(DOSIJE PLBiH) Genetika

Trener Sarajeva Feđa Dudić nije krio zadovoljstvo nakon pobjede svog tima nad Borcem rezultatom 3:1 u drugom kolu Premijer lige BiH.

Bila je to prva zvanična utakmica Sarajeva u novoj sezoni, a Dudić nije previše izdvajao pojedince iz ekipe, ali je poručio da bi trebalo prestati spočitavanje na račun Dala Varešanovića da igra dobro protiv samo slabijih ekipa, jer je postigao pogodak protiv Borca, koji bi trebao biti Sarajevu jedan od najvećih konkurenata za plasman do kraja sezone.

Bio je to Varešanoviću sedmi pogodak u 33 odigrane utakmice u dresu Sarajeva, nakon što je ranije pogađao mreže Krupe, Igmana te Posušja i Rudara iz Prijedora po dva puta. Priča o ovom mladom fudbaleru Sarajeva jako je interesantna i usko je vezana za genetiku, koncept koji u kontekstu fudbala ne koristimo toliko često.

Fudbalski geni

Dal je rođen 23. maja 2001. godine i unuk je legendarnog fudbalera Sarajeva Mirsada Fazlagića, nekadašnjeg kapitena Bordo tima i reprezentacije Jugoslavije, koji je sa Sarajevom osvojio titulu prvaka Jugoslavije 1967. godine i jedno je od najznačajnijih imena u historiji kluba.

Nekadašnji fudbaler i trener Sarajeva i reprezentativac Bosne i Hercegovine Mirza Varešanović je Dalov otac, a ni njega i njegov fudbalski put nije potrebno posebno predstavljati, osim što se može istaći da je Dal imao od koga naučiti šta je fudbal. Doduše, djed i otac bili su vrsni odbrambeni igrači, a Dal je od početka bio drugačiji.

Njegova konstitucija, naoko krhka i neprilagođena modernom fudbalu, Dalu je od početka bavljenja fudbalom pravila probleme. Nije njegov talenat niko dovodio u pitanje, pratili su ga skauti brojnih klubova još u omladinskim kategorijama, ali su mnogi smatrali, čak i okolo govorili o tome, da Dal nije imao sreće sa genetikom i da je jednostavno fizički nejak da bi postao profesionalni fudbaler.

U Dinamu i Liverpoolu, gdje je odradio dio omladinskog staža, nisu baš mislili tako, a mladi fudbaler je zabilježio čak i jedan nastup i asistenciju u dresu Liverpoola, doduše u onom periodu kad su svi prvotimci bili odsutni radi obaveza u drugim takmičenjima, a Liverpool je doživio težak poraz od Accrington Stanleya rezultatom 5:2.

Uslijedio je povratak u Sarajevo, na mjesto odakle je Dal i krenuo i gdje je, za razliku od Liverpoola, pritisak bio puno veći. Pritisak u Sarajevu može biti veći nego pritisak u Liverpoolu kad vam je genetika usko vezana za Sarajevo, kao što je to slučaj sa mladim veznjakom koševskog tima.

Osim što se od prvog dana morao boriti sa tvrdnjama da nije fizički dovoljno snažan da igra, sada se morao boriti i da dokaže da ne igra samo zato što mu je otac Mirza Varešanović, a djed Mirsad Fazlagić. Već u prvoj utakmici koju je igrao za Sarajevo Varešanović je postigao gol, a onda je doživio tešku povredu koja mu je okončala sezonu, a bio je to dobitni momenat za one koji su tvrdili da fizički nije prilagođen fudbalu na visokom nivou.

Oporavio se pred početak užasne polusezone za Sarajevo, u kojoj kontinuiteta nije imao ni on ni ostatak ekipe, kao ni sam trener Goran Sablić. Nezadovoljstvo igrama Sarajeva decenijama se gotovo po pravilu pretoči na nezadovoljstvo pojedincima, a Varešanović je imao perfektnu podlogu da bude žrtva različitih podrugljivih ispada navijača, uglavnom vezanih za oca Mirzu, kojeg se, bez ikakvog dokaza i pokrića, a iz čiste frustracije, optuživalo da sinu plaća mjesto u prvom timu Sarajeva. Naravno, niste takve priče mogli čuti u javnosti, ali na tribinama koševskog stadiona biste ih morali čuti i ako niste htjeli.

Trener Aleksandar Vasoski je prošlog proljeća imao kratku avanturu na klupi Sarajeva, a jedna od izjava po kojoj će ostati upamćen je izjava da Varešanović ima potencijal da obuče dres reprezentacije BiH. Ipak, i ona je stvorila Varešanoviću dodatni pritisak i dodatno mu se vagao svaki nastup, a svaki neuspjeh Sarajeva bio je često projiciran kao njegova krivica.

Sarajevo koje igra ispod svih očekivanja i mladi igrač od kojeg su ogromna očekivanja perfektna su kombinacija za uništenje samopouzdanja tog igrača, što je dosad viđeno nebrojeno mnogo puta. Varešanović nije morao samo dokazati da je fizički dovoljno snažan da igra fudbal, nego i da je mentalno dovoljno snažan da ga igra baš u Sarajevu, a to je onaj teži ispit koji na Koševu mnogi ne uspiju položiti.

Mentalna snaga

I pored svih otežavajućih okolnosti, Dal je imao dovoljno mentalne snage da se izdigne i pokaže da se može fokusirati isključivo na fudbal. Od prvog nastupa u dresu Sarajeva pokazivao je obrise rijetko viđenog potencijala na ovim prostorima, ali tek je sada uhvatio kontinuitet i počeo je uvjeravati čak i najveće kritičare da je igrač za zaista velike domete.

Njegovi saigrači u intervjuima ga često ističu kao pojedinca pred kojim je velika karijera. Treneri skoro svih ekipa rado bi ga vidjeli u svom timu, a čak i oni koji su bili ubijeđeni da će ga Sarajevo ove sezone dovođenjem velikog broja pojačanja u ofanzivnom dijelu igre maknuti u stranu sada uviđaju da to možda ne bi bila najmudrija odluka.

Za to vrijeme, Varešanović uživa u svom fudbalu, a sudeći prema njegovom dosadašnjem načinu rada i razmišljanja, tek sada će imati dodatni motiv za dokazivanje, bez da pomisli da je već uspio i napravio dovoljno. Okrenuo je i genetiku koja mu je bila dvostruki teret u svoju korist, a sa svakom novom dobrom partijom, broj glasova koji ga zovu Mirzinim sinom i Mirsadovim unukom bit će sve manji. Iako je još uvijek početnik sa tek nešto više od 30 nastupa za Sarajevo i tek treba postići velike stvari, bitku za svoje ime je protiv Borca dobio. Ono što mnogima prije njega nije pošlo za rukom, Dal Varešanović je ostvario, i sada će mu se suditi isključivo prema njegovom fudbalu. A to je od početka i htio.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.