Fudbal, najvažnija sporedna stvar na svijetu

Čak i nakon što su ostvarili historijski uspjeh plasmanom u četvrtfinale Lige prvaka, fudbaleri Atalante predvođeni Josipom Iličićem nisu željeli da ga istaknu ispred onog što je stvarno značajno. Jednom davno oni su, nakon postizanja osam golova protiv Sarajeva na stadionu Koševo, potrčali da se trijumfalno fotografišu ispod semafora. Spriječio ih je u tome sjajni trener Gian Piero Gasperini, najzaslužniji za njihovo fizičko, taktično, tehničko, ali i mentalno uzdizanje. Ovaj put, znatno zreliji fudbaleri Atalante su poslali poruku podrške svom gradu Bergamu, koji se nalazi u haotičnom stanju nakon što je epidemija korona virusa izmakla kontroli.

Fudbal bez publike

Fudbal će se tokom narednog perioda i u našoj zemlji igrati u sličnim uslovima u kojima se preksinoć igrao na Mestalli. I stoga je bilo najprikladnije početi ovaj tekst pričom o temama koje su bitnije od fudbala. Složit ćete se, za nekoga ko vodi i posjećuje ovakvu stranicu, malo ih je, ali ipak postoje, a ljudski životi svakako su jedna od njih.

Čelnici Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH su zbog bojazni od izbijanja epidemije korona virusa i u našoj zemlji, a vidjevši kako je razorne rezultate u Kini i Italiji donio početni nonšalantan stav prema istom, odlučili po preporuci zdravstvenih organizacija u naredna dva kola igrati utakmice pred praznim tribinama. Zvanične potvrde nema, ali gotovo sa stopototnom sigurnošću može se reći da će utakmica baraža protiv Sjeverne Irske, ali i eventualno finale, također biti odigrane bez prisustva publike.

Još uvijek se o virusu i njegovim efektima i posljedicama zna premalo, osim da je vrlo zarazan i da se lako prenosi sa osobe na osobu. Stoga se, dok polako prebacujemo fokus na kolo iza nas, možemo samo nadati da će svako postupati odgovorno i racionalno u granicama svojih mogućnosti, jer planeta rijetko nailazi na ovakve izazove. Fudbal je ipak samo sporedan, kao i komfor svakog pojedinca.

Kratkoročno i dugoročno

Jedan od prvih mečeva 22. kola Premijer lige BiH odigrali su na mostarskom stadionu Rođeni Velež i Borac. Dva povratnika u Premijer ligu BiH pružila su zaista kvalitetnu partiju, a trijumf je sasvim zasluženo slavio Velež, pogotkom Nusmira Fajića u sudijskoj nadoknadi.

Borac i Velež spadaju među velike bh. klubove i interesantno je pratiti njihovu recentniju historiju, jer je u pojedinim segmentima jako slična, a u drugim sasvim dijametralna. Četiri puta je Borac ispadao iz Premijer lige BiH i takvim se neslavnim rekordom ne može pohvaliti nijedan drugi veliki domaći klub. Poslije svakog ispadanja, već u narednoj sezoni bi uslijedio povratak u Premijer ligu BiH, a dva puta se Borcu desilo da ispadne iz lige, odmah se vrati u istu i odmah ponovo ispadne. Takvoj smo situaciji zapravo i svjedočili u periodu od 2016. do 2018. godine, mada je Borac te 2018. iz lige zapravo izbačen jer nije dobio licencu za takmičenje u istoj. S druge strane, Velež je iz lige ispao dva puta, ali njegovo oporavljanje je u oba navrata podrazumijevalo po tri sezone provedene u Prvoj ligi Federacije BiH.

Ni u Veležu ni u Borcu ne kriju svoje ambicije, ali ih ispoljavaju u prvoj sezoni nakon povratka u ligu na znatno drugačiji način. Veležov napredak zasad se ogleda u potpunoj transformaciji stadiona Rođeni, koji se polako pretvara u jedan od najljepših stadiona u državi, mada je pred Veležom još mnogo posla na podizanju infrastrukture na zavidan nivo.

Rođeni su ipak dali jako dobar primjer svima. Isti je to klub koji je istjeran sa Stadiona pod Bijelim brijegom i koji je godinama želio da se vrati na taj stadion. Na kraju su, svjesni da potrebe modernog fudbala i kluba kakav je Velež iziskuju znatno drugačiji stadion od onog pod Bijelim brijegom, uspjeli sebi napraviti puno funkcionalnije zdanje, koje na puno ljepši način stvara sintezu između publike i igrača nego što će Stadion pod Bijelim brijegom ikad moći.

Borac se puno više bavi dešavanjima na terenu, ali sa strane posmatrano, Velež bi bio sinonim za stabilnost i dugoročno građenje na zdravim temeljima, a Borac bi bio sinonim za nestabilnost i podređivanje kompletnog kluba kratkoročnim ciljevima. Fudbaleri poput Marka Mirića, Marka Jovanovića i Srđana Vujaklije te kasnije pristiglog Gorana Zakarića ne dolaze u BiH tek tako, a osim što je za njih potrebno izdvojiti dosta novca, ni vijek trajanja im nije optimalan.

