Petar Bojo: Imao sam finansijski bolju ponudu iz PLBiH, ali srce je odabralo Željezničar

Iako ima samo 21 godinu, fudbaler Željezničara Petar Bojo ne odaje utisak igrača koji je tek na početku svoje karijere i koji isključivo razmišlja o fudbalu kao o zabavi. Sa mladim veznjakom razgovarali smo o nizu zanimljivih tema, a ostavio je dojam zrelog igrača, koji se trudi što je manje moguće bitnih segmenata svoje karijere prepustiti slučajnosti.

Bojo je rođen 08. januara 1998. godine, a najveći dio omladinske karijere proveo je u Širokom Brijegu, odakle je kao junior prešao u češku Jihlavu. Tamo se nije predugo zadržao i u potrazi za minutažom u seniorskom fudbalu prešao je u Vitez, u kojem se nametnuo kao ponajbolji igrač. Nakon ispadanja Viteza iz Premijer lige BiH, potpisao je za Mladost, u kojoj je stekao status mladog reprezentativca BiH i privukao pažnju nekoliko većih domaćih klubova. Željezničar je na kraju bio najkonkretniji, a od Boje se očekuje da na Grbavici postane nosilac igre i jedna od ključnih figura u predstojećoj sezoni.

Kako je izgledao ljetni prelazni rok iz tvoje perspektive. Da li je bilo drugih ponuda i poziva osim Željezničara i zašto si izabrao baš Grbavicu?  

Bilo je mnogo poziva ali ja se stvarno nisam time zamarao. Čekao sam da dođe prava ponuda koja bi zadovoljila i klub i mene. Imao sam tri konkretne ponude ali ja sam imao želju da igram u dresu Želje. Kada sam dobio taj poziv stvarno sam bio oduševljen, kroz par razgovora smo se sve dogovorili i naravno, sretan sam što sam tu.

Jesu li te ponude bile iz naše lige ili iz inostranstva?

Bila je jedna ponuda iz naše lige koja je bila i bolja finansijski ali ja sam htio u Željezničar. Ranije sam dolazio na Grbavicu i uvijek me oduševljavala atmosfera i ti navijači. Suvišno je govoriti o toj atmosferi, jednostavno imao sam želju da tu igram i ta mi se želja ispunila.

I kada nisi bio profesionalni nogometaš dolazio si na Grbavicu gledati utakmice Željezničara?

Ja sam iz Kiseljaka i tamo zaista mnogo ljudi prati Željezničar i dosta ljudi dolazilo je na utakmice i ranije a i sada kada sam ja tu. I ja sam ranije kao mlađi dolazio na utakmice. Sjećam se onog finala Kupa protiv Borca prije nekoliko godina, tada sam bio prisutan na Grbavici.

Je li bilo teško uklopiti se u svlačionicu Željezničara? Nije lako jednom mladom igraču preći iz uslovno rečeno manjeg kluba u veći i odmah se nametnuti. Ti si, između ostalog, odmah počeo i da izvodiš prekide?

Znao sam šta me čeka i gdje dolazim, znao sam kolika su očekivanja i kluba i trenera tako da sam se za to i pripremao. Nadam se da ću kroz sezonu ispuniti očekivanja trenera i navijača a svi znamo koji su to ciljevi.

Igrao si ranije u Vitezu i Mladosti, je li stvarno velika razlika i promjena igrati u takvim klubovima u odnosu na Željezničar?

Kada sam prešao u Mladost iz Viteza i to je bila stepenica više za mene jer je Mladost u tom trenutku bila dosta organizovanija. Vitez je nažalost te godine ispao iz lige ali meni kao mladom igraču su te utakmice dobro došle. Odigrao sam većinu utakmica, postigao 6 golova uz 4 asistencije i za mene je bila dobra sezona nakon koje sam otišao u Mladost. Isto tako je prelazak iz Mladosti u Željezničar za mene stepenica više. Sve je drugačije, od terena do navijača. Ne bih potcjenjivao navijače Mladosti koji su zaista sjajni ali se definitivno osjeti ta razlika, ipak je Željezničar klub sa mnogo većom i dužom tradicijom.

Kakvi su utisci o Amaru Osimu, mnogi ga smatraju drugačijim i specifičnim u odnosu na ostale trenere u ligi?

Za sada se nisam pokajao što sam došao tu. Od prvog dana kada sam se priključio ekipi u Livnu shvatio sam da se radi jako ozbiljno, dosta jako i agresivno i mislim da je to pravi trener za moju budućnost. 

Da li je strog kako se priča?

Pa jeste (smijeh).

Protiv Borca si debitovao na Grbavici ali si morao u svlačionicu zbog dva žuta kartona koja si dobio. Kako si se osjećao nakon tog susreta?

Dosta napeta utakmica, imali smo želju i htijenje da pobjedimo ali jednostavno gol nas nije htio. I prvi i drugi karton su moja greška naravno, ali kod drugog kartona mislim da sam mogao malo pametnije to uraditi. U svlačionici mi stvarno niko ništa nije prigovorio. Svi su znali da mi je prva utakmica i vjerovatno me malo ponijela i publika odnosno atmosfera ali naravno krivica je moja. Žao mi je što nismo slavili pobjedu u mojoj prvoj utakmici pred domaćim navijačima ali nadam se da ćemo to ispraviti već u narednoj utakmici.

