Fanatik

Satima je sjedio sam u polutami svoje kancelarije na Camp Nou stadionu i desetinama puta je vrtio snimke istih situacija, posmatrajući ih iz različitih uglova. Možda nije izgledalo tako, ali Pep Guardiola je i u tom momentu znao šta radi.

Kada iznosimo priču o najboljoj ekipi Barcelone u historiji i jednoj od najboljih fudbalskih ekipa koje je svijet uopšte vidio, složit ćemo se da je ona nastala prvenstveno zahvaljujući jednom čovjeku, koji se ne zove ni Lionel Messi, ni Xavier Hernandez, ni Andres Iniesta, ali je uspio od njih trojice napraviti tri najbolja igrača svijeta na svojim pozicijama.

No, nećemo se složiti oko momenta u kojem je ta Barcelona istinski nastala, što je vjerovatno najbitnije pitanje koje se o njoj može postaviti.

“Satima sam analizirao ono što radim. Još u povratku sa gostovanja u Santanderu sam razmišljao o onome što se desilo, analizirao sam brojne situacije mnogo puta i zaključio da moji principi ne smiju biti poljuljani. To je bio fundament na kojem sam želio graditi svoju Barcelonu i bio sam se spreman boriti do kraja. Nisam radio ništa pogrešno i zato nisam bio spreman odustati”, objašnjavao je Guardiola mnogo godina kasnije svoj početak u Barceloni.

A zaista nije bio dobar. Klub je, uslovno rečeno, pucao po šavovima, predsjednik Laporta bio je pod velikim pritiskom i uprava je bila razjedinjena, a navijači su bili naprosto navijači. Oni su skoro svugdje u svijetu isti, i oni u Kataloniji će vam dok osvajaju trofeje govoriti o lijepom fudbalu kao prvom cilju, no kad klub uđe u sušni period, zanimat će ih isključivo kratkoročni rezultat.

Stoga su oni, skupa sa medijima koji su u Barceloni prema klubu skoro po pravilu kritički nastrojeni, bili šokirani kada je Guardiola izabran ispred Josea Mourinha, koji je u tom momentu još uvijek ponosno nosio nadimak Posebnog i koji je garantovao trofeje gdje god da se pojavi.

Guardioli je Barcelona bila više od poligona za vlastito lansiranje na svjetsku scenu, ona je za dotadašnjeg trenera B tima morala igrati na ispravan način, a ispravan način je bio preuzimanje totalne dominacije nad protivnikom.

Trenutak kad je sve krenulo

U gostima kod Numancie, Barcelona je doživjela poraz u prvom kolu, a onda je remizirala s Racing Santanderom na Camp Nou i činilo se da bi Guardiolina vladavina mogla biti gotova. No, on nije odustajao, bio je to momenat koji je definisao sezonu i koji je praktično pretvorio Barcelonu u ono što je kasnije postala.

Fanatik i idealista Guardiola je nagrađen sa šest trofeja zato što nije izdao svoje poljuljane principe, nego je umjesto toga dodatno insistirao na njima.

Nekom će možda biti smiješno što je Guardiola našao svoje mjesto u rezimeu sedmice premijerligaškog fudbala, no njega ne treba posmatrati isključivo kao ljudsko biće, više od toga on je ideja ili skup ideja najbližih fudbalskom savršenstvu koje postoje.

Velež je klub poput Barcelone. Neće nikad dostići tu veličinu, neće nikad osvojiti takve trofeje i neće nikad postati globalan, ali ima bogatu tradiciju i vrlo specifičnu publiku, koja je garant opstanka Rođenih čak i u najmračnijim momentima klupske historije.

Kao i svaki klub na svijetu, Velež traži rezultat i njegova publika u se u tome ne razlikuje mnogo od drugih. No, baš kao što bi navijači Barcelone vrlo brzo Josea Mourinha smjenjivali kad bi shvatili da on zaista mijenja vjekovni identitet kluba, i navijači Veleža žive za napadački fudbal, još od vremena legendarnih ofanzivaca poput Bajevića, Halilhodžića ili u predratno vrijeme Mehe Kodre. Jednostavno, to je Velež.

Napadački, jer Velež tako mora

Često je u fudbalu simbioza klupske tradicije u smislu fudbala koji se igra sa idejama trenera garancija dobrog rezultata, mada to nije uvijek slučaj. No, primjeri Pepa Guardiole, Jurgena Kloppa ili Diega Simeonea potvrđuju da je takvo što značajan faktor. Velež je u Feđi Dudiću pronašao svog simbionta.

Dudić nije trener koji riječima pokušava pridobiti publiku, pa njegova izjava na prvoj konferenciji za medije nije ponudila ništa drugo osim onoga što bi na njegovom mjestu svako rekao.

“Vjerujem u rad, samo ako radiš dobro i pošteno možeš se nadati dobrim rezultatima. Ja se nadam da ću kroz rad pridobiti povjerenje navijača i ljubitelja Veleža. Svi smo mi na usluzi klubu, Velež je iznad svih nas”, kazao je između ostalog u kratkom obraćanju, svjestan i sam da trener kluba koji je u tri kola doživio isto toliko poraza, a pritom je najavljivao velike stvari, ne bi trebao da se olako razbacuje ispraznim obećanjima.

