Analiza: Loše strukture i nepostojanje dinamike su obilježili sarajevski derbi

Analizirali smo derbi sarajevskih rivala.

Foto: www.fkz.ba

U prvom kolu nakon zimske pauze na rasporedu je bio sarajevski derbi. Željezničar je na Grbavici ugostio ekipu Sarajeva. Bio je to susret ekipa koje su se nalazile na prvoj i drugoj poziciji na tabeli. Željezničar je u ovom transfer roku doveo Bendera, Ramovića i Čelikovića, a od značajnijih igrača klub je napustio Hajdarević. S druge strane Sarajevo je ostalo bez važnog dvojca, Rahmanovića i Tatara. Također, Šerbečić je nakon završene posudbe napustio klub, a kao pojačanja su dovedeni Cmiljanić i Mešanović. 

Postave

Amar Osim je (iako nije sjedio na klupi zbog kazne) ekipu izveo u sistemu 4-2-3-1. Prije meča se špekulisalo i o 4-4-2 romb sistemu, međutim ipak se odlučio za sistem koji je uglavnom koristio ove sezone. Čeliković je zauzeo svoje mjesto u sredini terena, te je tako zamijenio Hajdarevića. Ikić nije imao pravo natupa, te ga je zamijenio Miletić. Meč je također propustio Lendrić, pa je Juričić zauzeo startnu poziciju u napadu, a Bojo je bio starter na poziciji desnog krila. S druge strane, Marinović je izveo također, za Sarajevo standardnu, 4-2-3-1 formaciju. Mešanović je bio starter i zauzeo je mjesto u vrhu napadača a Rahmanovića i Tatara su zamijenili Velkoski i Sušić. Velkoski je bio na lijevom krilu a Sušić, koji je u prvom dijelu sezone obično igrao „osmicu“, je odlaskom Rahmanovića pomjeren na „desetku.“ Iza njega su tandem činili Đokanović i Pejović.

Problemi u fazi napada

Ovaj susret je obilježio mali broj izglednih prilika. Obje ekipe su imale probleme kada je organizacija napada i stvaranje šansi u pitanju. Razlog tome su u najvećoj mjeri loše strukture i nepostojanje dinamike. Kada je u pitanju faza odbrane, obje ekipe su bile u 4-4-2 sistemu. Napadaču bi se pridruživao ofanzivni vezni (Štilić i Sušić) te bi se na taj način formirala prva linija odbrane od dva igrača.

Kada je u pitanju organizacija napada obje ekipe su imale slične strukture. Između/pored stopera bi se spustio jedan vezni igrač, drugi veznjak bi ostao iza prve linije odbrane od dva protivnička igrača, a napadač i ofanzivni vezni (obje ekipe) su bili zaduženi da markiraju vezne igrače protivnika, ili bi markirali njih ili pas liniju ka njima (zavisno od njihove pozicije). Obje ekipe su u principu imale duplu širinu jer i bek i krilo su stajali široko. Na taj način su protivnički bekovi i krila mogli markirati odgovarajuće igrače. Obzirom na strukturu gdje se jedan vezni igrač spuštao u zadnju liniju, a drugi bio markiran, u sredini je ostajao samo ofanzivni vezni igrač.

Ekipe su također često bile nestrpljive pa se tako nerijetko i drugi vezni igrač spuštao u prvu fazu napada kako bi pokušao da pomogne u organizaciji napada. Međutim, na taj način stvari su postajale samo još lošije. Prvo je ekipa ostala bez igrača u sredini i ,orala je igrati pas na stranu. Potom je taj pas bilo lakše zatvoriti, jer su oba igrača na strani bila pokrivena, a pritom nikog nije bilo u sredini ko bi izazvao dilemu kod protivničke defanzive i tako potencijalno poremetio njihovu strukturu. I drugo, na taj način je usporen protok lopte tako da umjesto jednog pasa za određenu distancu, ekipa je morala koristiti dva ili više pasova.

Na prikazu iznad imamo ugrubo prikazanu strukturu Željezničara u fazi napada. Bekovi su bili nisko i široko pozicionirani. Krila su također bila široko, te je tako ostvarena dupla širina. Jedan vezni se vraćao nazad kako bi pomogao u izgradnji napada, tako da je Željezničar često koristio duge lopte na stranu. Strategija koju su često koristili je bila da se krilo, na čijoj strani je lopta, spusti kako bi izvuklo protivničkog beka. Potom bi napadač Juričić napadao taj prostor, međutim nije imao podršku pa je izvlačenje faula bio maksimum koji je mogao ostvariti.

Na slici iznad imamo jednu situaciju. Desni bek Stevanović je bio u posjedu lopte. Oba vezna igrača Željezničara, i Alispahić i Čeliković, su se spustili i bili su ispred Mešanovića i Sušića. Vidimo četiri igrača u gotovo istoj horizontalnoj liniji (dva beka i dva vezna) i tako je sredina ostala prazna. Stevanović je bio primoran da odigra dugi pas. Bojo se spustio kako bi izvukao Pidru, a Juričić je napao taj prostor, međutim, nije imao podršku te je izgubio loptu. Domaćini su gostima olakšavali posao. Sarajevo je imalo podudarnost na vanjskim pozicijama (dva beka protiv dva krila), a u sredini brojčanu nadmoć, dva vezna plus napadač i ofanzivni vezni. Vezni su mogli kontrolisati Štilića, a napadač i ofanzivni vezni jednog veznjaka Željezničara. Međutim, u situaciji kao što je ova i taj veznjak se spustio pa je posao bio još lakši.