Banjalučki je klub u najavama sezone lutao od stabilizacije, borbe za Evropu ako se otvori prilika, pa sve do napada na titulu. Pritom Borac od početka sezone nema igru, nema stil kakav imaju šampioni. Trendovi u fudbalu brzo napreduju, i u Bosni i Hercegovini titulu u posljednjem desetljeću osvajaju isključivo ekipe koje, bilo da igraju kući ili u gostima, igraju proaktivan fudbal. Borac je igrao žestoko reaktivno i najveći uspjeh koji je ostvario, pobjedu nad Željezničarom od 3:0, ostvario je jer je pustio protivniku da pravi greške. Takav pristup može dobiti utakmicu, ali ne može donijeti dugoročne rezultate.

Zbog toga je trener Branislav Krunić i smijenjen, ali na njegovo mjesto doveden je čovjek koji je prije duela sa Sarajevom direktno i prebacio nepotrebni teret na Krunićev tim. Prvak BiH sa Borcem iz 2011. godine Vlado Jagodić, proglasio je u medijima skoro pa navijački Borac favoritom za pobjedu nad Sarajevom i za sam naslov. Bilo je neutralcima i prije te objave jasno da Jagodić samo govori ono što u Borcu žele čuti, a dešavanja na terenu to su i potvrdila. No, nakon još jednog neuspjeha Krunića protiv Željezničara, trener Borca je smijenjen, a na njegovo mjesto je doveden Jagodić. Istakao je već prilikom imenovanja da Evropu ne bi mogao obećati niko na njegovom mjestu, ali treba ga pitati zašto je onda toliko vjerovao u Borac samo nekoliko dana ranije. Zlobnici bi štošta rekli, oni koji su navikli na naš fudbal samo bi odmahnuli glavom i nastavili dalje.

Graditelj iz sjene

Vrijedi nastaviti dalje zbog Veleža, čiji je trener sušta suprotnost svemu onome iznad navedenom. Feđa Dudić je na klupu Veleža stigao nakon tri kola Premijer lige BiH, a njegov tim je bio uvjerljivo zakucan za dno tabele. Velež je izgubio kući od Mladosti, koja je trenutno deseti tim na tabeli, poražen je u gradskom derbiju od Zrinjskog, a onda je izgubio i od Čelika, koji je trenutno 11. tim tabele.

Ne treba se zavaravati, Velež je definitivno mogao vrlo lako postati kandidat za ispadanje iz lige da nije na čelo kluba u augustu stigao Feđa Dudić. I nema to toliko veze sa samim kvalitetom igračkog kadra, već sa pritiskom koji vođenje takvog kluba predstavlja.

Dudić je taj pritisak sjajno podnio, iako se radi o najmlađem treneru lige. Otkad je postao trener mostarskog kluba, Dudić je u 19 premijerligaških kola osvojio 32 boda. Peti je to učinak lige, bolji od Veleža su Sarajevo, Željezničar, Zrinjski i Borac. Borac je pritom osvojio 33 boda u ovom periodu, Zrinjski i Željezničar po 35, a Sarajevo 38. Radnik je osvojio 31 bod, Tuzla 29, a Široki Brijeg 28.

Osim što je ovo evidentan pokazatelj da je liga ekstremno izjednačena, pokazatelj je i da je Dudić pretvorio Velež u kandidata za evropska takmičenja iz sjene. Pritom treba napomenuti da kadrovski Velež nije toliko blizu kvalitetu timova iznad sebe, čime Dudićevi rezultati dodatno dobijaju na snazi.

Njegova ekipa bi naredne sezone mogla biti ozbiljan konkurent za plasman u evropska takmičenja, iako u Veležu vjerovatno neće tek tako najavljivati krupne stvari, vjerovatno svjesni kako se one lako obiju o glavu ekipama koje ne spadaju tradicionalno među najjače u ligi.

Kontrola bijesa

Zajapureni Amar Osim gotovo je rigao vatru pred kamerama Moje TV u izjavi poslije utakmice sa Tuzla Cityjem. Od meča u kojem je Željezničar potpuno razbio protivnički tim, domaći su došli u situaciju da na pobjedi mogu zahvaliti genijalnom Semiru Štiliću i njegovom pogotku iz slobodnog udarca.

Nije ovo prvi put da je Željezničar napravio veliki broj šansi, a da je njegova pobjeda bila ugrožena do posljednjeg momenta. To zapravo pokazuje jednu jasnu stvar, sam sistem igre koji je Osim implementirao na Grbavici definitivno je dobar, jer su rijetki timovi koje Željezničar ove sezone nije nadigrao.

Ipak, Plavi nisu na čelu tabele i uglavnom kroz sezonu to nisu ni bili. Nema dileme da Amar Osim odrađuje odličan posao, ali ako i pored toga tim nije u vrhu, onda se zaključak nameće sam po sebi. Trener Željezničara dobija maksimum od svog tima i ma koliko javno bio zadovoljan istim, jasno je da Željezničar nema jednako kvalitetan tim kao njegovi najveći rivali u borbi za naslov.

Ne znači to da je Željezničar nelegitiman kandidat za titulu, naprotiv. Osvajanje iste bi Amaru Osimu bila samo još jedna crtica u knjizi velikih uspjeha, a njegovim pristalicama još jedan dokaz da je on najbolji trener u državi. I ma koliko neko pokušavao prognozirati završnicu sezone, nemoguće je to napraviti, jer sarajevski rivali, i jedni i drugi, mogu stvari okrenuti u pravcu koji im odgovara, ili čak u onom koji odgovara njihovim protivnicima.

Stoga ćemo gledati bez dileme jako zanimljivu završnicu prvenstva, ako se ne dese nepredviđene okolnosti. Jer koliko god nam fudbal bio važan, najvažnija je sporedna stvar na svijetu. A posljednjih smo dana naučili koliko je zapravo bitno posložiti prioritete.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.