Željezničar protiv najvećeg rivala stigao do duple krune

Sezona 2000/2001 se definitivno može smatrati historijskom kada je u pitanju fudbal u Bosni i Hercegovini. Nakon dva odigrana play-offa za prvaka BiH (i jednog neodigranog), u kojima su učestvovali klubovi koji su igrali pod okriljem tada od UEFA-e priznatog NS BiH, te klubovi koji su pripadali NS HB, 5. augusta 2000. godine je krenulo prvenstvo. Istina, klubovi iz Republike Srpske su odbili da igraju ligaško takmičenje, ali je uspjeh bilo to što su klubovi iz Federacije BiH  konačno zaigrali zajedno u ligi.

Klubovi na nivou BiH su započeli kup takmičenje unutar svojih matičnih saveza, kao što je to bio slučaj i u sezonama prije toga, s tim što su i klubovi na nivou FBiH konačno zaigrali ujedinjeni kup. Međutim, na zimskoj pauzi se aktueliziraju pregovori o igranju kup utakmica na nivou cijele BiH. Nakon niza sastanaka, te svakako i pritisaka iz UEFA-e, 30. januara 2001. godine je konačno postignut dogovor: u Kupu BiH će igrati osam ekipa iz NS BiH, koje su se kroz ranije faze plasirale u četvrtfinale, te četiri ekipe iz FS RS koje su se kroz svoje kup takmičenje plasirale u polufinale.

Ekipe koje su izborile plasman u prvo kup takmičenje na nivou BiH su bile: Sarajevo, Željezničar, Široki Brijeg, Kiseljak, Posušje, Čelik, Olimpik i Travnik iz FBiH, te Omladinac APB, Kozara, Boksit iz Milića i Radnik iz Bijeljine iz RS-a. Zbog broja ekipa koji nije odgovarao tradicionalnom formatu takmičenja, određeno je da će se četiri ekipe iz FBiH direktno plasirati u četvrtfinale, dok će se osam ekipa boriti za preostala četiri mjesta u četvrtfinalu Kupa BiH.  Voljom žrijeba bez borbe su se u četvrtfinale plasirali Travnik, Široki Brijeg, Željezničar i Kiseljak, a međusobno su razigravali Kozara i Sarajevo, Boksit i Posušje, Čelik i Omladinac, te Radnik i Olimpik.

Prvi mečevi u zajedničkom kup takmičenju su odigrani 14. marta, a revanši trinaest dana kasnije, 27. marta. Plasman u četvrtfinale su, očekivano, izborili Sarajevo, Posušje i Olimpik, te potpuno neočekivano, Omladinac APB iz Banjaluke. Ekipa koja se takmičila u Drugoj ligi RS-a je igrala protiv Čelika koji je tada bio izuzetno jak i koji je u svojim redovima imao igrače kao što su Hadžiđulbić, Đidić, Beganović, Hasančić, Brkić, Begić, igrači koji su imali i internacionalno i reprezentativno iskustvo, dok je Omladinac imao do tada javnosti uglavnom nepoznate igrače, od kojih će neki kasnije napraviti solidne premijerligaške pa i internacionalne karijere. Svakako da se najviše izdvaja Mihajlo Bučinski, koji će kasnije postati mladi reprezentativac BiH ali i igrač upravo Čelika, te Sergej Kunovac i Draško Žarić, koji je godinama bio kapiten Borca. Sa klupe ih je predvodio mladi stručnjak Branimir Tulić, koji će u godinama nakon toga postati i selektor mlade reprezentacije BiH.

Prvi susret igrao se u Zenici i domaći navijači su vjerovatno razmišljali sa kolikom razlikom će otići na revanš, ali stvari ipak nisu išle onako kako su zamislili. Omladinac APB je u 12. minuti došao u vodstvo, koje je dvadesetak minuta kasnije anulirano. Navijačima je laknulo kada je Hasanspahić u 76. minuti pogodio za 2:1, i vjerovali su da će do kraja pasti još koji pogodak, što se i desilo, ali ne onako kako su zamišljali.

Prvo Starčević u 80. minuti, a potom i rezervista Mejakić u 85. minuti donose veliku pobjedu Omladincu. Čelik je u revanšu želio da dokaže da je bolja ekipa, ali su i ovaj put prvi primili pogodak, u 34. minuti. Nakon isključenja Žarića nakon samo deset minuta drugog poluvremena Čelik je krenuo u totalnu ofanzivu, ali nisu uspjeli ništa više od pirove pobjede 2:1, izvojevane minutu prije kraja.

Dželaludin Muharemović je postigao 31 gol u prvenstvu, 3 u Kupu BiH i jedan u Kupu UEFA.

