Osvrt na revanš utakmice naših predstavnika u europskim takmičenjima

Ako pitate navijače Sarajeva da vam prokomentarišu igru i rezultat svoje ekipe protiv Celtica, mali je broj onih koji će biti nezadovoljni. Sarajevo jeste izgubilo obje utakmice, ali je u određenim momentima djelovalo kao ekipa koja može parirati škotskom gigantu. Ono što posebno može radovati kako navijače tako i šefa stručnog štaba Husrefa Musemića je druga utakmica. Sarajevo je u prvih 45 minuta na stadionu Asim Ferhatović Hase po prilikama bilo bolji protivnik i uspjeli su zatvoriti Celtic, dok je u drugom poluvremenu bio vidljiv nedostatak snage. U Škotskoj je Sarajevo uspjelo podići taj prag i negdje do sredine drugog dijela su koliko-toliko mogli parirati fizički jačim Škotima.

Ekipa sa Koševa se u Glasgowu puno više branila nego u prvoj utakmici, što je i logično, ali je i odbrana izgledala dosta ozbiljnije. Besim Šerbečić je prvu utakmicu odigrao poslije 5-6 odrađenih treninga, a u revanšu je i on djelovao puno sigurnije i samouvjerenije. Na lijevom beku je opet igrao Dušan Hodžić i opet je pružio odličnu partiju. Jedina izmjena u prvih 11 u odnosu na prvi meč je bila na desnom beku, gdje je umjesto Šabanovića zaigrao Hebibović. U suštini, zadnjoj liniji se ne može ništa zamjeriti, kao uostalom ni kompletnoj ekipi, jer su odigrali hrabro i uspjeli su postići po jedan gol u oba meča.

Benjamin Tatar je možda bio najslabija karika u prvom poluvremenu, ali je poslije postigao gol za koji je upravo on i najzaslužniji. Igrači Sarajeva su u toj 62. minuti izašli dosta visoko, a Ahmetović i Tatar su na lijevoj strani izvršili presing na Bolingolija. Bolingoli je pod pritiskom loše dodao, pas je presjekao upravo Tatar, proslijedio loptu Ahmetoviću i odlično nastavio sa kretanjem u sredinu. Ahmetović je uputio centaršut, Rahmanović fantastično skočio i spustio loptu za Tatara koji je fantastično iskoristio slobodan prostor i činjenicu da domaćini nisu postavili odbranu i brzom reakcijom završio akciju.

Brzo razmišljanje je ono što nedostaje našim igračima, odnosno brža reakcija u dosta situacija. Igrači u našem prvenstvu imaju puno više vremena za prijem lopte, postavljanje, razmišljanje o narednom potezu, dok je to u Europi na znatno višem nivou. Primjer brze reakcije smo vidjeli u 26. minuti, kada je Christie primio loptu u šesnaestercu Sarajeva i iz koljena odmah šutirao u gornji desni ugao Kovačevićevog gola, a pitanje je da li bi Tatar postigao pogodak da nije brzo reagovao, odnosno da je zaustavio loptu u šesnaestercu.

Drugi gol koji je primilo Sarajevo je pokazao koliko je ekipi falio Miloš Stanojević, odnosno njegova agresivnost. Moguće je da su igrači na terenu imali drukčije zadatke nego što to slika iznad pokazuje, ali se nameće pitanje šta su kod gola McGregora radili Oremuš i Lazić. Od početka akcije Lazić se „uvlačio“ u krilo Vladana Kovačevića i konstantno je bio van odbrambene linije, dok je Oremuš pogledom posmatrao McGregora, a svi ostali igrači koji se vide na slici su ili blizu svog igrača ili ga kontrolišu na sigurnoj distanci. U nastavku akcije Lazić će se još povući nazad, Oremuš će se, umjesto da izađe na McGregora, povući u šesnaesterac, a jedino je Šerbečić postao svjestan opasnosti i probao je izaći u blok, ali naravno da je bio predaleko i nije uspio u svojoj namjeri.

Ne treba kriviti Oremuša jer je odigrao dvije jako dobre partije i pokazao je da će biti pojačanje za Sarajevo, pogotovo kada podigne formu. Jasno je i u prvoj utakmici bilo da on nije defanzivni vezni igrač kakav je Miloš Stanojević, kojem je zadatak da sprječava ovakve šuteve i koji uvijek ima potrebnu dozu agresivnosti i energije da podigne kompletnu ekipu.