Umjesto toga, Dudić je preferirao da govori na terenu i poslije mrcvarenja u meču sa Slobodom u Tuzli i teško izvojevane pobjede nad Širokim Brijegom u petom kolu na stadionu Rođeni, pred gostovanje Sarajevu je najavio da na Koševo ide igrati otvoreno i pokušati iznenaditi prvaka.

Nije u tome uspio, iako je u dobrom dijelu utakmice Velež bio bolji tim, a onda je u sedmom kolu Radnik pomalo iznenađujuće odnio sva tri boda iz Mostara i Dudić se pred dvije sedmice reprezentativne pauze našao pred istim onim izazovom koji je svojevremeno imao Pep Guardiola na klupi Barcelone.

Odustajanje od principa na kojima je baziran njegov fudbal nije ni u jednom momentu bilo rješenje za Feđu Dudića. Neki će reći da je rizikovao, no fudbalski fanatik poput njega zapravo je učinio jedino što je ispravno.

Trener Veleža vjerovatno nikad neće pisati autobiografiju i objašnjavati o čemu je u tom momentu razmišljao, pa možemo suditi samo iz njegovih daljih postupaka o tome šta je odlučio. Željezničar, koji je u sedmom kolu pregazio Sarajevo u gradskom derbiju, u Mostar je dolazio kao favorit. Dudićev tim ga je apsolutno nadigrao u svakom segmentu, osvojivši samo bod nakon što mu je poništen i regularan gol.

“Ovo je Velež, bez obzira na rezultat kojim smo zakinuti, ovo je pravi Velež i ovo je ono što Mostar zaslužuje. Drago mi je da se publika identifikovala sa našim nastojanjem da napadnemo protivnika i sa deset igrača, oni su nas nosili u pojedinim momentima meča kad nije sve izgledalo dobro i vjerujem da će i u budućnosti biti na našoj strani”, kazao je Dudić nakon te utakmice.

A publika se zaista identifikovala sa Veležom, bilo je jasno da će ovaj meč donijeti pozitivan klik između navijača, trenera i ekipe. Nije iznenađujućeg nakon ranije prikazanih igara, da je Velež poslije remija sa Željezničarom uvezao dvije premijerligaške pobjede nad ekipama Zvijezde u gostima i Tuzle na svom terenu, iako je u drugoj utakmici bio u rezultatskom zaostatku.

“Tuzlu poštujemo, njihovi rezultati su sjajni, no pokazat ćemo im zašto niko u Mostar ne može doći kao favorit. Postavit ćemo se tako da njima i svim drugim timovima pokažemo da nemaju šta tražiti na našem stadionu. To znači da ćemo igrati napadački, jer je to način na koji Velež mora igrati”, kazao je Feđa Dudić.

Slušali smo brojne takve najave drugih timova i trenera i ranije, no razlika je u tome što je Dudićev tim najavljeno ispunio i apsolutno je nadigrao svog protivnika. I to ovako.

Nije Veležu za uspjeh dovoljan samo jedan čovjek, on je tek faktor koji će ujediniti ostale segmente kluba. Navijači, stručni štab, uprava i u krajnjoj liniji igrači svi se moraju kretati u istom smjeru da bi stvari dugoročno funkcionisale. A zasad je Dudić postigao baš tu sinhronizaciju. Uostalom, više o atmosferi će reći iznad objavljeni izvještaj sa utakmice sa Tuzlom. Dovoljno je jednom ga pogledati i poslušati kakva atmosfera vlada na stadionu Rođeni.

Upravo zbog toga su Velež i Dudić najbolja priča ove sedmice, puno bolja od priče o pritisku navijača Čelika na stručni štab i čelnike kluba i bolja čak i od priče o Mersudinu Ahmetoviću i sjajnoj pobjedi Sarajeva nad Borcem. Jer za Sarajevo smo i ranije znali šta sve može napraviti, a sada je i Velež najveće skeptike uvjerio u svoje spobosnosti.

Više o rezimeu

Kao što ste vjerovatno već primijetili, u onoj mjeri u kojoj je to moguće trudimo se odstupiti od ustaljenih suhoparnih šablona izvještavanja o domaćem fudbalu. Rezime sam po sebi nikako ne bi smio da se svede na prepričavanje utakmica, stoga smatramo da je puno bitnije istaći određenu priču koja je u kolu iza nas bila dominatna.

Svakako da će biti zanimljivo pratiti i dešavanja u Slobodi, Čeliku i Sarajevu, klubovima koji se suočavaju sa organizacijskim, finansijskim ili kao što je slučaj Sarajeva, krizom sa povredama. Oni su bili nakon ovog kola u žiži javnosti, no njihova pitanja ostaju otvorena i u nastavku sezone i neće biti tako lako riješena.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.