Željezničar spriječio Leotar u osvajanju duple krune

Sezona 2002/2003 je konačno donijela ono što su svi ljubitelji fudbala u BiH čekali, zajedničku Premijer ligu BiH, sa klubovima sa područja cijele BiH. Klubovi iz RS-a koji su zaigrali u ligi su uglavnom bili nepoznanica. Iako su se u Kupu BiH u sezonama prije ove susretali klubovi iz FBiH sa klubovima iz RS-a, pokoja utakmica nije bila dovoljna da se donese sud o jačini tih ekipa. Ono što se moglo zaključiti je da je Leotar poprilično ozbiljan protivnik, obzirom na to da su sezonu ranije igrali polufinale Kupa, gdje su izbačeni od Željezničara. Godinu dana nakon toga Leotar će postati prvi osvajač zajedničke Premijer lige BiH, a igraće i finale Kupa BiH, koji će osvojiti vicešampion BiH, Željezničar.

No, krenimo od početka. Prvo kolo Kupa BiH favoritima je uglavnom donijelo niželigaše. Željezničar je za protivnika imao Slogu iz Pruda, koju je savladao ukupnim rezultatom 12:2, Sarajevo je eliminisalo Troglav ukupnim rezultatom 10:1, dok je Leotar izgubio prvu utakmicu od Gruda rezultatom 1:0, ali je u revanšu na Policama bio bolji rezultatom 3:1 i prošao je dalje. Neizvjesno je bilo u dvomeču Široki Brijeg – Čelik (ukupno 2:1), te u susretu Zrinjskog i bijeljinskog Radnika, gdje su nakon dvije domaće pobjede od po 1:0 odlučivali penali, a Zrinjski je izborio plasman u narednu rundu.

Osmina finala je, očekivano, ponudila puno više drame, te najveći preokret u historiji Kupa BiH. Željezničar je za protivnika imao bihaćko Jedinstvo i, nakon 4:1 u prvoj utakmici, očekivao se rutinski revanš. Na kraju je meč za Željezničar bio sve samo ne rutinski. Prošli su dalje unatoč porazu od 2:0, ali ko zna šta bi bilo da u 77. minuti sudija Siniša Zrnić iz Zenice nije poništio, prema medijima, čist pogodak Jedinstva.

Prošlosezonski finalista Sarajevo je i u ovoj sezoni bilo favorit za osvajanje, a ekipa koju su imali dala im je za pravo da se nadaju tome. Ali, i Sarajevo nije moglo bez drame. Nakon pobjede od 4:0 u prvom susretu protiv Rudara iz Ugljevika, revanš donosi probleme. Rudar je već u prvom poluvremenu stigao do 2:0 i vjerovao je da može do prolaska, ali sve je palo u vodu kada je u 61. minuti sudija Slavko Zovkić dosudio penal za Sarajevo. Igrači Rudara su opkolili Zovkića koji je odlučio da prekine utakmicu. Takmičarska komisija je odlučila da se utakmica registruje službenim rezultatom 0:3, a kao najratoborniji u napadima na Zovkića označeni su Mladen Žižović i Dejan Dragičević, koji su dobili višemjesečnu suspenziju.

Baš poput Željezničara i Sarajeva, i Široki Brijeg je za protivnika imao premijerligaša, ekipu Veleža. Prva utakmica u Širokom Brijegu završena je sa visokih 6:2, tako da je revanš trebao biti samo formalnost. Tako su mislili svi, osim igrača Veleža. Pred samo 400 gledalaca na stadionu u Vrapčićima viđen je jedan od najvećih preokreta u našem fudbalu. Velež je od prve minute krenuo sa napadima, te su osim nekoliko dobrih šansi pogodili i prečku, da bi Armel Škaljić i Dženan Zaimović pogodili u 34. i 40. minuti za 2:0 na poluvremenu. Kako je završilo prvo, tako je krenulo i drugo poluvrijeme, a neprestani napadi su se isplatili. Kadrić u 60. minuti pogađa za 3:0 i definitivni povratak vjere u nemoguće, a sve je začinio Džafić sa dva pogotka, u 75. i 80. minuti za konačnih 5:0 i veliko slavlje Rođenih. Rezultat je mogao biti i veći, jer su mostarci još jednom pogodili okvir gola.