Jedna od stvari koja je obradovala navijače Sarajeva je i minutaža za osamnaestogodišnjeg Andreja Đokanovića. Iako je u obje utakmice ukupno igrao 22 minute i u obje je igrao na neprirodnoj poziciji (prvi susret lijevi bek, drugi susret desni bek), pokazao je hrabrost i veliku želju, i svakako da treba i u nastavku sezone dobijati priliku. Njegova prirodna pozicija je defanzivni vezni, koja je trenutno deficitarna u Sarajevu, a vjerovatno je trener Musemić procijenio da bi i za samog Đokanovića bio preveliki teret da u ovako ozbiljnim utakmicama igra na jednoj od najodgovornijih pozicija u ekipi.

Andrej je u svojoj karijeri povremeno igrao i na beku, a i jedinu seniorsku utakmicu prije dvomeča sa Celticom je odigrao upravo na desnom beku, pa je evidentno da se može snaći na toj poziciji. Đokanović je jedan od većih talenata bh. fudbala i za njega su se već raspitivali europski klubovi, pa je za Sarajevo bitno da on dobija priliku i da bude jedan od igrača koje će Sarajevo prodati u narednom periodu, jer su upravo mladi talentovani igrači idealna prilika za punjenje klupske kase.

Zrinjski i u revanšu demonstrirao silu

Mostarci su u revanš susret protiv makedonskog predstavnika ušli sa ogromnom prednošću, a obzirom na to da ih za tri dana od tog susreta čeka derbi domaćeg prvenstva sa Sarajevom, jasno je zašto je trener Hari Vukas izmiješao sastav. Napravljeno je pet izmjena u odnosu na prvi meč, pa su tako na klupi ostali Hadžić, Šovšić, Barbarić, Kadušić i Govedarica. Umjesto njih zaigrali su Lendrić, Čirjak, Gojković, Barišić i Stanić. Sam pogled na imena ova imena dovoljno govori kakvu širinu imaju Mostarci.

Sama utakmica je na momente djelovala slično onoj prvoj. Zrinjski je u određenim intervalima prepuštao loptu protivniku, koji nikako nije mogao da kreira ozbiljniju priliku. Istina, imao je desni bek Iliev dobru šansu u početku utakmice, ali ništa više od toga nisu uspjeli. Većina pokušaja Makedonaca je završavala u bloku Zrinjskog. Najagilniji  kod gostiju je bio Ljupčo Doriev, za kojeg se i prije dvomeča znalo da je najbolji igrač makedonske ekipe. Poslije utakmice je stigla vijest da će Doriev napustiti Akademiju Pandev i potpisati za turskog velikana Trabzonspor, što je pokazatelj o kakvom se kvalitetu radi.

Nakon dosadnog prvog poluvremena, na početku nastavka Vukas je odlučio da osvježi ekipu Govedaricom. Da igra u životnoj formi Miljan Govedarica je prvo pokazao u 50. a potom i u 79. minuti igre. U 50. minuti je odlično iskoristio okomitu loptu Čurjurića i pripremio pogodak Mandiću, a nešto malo manje od pola sata kasnije je fantastičnim udarcem u kontra ugao završio akciju koju je opet započeo Čurjurić. Ono što može radovati navijače Zrinjskog je evidentna hemija koja vlada u ekipi. Poslije postignutog pogotka Govedarica je otrčao prema klupi da proslavi gol sa Irfanom Hadžićem, koji je poslije u izjavi za našu stranicu rekao da između njih dvojice postoji jaka veza i prijateljstvo, a sezona pred nama će pokazati da li se rađa ubojiti tandem bh. fudbala. Do kraja utakmice Gojković je nakon prekida u sudijskoj nadoknadi još jednom savladao gostujućeg golmana i na najbolji način zakazao duele sa holandskim Utrechtom.

Zrinjski u narednih 14 dana zaista ima paklen raspored (Sarajevo, Utrecht, Velež, Utrecht, Željezničar), i sigurno je da će ti mečevi pokazati određene mogućnosti ove ekipe. Naravno da im neće odrediti sezonu, ali eventualni lošiji niz bi mogao uticati na ekipu. Već u nedjelju na rasporedu je ranije pomenuti duel sa Sarajevom, a trener Vukas je uspio sačuvati ekipu za taj meč. Hadžić i Kadušić nisu nikako ulazili u igru, a Barbarić nije bio ni u protokolu za revanš meč protiv Akademije Pandev. Govedarica je dobio poluvrijeme, dok je Šovšić odigrao nešto više od pola sata.

Upravo Damir Šovšić bi mogao biti i najveće pojačanje Zrinjskog ove sezone. U malo utakmica koje je igrao u prošloj sezoni pokazao je klasu, a i sinoć je u tridesetak minuta utakmice pokazao dio svog raskošnog talenta, koji ga je svojevremeno doveo i do zagrebačkog Dinama. Spreman Šovšić je igrač koji pravi razliku u domaćem prvenstvu, a ukoliko ga zaobiđu povrede sigurno je da će u ovoj sezoni biti nosilac igre Zrinjskog.