Na slici iznad imamo sličnu situaciju. Opet su se oba vezna spustila ispred prve linije odbrane gostiju. Dupla širina na lijevoj strani. Fanimo je mogao paziti na Šehića, a Oremuš na Veselinovića. Nikoga nije bilo u sredini ko bi nekoga od njih dvojice stavio u dilemu. Takva struktura je omogućavala igračima Sarajeva da lahko iskontrolišu Štilića. Domaći su bili primorani na dugi pas na stranu. Dugu loptu nikad nije lahko iskontrolisati pod pritiskom. A pri tome, igrači Željezničara su imali brojčanu inferiornost. Ostavljanje sredine terena je također potencijalno dobra strategija. Međutim, u tom slučaju je važno posjedovanje jasne strategije. Potrebno je npr. stvoriti nadmoć na strani (pozicionu ili brojčanu). Ili je moguće pomoću dinamike napadati prazan prostor u sredini terena. Napadati horizontalnu ili vertikalnu nekompaktnost protivnika. Izostalo je oboje. Vezni igrači su imali brojčanu nadmoć na Štilićem, i prilikom lopte na stranu mogli su se nesmetano pomijerati ka lopti.

Na prikazu iznad imamo i situaciju kada je Sarajevo bilo u fazi napada, a tim Željezničara u fazi odbrane. Vidimo gotovo preslikanu situaciju kada su strukture u pitanju. Jedan, a nerijetko oba vezna su se vraćala u liniji sa stoperima. Tako je zadatak Juričiću i Štiliću (da paze na veznjake Sarajeva) bio olakšan. Jer su motrili ili na jednog ili ni na jednog. Kretnja veznjaka koji se nalazio iza njihovih leđa je generalno bila loša, tako da je pas linija bila zatvorean. Na stranama kao i u slučaju Željezničara je bila prisutna dupla širina. Obzirom na 4-4-2 Željezničara u fazi odbrane, igrači na stranama su bili markirani. I kao i u slučaju domaće ekipe i gosti su imali lošu okupaciju sredine, pa su pasovi uglavnom odigravani ka vanjskim pozicijama. A tamo je zbog navedene strukture bila nepovoljna situacija.

Na slici iznad imamo situaciju kada je Miličević uputio dugi pas. Standardna pozicija Štilića i Juričića, gdje oni stoje u sredini i brane pas opciju ka tom dijelu terena. I Đokanović i Pejović su se vratili u zadnju liniju. Da stvar bude gora stoje na par metara od Miličevića. Na taj način su onemogućili svoje učestvovanje u izgradnji napada. Prvo što su obojica u prvoj liniji i time otežavaju progresiju napada. A u ovoj situaciji stoje suviše blizu jedni drugih i onemogućavaju ikakav pas. Uslijedio je dugi pas Miličevića. Izostalo je strpljenje, gdje se pozicioniranjem izvan vidnog polja Štilića i Juričića moglo čekati evenutalno otvaranje pas linije (kroz kretnju ili nakon određenog broja pasova).  

Na slici iznad još jedna slična situacija. Vidimo pozicije sva tri vezna igrača Sarajeva. Pejović se vratio u zadnju liniju. Juričić ga je markirao. Dupovac je potom dobio loptu i odlučio da je povuče, a Štilić je preuzeo njegovo markiranje. Vidimo i poziciju Đokanovića koji je zbog pozicije onemogućen da učestvuje u razvoju napada. Sušić se spustio i bio između dva veznjaka Željezničara. Svojim spuštanjem Sušić je izvukao veznu liniju i stvorio vertikalnu nekompaktnost između zadnje i vezne linije. Tako da imamo već pomenuti problem strukture odnosno odsustva dinamike. Ogroman prostor između linija je neokupiran. Međutim uz dinamiku (agresivno napadanje tog) prostora ekipa Sarajeva je mogla ostvariti povoljnu situaciju. Ali to se nije dogodilo. Kao i Željezničar, i Sarajevo je imalo problem strukture, a potom i problem odsustva dinamike (statičnosti) i eventualnih rotacija.

Zaključak

Utakmica nije obilovala izglednim prilikama i nekim povoljnim situacijama. Ekipe su, kada je struktura u pitanju, imale slične probleme. Također, obje su ekipe imale gotovo identičnu odbrambenu postavku, tako da smo imali situaciju ogledala (iste role sa zamijenjenim ulogama). Loša struktura, izostanak dinamike, rotacije i nestrpljivost  su bili glavni uzroci loših igara u fazi napada.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.

Copyright plbih.ba 2019 Sva prava zadržana. Zabranjeno svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora. | PLBiH - Premijer liga BiH.