U četvrtfinalu nije bilo iznenađenja, pa je tako Željezničar sa ukupnih 4:0 izbacio Olimpik (po dva puta Muharemović i Muratović), Sarajevo se lako obračunalo sa Kiseljakom (3:0 u dvomeču), Posušje je sa ukupnih 5:0 bilo bolje od Travnika, dok je Široki dva puta slavio protiv Omladinca APB (2:1 i 1:0). Polufinale je donijelo okršaje tada izuzetno dobrog Posušja sa Sarajevom, te Željezničara sa Širokim Brijegom.

I dok se Željezničar relativno lako obračunao sa Širokim, pobijedivši ga u gostima 1:0 i kući 2:1, dueli Posušja i Sarajeva su ponudili jako dobar fudbal i neizvjesnost do samog kraja. Ekipa u kojoj su između ostalih igrali Mario Galinović, Ante Hrgović, Ivica Huljev, Hrvoje Erceg i Mislav Karoglan, je u prvom meču slavila sa 1:0 pogotkom Mazarekića.

Revanš je počeo vatreno, pa je tako Sarajevo već na poluvremenu imalo 2:0. Kada je Šaranović početkom drugog poluvremena pogodio za 3:0, oko 9.000 navijača je počelo sa slavljem, a osim dobre igre svojih ljubimaca navijačka grupa Horde zla je slavila rođendan, pa je razlog za slavlje bio dupli. Ipak, pred sami kraj štoper Zukić dobija crveni karton a nedugo nakon toga Mazarekić opet postiže pogodak koji je vratio nadu Posušju i unio nervozu među navijače, ali tek što se krenulo sa centra Osmanhodžić postiže pogodak za 4:1 i ovjerava put u finale.

Zbog izuzetno duge premijerligaške sezone, u kojoj su učestvovala 22 kluba i u kojoj su odigrana 42 kola, finale Kupa BiH je bilo zakazano za 15. juni. Željezničar je u to finale ušao kao blagi favorit, s obzirom na to da su ubjedljivo osvojili titulu sa 7 bodova više od drugoplasiranog Brotnja, te 10 više od Sarajeva, ali sa čak 113 postignutih pogodaka. Sa druge strane, Sarajevo je željelo da spasi sezonu u kojoj su u 33. kolu, nakon poraza rezultatom 0:3 upravo od Željezničara na domaćem terenu prepustili prvo mjestu rivalu, i nakon kojeg se više nisu vratili u ritam.

Finale Kupa na nominalno neutralnom, ali ipak za Sarajevo na domaćem terenu, je bila idealna prilika i za osvetu i za spas sezone. I sve je počelo odlično, kada je Repuh sredinom prvog poluvremena postigao fantastičan pogodak sa oko 30 metara za vodstvo Sarajeva. Nakon toga Željezničar je preuzeo inicijativu i stvorio nekoliko dobrih prilika, te su pred sami kraj prvog poluvremena stigli do izjednačenja. Poslije jednog kornera Bešlija je slabo zahvatio loptu koja je ipak došla do štopera Alihodžića, koji sa pet metara pogađa pored nemoćnog Alaima.

Igrala se 56. minuta kada je Sarajevo opet povelo. Osmanhodžić je sa centra uputio okomit pas koji je na 16 metara od gola primio Šaranović, zaobišao Kružika i pogodio za veliko slavlje velikog broja navijača Sarajeva. Međutim, samo pet minuta poslije Alihodžić će svojim drugim golom zaslužiti epitet igrača utakmice i heroja Željezničara i popularnih Manijaka na južnoj tribini.

U 78. minuti Željezničar je prvi put stigao do vodstva u ovom susretu, što je na kraju bilo dovoljno za pobjedu. Igrač domaćih Fočić je katastrofalno pogriješio na desnoj strani, gradio je loptu da izađe u gol aut a sa leđa mu se prikrao Biščević koji je ubacio na peterac za Muratovića, koji odlaže loptu za Muharemovića koji pogađa za veliko slavlje i osvajanje prvog Kupa BiH na nivou cijele države a drugog zaredom, te prve duple krune u historiji kluba.

Željezničar je do trofeja Kupa BiH vodio Dželaludin Muharemović sa 3 gola, po 2 su postigli Alihodžić, Bešlija i Muratović, a jedan je dodao Omer Joldić.

15.06.2000.
FK Željezničar – FK Sarajevo 3:2

Olimpijski stadion Koševo.
Gledalaca: 28.000.
Sudija: Siniša Zrnić (Zenica).

Strijelci: 0:1 Repuh 19′, 1:1 Alihodžić 42′, 1:2 Šaranović 56′, 2:2 Alihodžić 61′, 3:2 Muharemović 78′.

Žuti kartoni: Muharemović, Joldić, Muratović, Bešlija, Mulaosmanović (Željezničar), Repuh, Zukić, Uščuplić, Suljagić (Sarajevo).

Crveni kartoni: Muharemović  79′ (Željezničar – drugi žuti karton), Berberović 89′ (Sarajevo).

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.