Velež se vratio tamo gdje mu je mjesto!

Početak maja 2003. godine donio je ono što mnogi nisu vjerovali da će se ikada više desiti: Velež je izgubio sve šanse za opstanak u ligi. Klub je do rata predstavljao simbol grada Mostara i cijele Hercegovine, pa skoro da je Velež za Hercegovinu bio ono što je Hajduk za Dalmaciju. Nakon rata Velež gubi dio svoga identiteta nemogućnošću igranja na svom starom stadionu, Pod Bijelim brijegom, a poslije toga dešava se i ispadanje u niži rang, u kojem su posljednji put igrali u sezoni 1954/1955.

Velikan koji je dva puta osvojio Kup Maršala Tita, koji je imao dosta simpatizera širom BiH i Jugoslavije, morao je da se navikne na novi odnos snaga koji je zavladao u domaćem fudbalu. Svi su očekivali ekspresni povratak Veleža u najviši rang takmičenja, ali se to nije desilo, za povratak su mu trebale pune tri sezone. U međuvremenu je gradski rival Zrinjski osvojio titulu prvaka BiH, što je bio još jedan udarac za popularne Rođene.

Povratak u Premijer ligu je Veležu donio stare probleme, odnosno tavorenje u sredini i donjem dijelu tabele. Tek su dva puta uspjeli da budu u gornjem dijelu tabele, kada su jednu sezonu završili na sedmom, a jednu na petom mjestu. I onda je došla sezona 2015/2016 i novo ispadanje. Lutanje sa trenerima, finansijski problemi i nemogućnost sastavljanja kvalitetne ekipe doveli su do novog ispadanja. Paralelno sa novim ispadanjem, Zrinjski je počeo dominirati bh. fudbalom, učinivši novo ispadanje još težim nego prethodno.

Prvu sezonu u Prvoj ligi FBiH Velež je završio na jedanaestom mjestu, a nekoliko kola prije kraja borio se za opstanak. Ipak, sezonu nakon toga počinje se ozbiljnije raditi u Mostaru. Dolazi do promjene rukovodstva, na mjesto šefa stručnog štaba postavljena je mostarska legenda Ibro Rahimić, i put prema oporavku je bio otvoren. Paralelno sa dobrim rezultatima i borbom za plasman u Premijer ligu, Velež je radio na infrastrukturi. Malo po malo, stadion u Vrapčićima dobija izgled ozbiljnog fudbalskog zdanja, a travnjak je sasvim sigurno najbolji u Prvoj ligi FBiH, te će biti među boljima u Premijer ligi.

A šta može Velež u najvišem rangu? Iako su dominirali u Prvoj ligi, te u nekim prijateljskim utakmicama sa premijerligašima, ipak će trebati dodatno pojačati igrački kadar kako bi se adekvatno nosili sa najjačim klubovima. U sezoni iza nas Velež se u prvom kolu Kupa BiH susreo sa kasnijim osvajačem Sarajevom, i propisno ga je namučio. Može se slobodno reći i da su bili ravnopravan protivnik većinu utakmice, te čak na momente i bolji od Sarajeva, a majstorski potez Krste Velkoskog je bio dovoljan za tijesnu pobjedu. U tom slučaju presudilo je iskustvo igranja ozbiljnih utakmica svake sedmice. Svaka čast Prvoj ligi, ali se pokazalo da nije isto igrati protiv Željezničara, Širokog, Zrinjskog, Radnika ili protiv Novog Travnika, Goražda, Metalleghea.

Trener Rahimić je ranije najavljivao, podstaknut odličnim igrama svoje ekipe u ligi i u pomenutim susretima sa premijerligašima, da će se Velež odmah boriti za nastupe u europskim takmičenjima. S obzirom na to da se u našem fudbalu plasmani ekipa koje se ne zovu Sarajevo, Željezničar, Široki Brijeg i Zrinjski u europska takmičenja dešavaju jako rijetko, jasno je da Rahimićeva izjava i nema nekog temelja. Ali opet, ko zna kako razmišljaju u Veležu i kako će sastaviti ekipu, te kakvi će im biti stvarni ciljevi. Posljednje dvije sezone su pokazale da su na dobrom putu, a ono što je sigurno je da će liga sigurno biti atraktivnija sada kada su u njoj još dva velikana, Velež i Borac, pogotovo u očima romantičara i onih koji pamte stare generacije Veleža, Sarajeva, Željezničara, Borca, Slobode, Čelika.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.