“Uljari” na krilima Steve Nikolića do titule prvaka BiH

Modriča Maksima je u debitantskoj sezoni (2003/04) u najjačem rangu osvojila 6. mjesto u prvenstvu, ali i trofej osvajača Kupa BiH, što je bila svojevrsna najava dobrih i plodnih nekoliko sezona za gradić poznat prije svega po rafineriji ulja čije su žuto plave boje bile i zaštitni znak FK Modriča Maksima.

U prve četiri sezone takmičenja u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, Modriča nikada nije završila slabije plasirana od šeste pozicije i razumiljivo da su u klubu pokušali napraviti iskorak u tom smislu i umiješati se evenutalno u borbu za sami vrh iako je konkurencija bila veoma jaka. Trofej iz prethodne sezone branilo je Sarajevo, a veoma dobre timove imali su i Široki Brijeg, Zrinjski, Željezničar i Čelik. Bila je to već peta sezona za Modriču u PLBIH i iako su ih mnogi smatrali neugodnom ekipom sa čijeg je stadiona jako teško odnijeti bodove niko nije „Uljare“ svrstavao baš u najuži krug favorita za titulu prvaka.

Jedan od najvećih aduta Modriče svakako je bio Milan Jelić. Doktor i političar koji je preko FK Modriča i Fudbalskog saveza RS postao jedan od najuticajnijih ljudi u bosanskohercegovačkom fudbalu uopšte. Jelić je bio sposoban okupiti kvalitetne igrače i ljude oko FK Modriča a zbog njegovih poznanstava i uticaja nije nedostajalo ni sponzora, pa je Modriča kao klub rasla iz sezone u sezonu.

Ekipu je činilo nekoliko sjajnih igrača za naše uslove, poput golmana Bojana Tripića, Jadranka Bogičevića, Zorana Beloševića, Daria Purića, Nemanje Stjepanovića, Joce Stokića i Steve Nikolića.

Već nakon prva četiri kola sakupili su 12 bodova i bilo je jasno da se radi o jako kvalitetnoj ekipi. U tom periodu odigrali su tri utakmice kao domaćini i lagano pobijedili Čelik, Orašje i Velež, ali utakmica iz 2. kola i gostujuća pobjeda protiv aktuelnog šampiona FK Sarajevo rezultatom 4:2 pokazala je da Modriča može mnogo te sezone. Na poluvremenu su vodili 0:3 u utakmici koju navijači Sarajeva i danas veoma dobro pamte.

Poslije osam kola Modriča je bila prva na tabeli sa omjerom 6-0-2. Otvaranje sezone skoro kao iz snova ali samo dan nakon pobjede protiv Posušja u 8. kolu PLBIH iz Doboja je stigla vijest koja je šokirala kompletnu bosanskohercegovačku javnost, a najviše stanovnike Modriče i navijače istoimenog kluba. U bolnici u Doboju, od posljednica srčanog udara, preminuo je Milan Jelić. Imao je 52. godine. Stadion u Modriči ubrzo je preimenovan u „Stadion Dr. Milan Jelić“ a igrači su na tragediju koja ih je zadesila reagovali sa 4 vezane pobjede u PLBIH, od čega su dvije domaće bile protiv Željezničara i Zrinjskog.

U nastavku sezone ekipa je uglavnom pobjeđivala kod kuće a gubila na strani, što je za prvenstvo BiH tih godina bilo apsolutno normalno. Stoga ne čudi i situacija da je uoči posljednjeg kola situacija na tabeli bila: Modriča 52, Čelik 52, Široki Brijeg 51 i Zrinjski 49. Dakle, četiri ekipe u svega tri boda razlike a Modriči je za titulu prvaka BiH bila potrebna pobjeda kod kuće u zadnjem kolu protiv Jedinstva. Biščanima je pobjeda trebala da opstanu u ligi.

U posljednjih šest kola te sezone nije viđena niti jedna gostujuća pobjeda (osim ekipa koje su gostovale Žepču koje je te sezone osvojilo ukupno 7 bodova) pa je bilo teško očekivati da će se u posljednjem 30. kolu stvari promijeniti po tom pitanju. Najbolja gostujuća ekipa u prvenstvu te sezone bio je Široki Brijeg sa omjerom 4-2-9, odnosno sa samo 14 bodova. Sve ekipe završile su sa negativnom gol razlikom na gostovanjima.

Modriča je u posljednjem kolu pred nikad ispunjenijim stadionom (6.000 gledalaca) rutinski savladala Jedinstvo rezultatom 3:0. Golove su dali Sreten Vasić, Slaviša Dugić i Đorđe Zafirović na asistencije Joce Stokića, Marka Živkovića i Steve Nikolića.  Bili su najefikasnija ekipa u ligi sa 57 golova, od čega su 40 postigli kod kuće. Stevo Nikolić je zajedno sa Benićem iz Borca ponio titulu najboljeg golgetera za tu sezonu, postigli su po 19 golova. Modriču je do titule prvaka sa trenerske klupe predvodio Slaviša Božičić, a šampionski pehar podigao je kapiten Sreten Vasić.

Titula prvaka BiH značila je i nastup u Kvalifikacijama za Ligu Prvaka za Modriču. Za razliku od utakmica Kupa UEFA koje su četiri sezone ranije igrali u Ugljeviku, ovaj put izbor je pao na Zenicu. U prvom pretkolu savladali su Dinamo iz Tirane sa ukupnih 4:1 dok su u drugom pretkolu poraženi od danskog Aalborga sa ukupnih 7:1.

Nakon osvojene titule prvaka Modriča je uspjela zadržati se u najvišem rangu PLBIH još samo dvije sezone, nakon čega su ispali i više se nikada nisu vratili u PLBIH. 2014. godine ispali su čak u treći rang takmičenja ali su se brzo vratili i danas su članovi Prve lige RS. Više nisu „Modriča Maksima“, novi je grb i nove su boje, a jedino „staro“ je golman Bojan Tripić koji i danas u 37 godini ponosno stoji između stativa.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.