. Moderni playmaker iz dubine, McGregor je najbolji dodavač škotskog prvenstva i prošle sezone je proglašen najboljim igračem Celtica, a čak je i Lennonova igra bez njega nezamisliva. Uz dinamiku koju igri Celtica donosi Brown, ovaj dio ekipe je veoma značajan, mada se Lennon trudi da povećanim angažmanom bekova i dugih lopti smanji pretjerano oslanjanje svog tima na igrače u veznom redu, odnosno da smanji mogućnost protivnika da predvidi Celticov način igre.
Ryan Christie, strijelac pogotka za Aberdeen protiv Širokog Brijega 2017. godine u Evropskoj ligi, nastupit će za Celtic na poziciji ofanzivnog veznjaka. Christie nije karakterističan fudbaler za škotski fudbal, vrlo je kreativan, ima dobar dribling i dobar je dodavač lopte, a nije loš ni u završnicama. No, njegovo igranje trebalo bi sa fizičkog aspekta olakšati meč za Sarajevo, jer on nije igrač koji će se svojom snagom nametnuti na sredini terena.
Ofanzivni trio Celtica trebali bi činiti James Forrest, Scott Sinclair i Odsonne Edouard. Sva tri ova igrača prošle sezone su igrala veoma značajnu ulogu u uspjesima svog tima, a karakteriše ih mogućnost brze izmjene pozicija, jer komforno mogu igrati na sve tri pozicije u ofanzivi. Ipak, Lennon više preferira igru sa jasno definiranim centralnim napadačem, pa će to bez dileme biti Edouard. Tradicija nastupa naših klubova u Evropi naučila nas je da obično centralni napadač bude figura koja najviše kapitalizira sve nedostatke koje naši klubovi prikazuju, pa će Sarajevo na Francuza morati da obrati posebnu pažnju, jer pored značajnog učešća u igri, Edouard je vrlo agresivan i kvalitetan u skok igru i nema značajnijih slabosti.
Celtic ima još mnogo opcija za početni sastav, ali kroz najrelevantnije škotske medije procirkulisao je tokom jučerašnjeg dana ranije pobrojani tim, pa je za očekivati da uz eventualno poneku korekciju to bude sastav koji će Celtic izvesti protiv Sarajeva.
Ne treba očekivati da Lennon na Koševu beskompromisno krene na pobjedu. Koliki god bio njegov motiv da dokaže da ničim, pa ni stilom igre, ne zaostaje za Rodgersom, trener Celtica je ipak dovoljno pragmatičan da ne srlja u prevelikoj mjeri, jer je svjestan da njegov tim, ako zaigra previše otvoreno, može imati problem sa ekipom koja igra visok presing.
Celtic će se vjerovatno truditi da kontroliše posjed lopte, ali bez da izlazi previše visoko u rizične zone terena, te će Lennon vjerovatno pokušati da zbog individualnog kvaliteta koji je definitivno na strani njegovog tima stvori uslove u kojima će isključivo individualni kvalitet odlučiti utakmicu. A uspije li to napraviti, onda će ishod utakmice biti unaprijed poznat.
*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.