PLBiH – Premijer liga BiH

Sve o fudbalu u BiH

Godina u kojoj je fortuna stanovala na Olimpikovoj adresi

Fudbaleri Olimpika su u sezoni 2014/2015 prvi put u historiji stigli do domaćeg trofeja i do plasmana u evropska takmičenja, nakon što su poslije boljeg izvođenja jedanaesteraca savladali ekipu Širokog Brijega.

Euforični fudbaleri Olimpika u nevjerici trče na atletsku stazu stadiona Koševo i skaču u pijesak namijenjen atletičarima koji se takmiče u skakačkim disciplinama, a koji pijesak koševskog stadiona već decenijama nisu koristili. Mirza Varešanović i Edin Prljača ne brinu o svojim bež kaputima u kojim izgledaju poput likova iz trilogije Kum ili po priči Kumu sličnog filma Goodfellas. Sjećanje je ovo koje ne blijedi, naročito dodamo li mu još jedan zanimljiv detalj. Direktor kluba Hamdo Spahić, obučen identično kao trener Varešanović i sportski direktor Prljača pritrčava euforičnoj masi, ali u posljednjem momentu shvata da čovjeku njegovih godina ne priliči da se baca u pijesak, pa njegov kaput ostaje neisprljan i u potpunom kontrastu u odnosu na kapute svojih najbližih saradnika.

Slika je to vrijedna trofeja, svjedočenje jednoj od onih priča koje mogu donijeti i ispisati samo kup takmičenja, naprosto jer samo u njima totalni autsajderi imaju kakvu-takvu šansu da potpunim favoritima oduzmu trofeje. No, šta se sve desilo u sezoni 2014/2015 i kako je Olimpik došao do svog prvog trofeja? Ko je uopšte bio Olimpik do tog majskog dana na Koševu?

Klub osnovan 1993. godine u Sarajevu kao servis za građane opštine Novi Grad kojima je nedostajao dašak nade i razbibrige u sumornoj ratnoj svakodnevnici imao je mnogo uspona i padova kroz svoju historiju, ali nikad nije krenuo toliko strelovito prema gore kao onda kad ga je, u mjeri u kojoj je to u Bosni i Hercegovini moguće, privatizovao Nijaz Gracić. Kontroverzni i ekscentrični biznismen je javnosti bio poznat još iz vremena kada je obećavao potpunu rekonstrukciju FK Sarajevo deceniju ranije, no nije sve išlo kako je Gracić želio. Namjere mu vjerovatno nisu bile loše, ali realizacija planova išla je teško.

U Olimpiku je želio pokazati da može da se takmiči i sa najboljim klubovima u državi i kroz godine mu je to uspijevalo, no uvijek je imao problem domaćeg terena, odnosno nepostojanja ozbiljnije navijačke podrške, koja bi Olimpiku značila prednost u odnosu na svoje protivnike kad igra na svom stadionu, bila to Otoka ili Koševo.

Nekoliko puta je ranijih godina Olimpik bio u borbi za plasman u Evropu, ali nikad nije bio dovoljno dobar da isti ostvari. Počele su uoči sezone 2014/2015 već uveliko špekulacije da se Gracić povlači iz kluba, a kasnije godine su potvrdile da su špekulanti imali dobre informacije. No, ništa u toj sezoni nije ukazivalo na Gracićev skori odlazak.

Olimpik je kroz cijelu ligašku sezonu održavao respektabilnu formu, a kako to često biva sa ekipama koje osvoje kup takmičenja, već na prvoj stepenici je imao nevjerovatnu sreću. Na gostovanju kod Bratstva u Gračanici gosti su se “provukli” poslije jedanaesteraca nakon remija od 0:0 u regularnom toku susreta. Ključni pogodak sa bijele tačke postigao je Jadranko Bogičević, a za Olimpik je tada igrao i Amer Gojak, koji je bio najveći potencijal i pokazatelj da Gracić ima velike ambicije sa klubom.

Početkom oktobra, Olimpik je u osmini finala ugostio Čelik, koji je, kao i skoro svake godine u to vrijeme, bio u jako lošem stanju. Sulejman Smajić je načeo goste golom sa bijele tačke, Dalibor Pandža je povisio na 2:0, a onda je sa dva pogotka najbolji fudbaler Olimpika Veldin Muharemović zapečatio sudbinu poraženog finaliste iz ranije sezone Čelika i, makar to još niko ne želio priznati, Olimpik već doveo prilično blizu trofeja.

Četvrtfinale je zbog specifičnosti uslijedilo tek u martu naredne godine, a Olimpik je ponovo imao sreću sa žrijebom. Susreo se sa gradačačkom Zvijezdom, koja se uveliko borila za opstanak u Premijer ligi BiH. Nije baš sve išlo po planu u prvoj utakmici, u kojoj je Zvijezda povela golom Eldina Fačića u 59. minuti te je prednost održavala sve do 82. minute, kada Bogičević pogađa za poravnanje.

Revanš na Otoci je za Olimpik trebao biti formalnost, a pretvorio se u najdramatičniju utakmicu u kojoj je praktično sažeta cijela sezona.  Golman Dino Hamzić nije imao svoj dan i u 15. minuti ga Eldin Fačić savladava i donosi prednost gostima, no Olimpik se pogotkom Brazilca Stefana vraća u utakmicu u 24. minuti. Pravi problemi za domaće su nastali u 29. minuti. Motivisana ekipa gostiju koju predvodi karizmatični Petar Šegrt dolazi do vodstva pogotkom Tomislava Puljića, te Olimpiku trebaju dva gola za prolaz. Već u 32. minuti prvi postiže Pandža, a prisutni na Otoci vjerovali su da je stvar gotova kada i drugi Brazilac u redovima Olimpika, Hugo Alexandrino, pogađa za 3:2 i miran odlazak na poluvrijeme za domaće.