Ako je ovaj preokret nevjerovatan, šta tek onda reći za Veležovog gradskog rivala Zrinjskog. Prva utakmica u Kaknju, protiv niželigaša Rudara, završena je pobjedom domaćina od čak 5:0, uz promašeni penal. Briljirali su Emir Murtić sa 3 pogotka, te legendarni Ševal Zahirović, koji je postigao pogodak, asistirao Murtiću i promašio penal. Revanš je donio već spomenuti najveći povratak neke ekipe u Kupu BiH, pa je Zrinjski već na poluvremenu imao 6:0, rezultat koji ga vodi dalje. U drugom poluvremenu mladi reprezentativac BiH Želimir Terkeš je, pored dva postignuta u prvom, dodao još dva pogotka za konačnih 8:0. Ono što dodatno daje na značaju ovoj pobjedi je da je izvojevana pred praznim tribinama, jer je Zrinjski bio kažnjen sa tri utakmice bez gledalaca.

Pored ove četiri ekipe, plasman u četvrtfinale bez većih problema ostvarili su Leotar, Borac, Modriča Maksima i Zovko Žepče. Žrijebom je odlučeno da će se na proljeće, na otvaranju sezone, sastati Leotar – Velež, Borac – Zrinjski, Modriča Maksima – Željezničar i Sarajevo – Zovko Žepče.

Već prve utakmice, po izuzetno teškim terenima (igrano 15. februara) su donijele neočekivane rezultate. Očekivalo se da će Leotar, koji je bio jesenji šampion, slaviti protiv Veleža, ali da će mu dati 10 golova u prvom meču nisu očekivali ni najvjerniji navijači kluba sa Polica. Nenad Stojanović je postigao 5 golova, 3 su djelo Siniše Muline, a po jedan su dodali Jovo Mišeljić i Branislav Krunić. Borac je uspio pobijediti Zrinjski sa 1:0 na svom terenu, a Modriča Maksima je iznenadila Željezničar i slavila je rezultatom 2:1. To je bio veliki uspjeh za legendu Željezničara na klupi Modriče, Nikolu Nikića. Sarajevo je bilo veliki favorit protiv ekipe iz Žepča, ali slabih 1:1 je zabrinulo navijače Sarajeva.

Leotar je i u revanšu slavio protiv Veleža sa 3:2, dok su Zrinjski i Željezničar slavili identičnim rezultatima 2:0, što im je bilo dovoljno za prolaz dalje. Najveća drama je viđena u Žepču. Sarajevo je uspjelo povesti sredinom prvog poluvremena, ali je stvari na početak vratio Vahidin Imamović u 47. minuti. Do kraja utakmice nijedna ekipa nije uspjela postići pogodak, pa se pristupilo izvođenju penala. Džemo Smječanin u trećoj i Alen Škoro u petoj seriji su pogodili stativu, dok su svi izvođači Žepča bili uspješni, te su ostvarili plasman u polufinale Kupa, što je svakako najveći rezultat u klupskoj historiji.

Žrijeb je htio da se u polufinalu Žepče sastane sa Željezničarom, dok su drugi polufinalni par činili Leotar i Zrinjski. U Žepču su vjerovali da mogu napraviti još jednu senzaciju i izbaciti i drugog sarajevskog premijerligaša, ali Željezničar je ipak pokazao da je jača ekipa. Nakon 1:1 u Žepču, na Grbavici je domaćin slavio 2:0 golovima Mirze Mešića i Jure Guve, i plasirao se u treće finale Kupa BiH zaredom.

Moglo bi se reći da je Leotar bio favorit protiv Zrinjskog, jer se borio za titulu dok je Zrinjski bio bliže zoni ispadanja nego sredini tabele, te je kasnio tridesetak bodova za kasnijim šampionom. Ipak, sve do 90. minute prve utakmice u Trebinju imali su 0:0, a onda je dosuđen penal koji je Marko Popović pretvorio u pogodak dovoljan za minimalnu prednost za revanš. Zrinjski je meč završio sa devet igrača, jer je u 85. minuti isključen Marenci, a u 90. minuti i Matić, koji je dobio drugi žuti karton jer je igrao rukom u šesnaestercu, nakon čega je i dosuđen penal. Revanš je donio tešku utakmicu bez puno prilika, a pogodak Brnadića je bio dovoljan za penale. U penal seriji Denis Zovko je imao priliku da donese Zrinjskom plasman u finale ali je promašio, a nakon njega i Matić nije bio precizan, pa je Leotar završio u finalu Kupa.

