Nepodnošljiva lakoća VAR-anja

VAR se od jučer koristi i u Bosni i Hercegovini, doduše na potpuno drugačiji način nego je to slučaj u ostatku svijeta. Bilo bi najjednostavnije posvetiti rezime sedmice u Premijer ligi i fudbalu u BiH općenito namještanju utakmica, ali s obzirom na to da je SIPA već ozbiljno zagazila u akciju VAR, može se jedino izraziti želja da istražne akcije ne budu zaustavljene samo na osobama koje su jučer uhapšene, nego da se fudbal prečešlja od vrha do dna, kako bi se konačno otarasio onih koji mu nanose štetu na ovaj način. To je, ipak, malo vjerovatno.

Klubovi su na dvosedmičnoj pauzi nakon 16. kola, a ono je sa jednog aspekta bilo u najmanju ruku razočaravajuće. Nećemo ovaj put govoriti o terenima, to smo već ranije činili, a nažalost oni nisu jedini nefunkcionalan segment našeg fudbala, naročito u kišnim i hladnim mjesecima.

Utakmice između Zrinjskog i Tuzla Cityja te Čelika i Zvijezde prošle su praktično bez previše spornih sudijskih odluka, ali zato su suci napravili ukupno sedam katastrofalnih previda u preostale četiri utakmice, barem ako je vjerovati predsjedniku Komiteta za sudije i suđenje Zoranu Rebcu, koji je sinoć bio gost u redovnoj BHT-ovoj emisiji posvećenoj Premijer ligi BiH.

Sudija Irfan Peljto propustio je dosuditi penal za Široki Brijeg, a Veležu je nakon intervencije svog pomoćnika svirao ofsajd poziciju kad je Nusmir Fajić trebao loptu gurnuti u prazan gol. Sudija Elvis Mujić je u Bijeljini propustio dosuditi penal za Sarajevo, a onda je propustio u finišu susreta pokazati crveni karton golmanu Sarajeva Vladanu Kovačeviću. Mateo Musa je dosudio regularan penal za Borac, da bi potom odlučio da ne dosudi penal za Mladost iz gotovo identične situacije. Osim toga, gol Mladosti je pao nakon prekršaja koji je napravio Crnički. Dragan Petrović je priznao gol za vodstvo Željezničara u Tuzli kod Slobode iako je postignut iz evidentnog faula.

Pisali smo još jučer o greškama i odnosu prema istim. Iluzorno je očekivati od bilo koga na svijetu da ne griješi. Ipak, sedam grešaka koje su direktno utjecale, ili su mogle direktno utjecati na rezultat, zaista je previše za samo jedno kolo. Sudije kroje rezultate i ishode, to je valjda jasno nakon ovog kola, jedino je pitanje radi li to neko svjesno ili nesvjesno. Nakon jučerašnje akcije VAR, u kojoj je uhapšen i predsjednik Nogometnog saveza Federacije BiH Irfan Durić, koji se ranije hvalio regularnošću ovog takmičenja, ko sa sigurnošću može reći da se slično ne dešava i u Premijer ligi BiH? Suci koji danas sude Premijer ligu BiH prošli su i “300 kila uglja” i “zelene novčanice za ženu, kafene za djecu”, sudili su u nižim ligama i nisu mogli biti neokrznuti tamošnjim dešavanjima. O načinu njihove selekcije najbolje govori brojnost njihovih grešaka, bile one slučajne ili namjerne.

Veliki radnik napustio Radnik

Ma koliko bilo potrebno govoriti o sudijskim greškama, ne možemo se isključivo njima baviti. Nisu sudije jedina tema vrijedna pomena nakon 16. kola Premijer lige BiH.

Husref Musemić je od okončanja utakmice u Bijeljini između Radnika i Sarajeva zvanično trener sa najdužim trenutnim stažom u Premijer ligi BiH. On Sarajevo vodi preko dvije godine, a u klub je stigao u augustu 2017. godine. Titulu je preuzeo od Mladena Žižovića, koji je u maju iste godine sjeo na klupu Radnika, a klub je uspješno vodio u dvije i po godine i uspio ga pozicionirati kao jedan od najstabilnijih u državi.

Samo Husref Musemić, Amar Osim i Branislav Krunić od početka ove sezone vode svoje klubove, a Žižović je bio četvrti u tom društvu, no odlučio je otići nakon što mu se otvorila prilika da preuzme Zrinjski, čija je igračka legenda.

Jasno je zašto Zrinjski želi Žižovića, baš kao što je jasno zašto Žižović želi Zrinjski. Ostavimo li sentiment po strani, gdje se bivši igrač vraća da pomogne klub u kojem je ostavio dubok igrački trag, doći ćemo do jedne stvari u kojoj je Žižović jako dobar. On naprosto ne podbacuje kao trener i postoji nivo, što sugeriše njegova dosadašnja karijera, ispod kojeg ne ide.