I onda totalni šok. Jadranko Bogičević u 63. minuti pravi nevjerovatnu glupost, laktom udara protivnika i dobija crveni karton. Zvijezda već u 66. minuti izjednačava preko Samira Isanovića i stiže jako blizu polufinala. Djelovao je Olimpik prilično beznadno, a onda je u 80. minuti sjajni Brazilac Stefan domaće ipak doveo do konačnih 4:3 i plasmana u polufinale.

Osvajač Kupa BiH iz prethodne sezone, ekipa Sarajeva, eliminisana je u četvrtfinalu od banjalučkog Borca, a dva favorita za naslov kupa bili su hercegovački timovi Široki Brijeg i Zrinjski. Široki se u polufinalu sastao sa Borcem i meč u Banja Luci okončan je bez golova, rezultatom 0:0, a na identičan način je okončan duel između Olimpika i Zrinjskog u Sarajevu. Golova nije bilo ni u revanšu u Mostaru, pa su penali drugi put te sezone odlučivali Olimpikovu sudbinu u Kupu BiH.

Pero Stojkić je promašio penal za Zrinjski već u prvoj seriji, a za Olimpik je sve išlo dobro do pete serije, kada Veldin Muharemović promašuje penal za finale. Ipak, već u šestoj seriji Mile Pehar je neprecizan za domaće, a Ervin Jusufović precizan za Olimpik, te prvi put u historiji Vukovi sa Otoke dolaze u priliku da osvoje trofej.

Nešto kasnije tog 29. aprila, saznali su da će im protivnik biti Široki Brijeg, koji se u finale plasirao nakon još jedne maestralne partije Wagnera koji je protiv Borca postigao oba gola u pobjedi od 2:1. Drugi je postigao u 85. minuti meča.

Prvi meč finala odigran je 20. maja na Pecari, a rasterećeni Olimpik je domaće potpuno nadigrao u prvom dijelu susreta, te je nakon njega vodio sa 1:0 pogotkom Muharemovića već iz 10. minute. Široki je u drugom dijelu krenuo po pobjedu, ali je stigao samo do remija i to zahvaljujući autogolu Bojana Regoja iz 79. minute.

Sedam dana kasnije, pred malobrojnom ali odabranom publikom na Koševu, oba su tima igrala otvoreno, a u 44. minuti grešku odbrane domaćih koristi Ivan Peko koji pogađa za vodstvo gostiju. Počele su među nervoznom publikom priče da je Olimpik “pustio” utakmicu Širokom Brijegu kako bi hercegovački tim izašao u Evropu, a one su dodatno podgrijane već u narednoj minuti, kada Jadranko Bogičević, čijim je živcima gol najteže pao, gubi kontrolu i udara protivničkog igrača šakom.

Drugi crveni karton za Bogičevića u Kupu BiH i bezizlazna situacija za domaćina kojem je trebao gol. Drugi dio se treba odigrati radi formalnosti i Širokom Brijegu se treba dodijeliti trofej. No, jedan čovjek ne misli tako. U 56. minuti Muharemović motiviše svoje igrače odličnim pogotkom za 1:1, te nastavlja biti istinski lider svoje ekipe, koja je odigrala kao da ni nema igrača manje.

Meč je okončan sa 1:1, te Olimpik treći put svoju sudbinu odlučuje penalima u samo pet rundi takmičenja. Bilo je tada već jasno da su brojevi žestoko protiv Olimpika, no fortuni matematika i statistika ni zajedničkim djelovanjem ne mogu ništa, ako nešto čvrsto odluči. A kroz cijelu sezonu 2014/2015 je čvrsto bila uz Olimpik.

FK Olimpik je napravio veliki podvig pobjedom nad Širokim Brijegom, a kapiten Veldin Muharemović je bio igrač kojem su u zagrljaj trčali svi njegovi saigrači, svjesni da je on najzaslužniji za osvojeni trofej

Olimpik je i ovaj put dobro izvodio penale, a u petoj seriji Veldin Muharemović za razliku od duela u Mostaru pogađa. Dino Hamzić se iskupljuje za sve što možda nije odigrao kako je trebao ranije u Kupu BiH i brani penal Davora Landeke, a onda se na pijesku atletske staze stadiona Koševo okuplja ona euforična masa.

I pored velike borbenosti, Olimpik je ispao od Spartaka iz Trnave u pretkolu Evropske lige. Ekipa koja je stigla do trofeja Kupa BiH ubrzo se razišla, a tajanstveni Nijaz Gracić je konačno otvoreno progovorio i najavio odlazak iz kluba nakon godinu dana.

Tadašnji trener Širokog Brijega Blaž Slišković je otvoreno optužio sudije da nemaju hrabrosti suditi pošteno kada to znači da trebaju suditi u korist njegovog tima, a to je uradio nakon što je Široki Brijeg lošom partijom u posljednjem kolu Premijer lige BiH protiv Zrinjskog ostao bez plasmana u evropska takmičenja, prvi put nakon dugo vremena. Sudbina je htjela, a tada je malo ko to očekivao, da Baka postane najtrofejniji trener u historiji mostarskog kluba nedugo nakon te sezone.

Olimpikova najbolja sezona u historiji istovremeno je za Široki Brijeg jedna od najgorih, a slika s proslave Olimpikovog naslova u Kupu BiH vjerovatno ni njima ne izlazi iz glave. Doduše, iz skroz drugih razloga u odnosu na razloge onih koji su 27. maja 2015. godine bili prisutni na tribinama Koševa.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.

Copyright PLBIH © All rights reserved. | PLBiH - Premijer liga BiH.
P