Obzirom na to da su plasman u finale ostvarile ekipe koje ne dolaze iz istog grada, prema propozicijama takmičenja igrale su se dvije utakmice. Prva je planirana za 14. maj u Trebinju, a revanš je zakazan dvije sedmice kasnije u Sarajevu, na stadion Koševo. Nažalost, prvu utakmicu u Trebinju nisu obilježili golovi i dobri potezi, već sramotan potez igrača Leotara Slavoljuba Đorđevića, koji je tokom intoniranja himne držao tri prsta na srcu, dok se drugom rukom držao za polni organ. Disciplinska komisija NS BiH je momentalno suspendovala Đorđevića, a njegov potez je osudio i trener Leotara Mile Jovin, koji je pokazao pravi sportski duh. Utakmica je završena rezultatom 0:0, iako je Leotar bio nešto bolji, ali nedovoljno da stekne prednost pred revanš.

Slavoljub Đorđević tokom intoniranja himne BiH

Revanš utakmica je došla nakon raspleta u prvenstvu, gdje je Željezničar u posljednjem kolu izgubio titulu, koja je otišla u Trebinje. Plavi su željeli da pokažu državi da su bolja ekipa od Leotara, pa su već u prvom poluvremenu golovima Mešića i Gredića stigli do, kasnije će se pokazati konačnih 2:0. Željezničar je tako uspio spasiti sezonu i osvojiti sedmi trofej u četiri godine (tri puta Kup, dva puta Premijer liga i dva puta Superkup), a ni najveći pesimisti nisu mogli vjerovati da će Željezničar na sljedeći trofej čekati čak sedam godina, kada će ponovo Amar Osim donijeti pehare na Grbavicu.

Najbolji strijelac Kupa BiH za sezonu 2002/2003 bio je Nenad Stojanović iz Leotara sa 10 golova, a iza njega je bio Damir Mujadžić iz bihaćkog Jedinstva, koji je postigao 9 golova. Najbolji strijelac Željezničara bio je Mirza Mešić sa četiri gola, tri je dodao Sanjin Radonja, dva Dželaludin Muharemović, a čak petnaest igrača je postiglo po jedan pogodak u pohodu na Kup.

14.05.2003.
FK Leotar – FK Željezničar 0:0

Stadion Police.
Gledalaca: 3.000.
Sudija: Zijad Čanić (Prijedor).

Žuti kartoni: Delibašić, Kerkez, Milenković (Leotar), Karić, Bajkuša, Kajtaz, Jahić, Hasagić (Željezničar).

FK Leotar: Božović Aleksandar; Vučinić Bojan; Šaraba Zdravko; Čorlija Gavrilo; Milenković Ninoslav; Đorđević Slavoljub; Kerkez Dušan; Mulina Siniša; Delibašić Pavle (od 73′ Jovanović Aleksandar); Krunić Branislav (od 55′ Stojanović Nenad); Popović Marko. Trener: Mile Jovin.

FK Željezničar: Hasagić Kenan; Jahić Sanel; Kajtaz Admir (od 90′ Smailagić Ervin); Mulalić Edis; Alihodžić Haris; Ćosić Almir; Bajkuša Alen; Karić Denis; Gredić Almir (od 69′ Mirza Mešić); Muharemović Dželaludin; Guvo Jure (od 76′ Radonja Sanjin). Trener: Amar Osim.

27.05.2003.
FK Željezničar – FK Leotar 2:0

Olimpijski stadion Koševo.
Gledalaca: 9.000.
Sudija: Novo Panić (Doboj).

Strijelci: Mešić 14′, Gredić 33′ (P).

Žuti kartoni: Mešić, Avdija, Ćosić, Karić (Željezničar), Kerkez, Mulina, Stojanović (Leotar).

FK Željezničar: Hasagić Kenan; Jahić Sanel; Kajtaz Admir; Mulalić Edis; Alihodžić Haris; Karić Denis; Ćosić Almir; Avdija Arben; Gredić Almir; Guvo Jure (od 63′ Bajkuša Alen); Mešić Mirza (od 84′ Aleksić Veljko). Trener: Amar Osim.

FK Leotar: Golubović Uroš; Šaraba Zdravko; Mišeljić Jovo (od 40′ Jovanović Aleksandar 40 (od 81′ Janković Pajo)); Mulina Siniša; Kerkez Dušan; Krunić Branislav (od 46′ Stojanović Nenad); Delibašić Pavle; Milenković Ninoslav; Čorlija Gavrilo; Popović Marko; Vučinić Bojan. Trener: Mile Jovin.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.