I Amar Osim se nakon utakmice složio da su oba kartona bila opravdana i utisak je da ti nije zamjerio. Do tog kartona ti si vjerovatno bio i najbolji igrač Željezničara na terenu, ali u toj situaciji morao si praviti faul?

Bila je opasna kontra i draže mi je da ja dobijem crveni karton nego da smo primili gol iz neke kontre. Opet je bolje osvojiti jedan bod nego izgubiti.

U posljednje dvije godine igrao si na različitim pozicijama, naročito u Mladosti kada je tim vodio trener Zildžović. Koja je pozicija na kojoj se ti najbolje osjećaš?

Moja pozicija je zadnji i prednji vezni. U omladinskim selekcijama Širokog Brijega igrao sam najviše polušpica, recimo da sam bio desetka. Tada sam imao sjajnu saradnju sa sadašnjim igračem Širokog Brijega, Stipom Jurićem. On je tada bio najbolji strijelac a ja sam bio treći najbolji strijelac lige. Ta pozicija mi je jako odgovarala ali nakon toga su me treneri stavljali na različite pozicije. Ja sam takav igrač da ću odigrati maksimalno za ekipu gdje god me stave, ako je ekipa sretna i ako pobjeđujemo i ja sam sretan. Mislim da je zadnji vezni sada moja najbolja pozicija. Kod trenera Zildžovića sam igrao i desno krilo i polušpica. Baš na Grbavici sam promjenio tri pozicije, zadnji vezni, desno krilo i desni bek ali meni to za ekipu nije problem, sve ću učiniti za pobjedu.

Kako si se osjećao kada si znao da ćeš utakmicu početi na krilu, pozicija koju skoro nikada nisi igrao u karijeri?

Brat je dugo u nogometu i on mi uvijek daje kvalitetne savjete. Tada mi je rekao da je bolje sada dok sam mlađi da probam neke pozicije na kojima nisam igrao. Bolje je sada naučiti kretnje kao krilo ili kao bek jer nikad se ne zna šta nosi budućnost. Imamo primjer Avdije Vršajevića koji je u Hajduk otišao kao napadač a završio kao desni bek.

Spadaš u red mladih igrača, član si U21 reprezentacije BiH. Šta misliš o tom nekom ranom odlasku van BiH. Imamo primjer Ćavara koji je nakon samo 6 mjeseci u seniorima Zrinjskog odmah otišao u Frankfurt ali se nije uspio nametnuti? I Vladan Kovačević već ima ponude iako iza sebe ima jednu seniorsku sezonu u PLBIH. Je li teško odoljeti tim pozivima iz vana?

Iskreno ne znam ko bi mogao odbiti poziv Eintrachta. Ćavar je tada odigrao jako dobro, sjećam se one njegove sjajne asistencije protiv Sarajeva. Prvi ja, a vjerujem i ostali igrači, ne bi to mogli odbiti. Vladan i ja smo dobri prijatelji i u reprezentaciji smo bili zajedno na skoro svim okupljanjima. Imao je jako dobru sezonu ali mislim da neće pogriješiti ako ostane bar još jednu godinu u Sarajevu, da još malo stekne iskustva a onda će sigurno doći jedna dobra i ozbiljna ponuda.

Sa 17 godina si otišao u Češku. Kakva su tvoja iskustva i kako sada iz ove perspektive gledaš na period proveden tamo. Sigurno da ti se promijeni život kada tako mlad odeš sam u drugu državu?

Tamo me je pozvao bivši trener Željezničara, Jirži Plišek. Imao sam sjajnu polusezonu iza sebe u juniorskoj ligi, čini mi se sa 16 golova i 12 asistencija. Na prvu mi se sve svidjelo, ali kako je vrijeme odmicalo bilo je sve teže. Češki nogomet je specifičan i tamo vezni igrači ne dolaze baš do izražaja. Dosta se oslanjaju na snagu, mnogo se izbijaju lopte i tamo se najviše mogu dokazati stoperi i napadači. Onda sam odlučio da se vratim u Vitez kao junior jer sam smatrao da je bolje da igram bilo gdje jer je meni kao junioru najbitnije da igram, nije bitna plata niti bilo šta drugo. I sada kada vratim film mislim da je to što sam se vratio i počeo redovno da igram i stičem iskustvo bio pravi potez. Ne kajem se što sam se vratio iz Češke.

Tvoj brat Danijel Bojo je premijerligaški sudija. Znamo da ti do sada nije sudio u PLBiH i u Kupu BiH, je li bilo utakmica u kojima ti je on sudio?

Jeste, prije dvije godine mi je sudio jednu prijateljsku utakmicu u Vitezu. On prema pravilima saveza nema pravo meni suditi utakmice, tako da se to sigurno neće desiti uskoro. Od ove sezone on može suditi Mladosti, ali ne može Željezničaru.