Prekinut san Radnika

Ako je u 87. minuti pogriješio i bio smatran tragičarom Radnika, Dalibor Kozić je nakon četvrtog izvedenog penala Spartaka postao junak. U drugoj seriji je odbranio penal Sobczyku ali ga je sudija ponovio pa je igrač slovačke ekipe ipak pogodio. Međutim, u trećoj seriji odbranio je penal Zahumenskom, a u četvrtoj Lovatu, i sve je bilo u nogama preostalih izvođača za Radnik, koji su trebali pogoditi oba penala i odvesti Bijeljince u drugo pretkolo. Prvo je Plavšić šutirao preko gola i ostalo je 2:2, Jakubek je pogodio za prednost Spartaka a onda je šut Nikole Popare odbranio Rusov i odveo svoju ekipu dalje.

Za razliku od prve utakmice, u kojoj Spartak nije imao ozbiljniju priliku, u revanšu su djelovali puno ozbiljnije. Nakon gola u desetoj minuti stvarali su šanse, dva puta su pogodili i okvir gola, ali sve do 87. minute rezultat se nije mijenjao. Tada je golman Radnika Kozić slabo procijenio let lopte i samo je proslijedio na glavu Mihaleku, kojem nije bilo teško da pogodi praznu mrežu. Istina, Spartak nije imao previše izglednih prilika, ali se Radnik ovaj put opredijelio za čuvanje svog gola. Kada je početkom drugog produžetka isključen Mitrea, očekivalo se da Bijeljinci napadnu i probaju doći do gola koji bi ih odveo dalje, ali je vjerovatno nedostatak snage učinio svoje.

Igrači i rukovodstvo Radnika ne trebaju biti razočarani nakon eliminacije. Kao što su izvukli pouke i naučili lekcije iz prvog europskog nastupa protiv bugarske ekipe Beroe, tako i sada trebaju uraditi isto, kako bi sljedeći put otišli korak dalje. Radnik je stabilan premijerligaš, ekipa koja ima kontinuitet na klupi ali i u igračkom kadru, i koja je nebrojeno mnogo puta u domaćem prvenstvu pokazala da se može nositi sa najvećim klubovima. Novi izlazak u Europu će se sigurno desiti, a nadati se da će ekipa iz Semberije tada učiniti iskorak i preći prvu prepreku. U ovom europskom izletu postignut je historijski prvi gol, postignuta je historijska pobjeda, pa je sljedeći cilj svakako prolazak u drugu rundu.

Kairat ipak prejak za Široki

Poslije prve utakmice na Pecari stekao se dojam da su domaćini propustili svoju šansu. Bili su bolji rival ali su gosti bili učinkovitiji i otišli su sa velikom prednošću kući. Čini se da su igrači Širokog „podlegli“ pričama o budžetu Kazahstanaca, pa da su ih zbog toga precijenili. Naša ekipa je i u revanšu igrali svoju igru, pokušali su kroz posjed da dođu do gola, ali su se domaći kvalitetno branili, i čekali su svoju priliku iz kontranapada. Ipak, takva igra Širokog im je donijela tek tri ili četiri opasnije situacije pred golom Kairata, a tek za jednu se može reći da je bila ozbiljna šansa. Sa druge strane, i domaći su imali jednu ozbiljnu šansu, a sve ostalo se svelo na pokušaje iz daljine.

Nažalost, drugo poluvrijeme se ne može nigdje pogledati tako da ne znamo šta se dešavalo u nastavku. Iz izvještaja na kojem su prikazani golovi evidentno je da se Široki potpuno otvorio poslije postignutog gola u 90. minuti, što su domaćini sa dvije kontre kaznili u sudijskoj nadoknadi. Trener Goce Sedloski je poslije utakmice rekao kako je njegova ekipa pokazala da se i ekipe s malim budžetom mogu nositi sa ekipama koje imaju znatno veći budžet, što je slučaj sa Kairatom. Također je i zamjerio domaćim igračima odugovlačenje u određenim trenucima, ali nažalost to je nešto što je sastavni dio fudbala i protiv čega još uvijek nema lijeka.

Široki Brijeg kao dio velike četvorke domaćeg fudbala uvijek je u trci za najviši plasman. Ipak, posljednjih godina nikako ne uspijevaju da uhvate korak sa Zrinjskim, Sarajevom, pa i Željezničarom, koji je dvije sezone zaredom gubio titulu prvaka u posljednjih nekoliko kola. Nakon nekoliko sezona čini se da u ovu i ne ulaze toliko ambiciozno kao ranije, barem kada je u pitanju borba za sami vrh. Odlazak tri jako važna igrača iz prošle sezone za sada nije nadoknađen, ali nije nemoguće da se u narednom periodu dovede neki kvalitetan igrač, kakve je Široki nerijetko znao dovesti.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.