Ukupno je, uključujući i utakmice Kupa Republike Srpske, Žižović vodio Radnik na 106 utakmica, u kojima je ostvario 43 pobjede, 31 remi i 32 poraza. Pritom je njegov tim postigao 139 golova, a primio ih ukupno 108. Ne govore ovi podaci posmatrani izvan konteksta previše, stoga je potrebno sagledati širu sliku. Dva puta je Radnik pod vodstvom Mladena Žižovića bio peti na tabeli, trenutno je također na diobi petog mjesta, i sa limitiranom ekipom kakva bijeljinski tim realno jeste, taj je uspjeh velik. Sve i da je Radnik uvijek bio među pet najjačih ekipa u ligi, a nije, uspjeh je kroz toliko dug vremenski period, suočavajući se sa velikim brojem odlazaka, konstantno držati ekipu na visokom nivou.

I Zrinjski i Žižović znaju šta dobijaju

To se ogleda i u drugim takmičenjima. Osim što Radnik Kup BiH nije posljednjih godina shvatao toliko ozbiljno ili nije u njemu imao dovoljno sreće, u Kupu Republike Srpske, ekipa je pod vodstvom Mladena Žižovića djelovala perfektno. Takmičenje je osvojio tri puta zaredom, a i ove sezone je nakon ispadanja Borca bio prvi favorit za naslov.

U jedinom evropskom nastupu, Radnik je ispao od favorizovanog Spartaka iz Trnave, ali je dvomeč odigrao na maksimumu svojih mogućnosti. I to je Žižovićeva najveća snaga. Jednostavno, na duge staze garantuje da će ekipa ostvariti rezultate u najmanju ruku u skladu sa kadrom koji posjeduje, ako ne i bolje. U Zrinjskom su dobro pročitali da je baš to nedostajalo u mandatu Harija Vukasa, gdje je tim jednu utakmicu igrao iznad svojih mogućnosti, a narednu na 20% svojih mogućnosti. Žižoviću se takve stvari jednostavno ne dešavaju.

Jasno je i zašto je Žižović lako zamijenio relativni komfor i sigurnost svog radnog mjesta u Bijeljini sa puno neizvjesnijom pozicijom na klupi Zrinjskog. Skupa sa čelnim ljudima kluba, Žižović je konstantno isticao da je Radniku potrebna veća podrška grada i veća podrška navijača. No, Radnik tu podršku nikad nije dobio i u trenutnim uslovima teško da će moći napredovati. Žižović bi postao bespomoćan u takvim uslovima jer bi jednostavno dohvatio plafon koji je sa Radnikom realno dohvatiti. Možda ga zapravo već i jeste dotakao.

Zrinjski nudi potpuno drugačiji izazov. Osim što će Žižović imati nemjerljivo više opcija, na ofanzivnom fudbalu na kojem insistira moći će dodatno raditi. U Radniku je stvorio hibrid tima koji istovremeno napada i kontroliše utakmicu, ali se vrlo čvrsto brani i guši protivničku igru. U Zrinjskom će morati da igra još ofanzivnije, ali će imati i više mogućnosti za to. A gotovo je sigurno da on neće sa kvalitetnim kadrom podbaciti spektakularno kao Hari Vukas. Stoga je prilično jasno da bi se Zrinjski mogao uključiti u utrku za naslov, pogotovo jer mu pogoduje raspored do kraja jeseni.

Samo dok se vrate povrijeđeni

Trener Sarajeva Husref Musemić govorio je o problemima i neposlušnosti igrača nakon remija sa Radnikom u Bijeljini. Međutim, teško se oteti dojmu da se radi o alibiju, jer je Sarajevo dosta utakmica ove sezone odigralo loše, a tada o neposlušnosti nije bilo ni riječi.

Djeluje da se trener Sarajeva malo previše uzdao u individualni kvalitet velikog broja povrijeđenih igrača Sarajeva, koji su se konačno svi vratili u kadar, ali njihove partije ni po čemu nisu na adekvatnom nivou. Brojke ne lažu, Sarajevo ove sezone igra drastično lošije nego prošle, a u 16 kola je postiglo 24 gola, 11 manje od Željezničara s kojim je bodovno poravnato.

Ne postoji u bh. fudbalu previše pravila, ali jedno od njih je da Sarajevo tradicionalno daje najviše golova i da su s tim u vezi očekivanja od ekipe da uvijek igra napadački fudbal. Musemićev tim to ove sezone ne radi i trener Sarajeva morat će pred dosta teške dvije utakmice unaprijediti igru svog tima, jer Sarajevo konačno ima toliko širok i kvalitetan kadar da mu povrede ne mogu biti izgovor.

Zašto volimo fudbal?

Za kraj se vrijedi podsjetiti i onih lijepih momenata i poteza koji nas ostave u čudu, ma koji klub da podržavamo. Nije utakmica između Slobode i Željezničara na tuzlanskom Tušnju bila ni po čemu specifična kroz svoj najveći dio. Željezničar je bio mnogo bolji rival, nemoćna Sloboda je bezuspješno pokušavala napasti i minute su prolazile, a onda je Semir Štilić podsjetio zašto gledamo fudbal. Nekoliko protivničkih igrača u nevjerici je gledalo kako je veznjak Željezničara lobovao istrčalog golmana Nikolu Lakića, a stadion je nakratko zanijemio.

Neko bi ga od domaćih fudbalera možda faulirao da je znao šta sprema, ili bi drugačije pokušao zatvoriti mu uglove za udarac. No, niko nije mogao ni sanjati da sprema ludost kakvu je spremao. Upravo zbog toga i volimo fudbal, što učini stvari koje se doimaju nemogućim sasvim realnim.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.