Sam si rekao da ti je on i neka vrsta savjetnika. Vjerovatno se na vašim druženjima najviše razgovara o fudbalu?

Kada god sjednemo na kafu sa njegovom ženom i djecom sva priča nam se svodi o nogometu. Nekada bude i ljutnje njegove žene (smijeh). Većinom se sve svodi na nogomet. Brat mi je zaista velika podrška kroz čitavu karijeru. Ja nemam menadžera niti agenta, on mi je podrška i sa te strane sigurno da mi mnogo znači što uz sebe imam njega koji je stariji i ima dosta više iskustva u nogometu nego ja.  

Pripremajući ovaj intervju saznali smo da si na glasu kao veliki profesionalac, da ti je veoma bitno šta jedeš i piješ, koliko spavaš i slično. Možeš li nam otkriti neke svoje navike i pravila kojih se pridržavaš?

Ako vidite svoju budućnost u nekom većem klubu u profesionalnom nogometu onda su ishrana i odmor veoma bitni. Ja sam se maksimalno posvetio nogometu, od ishrane do spavanja. Jednom tjedno jedem meso i jednom tjedno ribu. Sve više jedem tjesteninu bez glutena, povrće i voće naravno. Ne sjećam se kada sam popio sok u posljednje dvije godine. Eventualno, kada je neka pauza možda jedna kola jer se poželi, ali to je stvarno rijetkost. Isključivo cijeđeni sokovi i voda. Bio sam u Splitu kod jednog nutricioniste koji radi sa Dejanom Lovrenom i Lukom Modrićem i mogu reći da sam i sa te strane uložio mnogo u sebe i svoje tijelo. I za to moram zahvaliti svom bratu jer bez njega to ne bi bilo moguće. Vjerujte da mi je to mnogo pomoglo i da osjetim svoj napredak u treninzima i utakmicama i nadam se da će tako biti i dalje.  

Znaš li da nisi prvi Bojo u Željezničaru?

Da, moj rođak Josip je bio na Grbavici prije više od deset godina ali imao je nesreću da je na treningu slomio nogu zbog čega nije odigrao više utakmica. To je baš blizak rođak, prvo koljeno. 

Član si U21 reprezentacije BiH, kakav je odnos sa selektorom Vinkom Marinovićem i ostalim igračima?

Vinko Marinović je svim igračima prije svega prijatelj. Koji god novi igrač dođe u reprezentaciju, on stvarno odvoji mnogo vremena na razgovor i upoznavanje. Kad sam došao na prvo okupljanje, razgovarali smo o tome šta mogu i trebam popraviti u igri. Meni je drago kada mi treneri ukazuju na neke lošije stvari u mojoj igri, jer ja onda želim da to popravim. Volim takvu iskrenost. Atmosfera u svlačionici je sjajna. Mnogo igrača igra vani pa se ne viđamo tako često i onda se stvarno poželimo i uživamo na tim okupljanjima. Mislim da smo dobra ekipa, u prvoj utakmici smo dobili Moldaviju i očekujem dobre kvalifikacije u nastavku.

Šta smatraš najboljim u svojoj igri, a koji segment smatraš lošijim i volio bi ga popraviti?

Krenut ćemo od ovog lošijeg. Mislim da trebam popraviti skok igru. Iako sam ja nizak igrač mislim da bih u skoku i duelu mogao biti bolji ali vjerujem da će to kroz rad i iskustvo doći na svoje. Mislim da je moja najkvalitetnija osobina što volim da igram jednostavno. Nema kod mene nerezonske želje da predriblam 10 igrača. Više volim primiti loptu, odigrati dijagonalu i stvoriti višak na boku. Odigrati pas polušpicu i nastaviti kretnju u prostor, volim jednostavan nogomet. 

Amar Osim je nedavno imao zanimljivo izlaganje na press konferenciji u vezi sa fizičkom pripremljenosti naših igrača u odnosu na jače lige vani. Šta ti misliš zašto naše ekipe evidentno padaju nakon nekih 60 minuta igre u tim jačim utakmicama?

Sigurno da ima više razloga za takvo nešto i da se sve u našoj ligi mora dići na još viši nivo, od stadiona pa do ishrane igrača koju smo spominjali. Siguran sam da veliki broj igrača u našoj ligi ne živi sportski, ne hrani se pravilno i nema dovoljno odmora ili sna. To nije glavni razlog, naravno, ali koliko god ja ili bilo koji drugi igrač bio talentovan, dosta toga je i u našim glavama. Moraš biti 100% profesionalan i posvećen svom poslu da bi eventualno uspio na višem nivou.

Za kraj, da li se nešto promijenilo u tvom životu po pitanju popularnosti?

Iskreno jeste, baš se vidi da je Željo veliki klub i da ga ljudi mnogo vole. U Kaknju sam sa tribina gledao utakmicu, a tamo me desetak ljudi zaustavilo da porazgovara sa mnom i pruži mi podršku zbog crvenog kartona. Svi su svjesni da nije bilo loše namjere sa moje strane i mnogo mi znači njihova podrška. 

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.