PLBiH – Premijer liga BiH

Sve o fudbalu u BiH

(Dosije PLBiH) Goran Sablić i ispravljanje nagomilanih grešaka na Koševu

Goran Sablić stiže na užarenu klupu Sarajeva i pred njim je težak zadatak. Osnovno pitanje je hoće li dobiti dovoljno vremena da prenese na ekipu drugačije fudbalske zamisli koje nedvojbeno posjeduje

foto: fksarajevo.ba

U mnoštvu nekreativnih trenerskih rješenja u našem fudbalu, naročito onih iz regije, tek tu i tamo iskoči poneki stručnjak vrijedan značajnijeg pomena. Ograničimo li se isključivo na one koji su na ovim prostorima ostavili trag kroz neki osvojen trofej, onda lista spadne na jako mali broj imena. Među takve spada i Goran Sablić, novi trener Sarajeva.

Nakon nekoliko sedmica lutanja i neugodne tišine koju bi prekidale tek objave samih trenera da su neuspješno okončali pregovore sa Sarajevom, Goran Sablić je konačno potpisao saradnju sa viceprvakom BiH i sada se klub može okrenuti sklapanju igračkog kadra i pripremi nove sezone kako ne bi doživio fijasko nalik na prošlosezonski. Sama imena trenera koji su kontaktirani, a koji su potvrdili interes Sarajeva poput Zlatana Bajramovića, Brune Akrapovića i Zorana Zekića, te naravno i odabranog Gorana Sablića, pokazuju da je Sarajevo zapravo imalo želju da proba nešto drugačije. Stoga su većinom i kontaktirani treneri koji imaju značajan potencijal za napredak u karijeri, a koji su fudbalski obrazovani daleko od premijerligaških terena.

Specifičan put u karijeri

Nije iznenađujuća skepsa sa kojom je dočekan Goran Sablić na Koševu, jer se nijednoj odluci uprave koja je bila na čelu kluba tokom sezone u kojoj je prokockano 13 bodova prednosti u odnosu na konkurenta ne vjeruje. I to je problem s kojim će se Sablić, ni kriv ni dužan, morati nositi.

Ono što jeste iznenađujuće je samouvjerenost sa kojom se mladi stručnjak otpisuje kao neadekvatno rješenje prije nego je i odradio makar jedan trening na klupi Sarajeva. I to zapravo pokazuje dublji problem u poimanju našeg fudbala, onaj nevezan isključivo za Sablića i Sarajevo, već za kompletnu Premijer ligu BiH i bosanskohercegovački stil razmišljanja općenito.

Opisujući svoje iskustvo u Sheriffu u koji je došao odmah nakon Gorana Sablića, još jedan od kandidata za trenera Sarajeva Zoran Zekić istakao je da se morao prilagoditi specifičnom načinu razmišljanja. A Moldavci su, dalo bi se zaključiti iz njegovog izlaganja, slični nama u smislu da vjeruju u svoj način razmišljanja i poimanja fudbala kao jedini ispravan, iako rezultati govore potpuno drugačije. I to je ono sa čim će i Sablić morati da se izbori na Koševu.

No, šta je ono što Sablića čini zanimljivim trenerom? Njegova igračka karijera nije bila ni izbliza onoliko bogata koliko je mogla biti, da je doslovno nisu uništile brojne teške povrede. Ponikao je u Hajduku, u specifičnoj školi fudbala, odakle je otišao u Dynamo Kiev, koji je još specifičniji po načinu posmatranja fudbala u odnosu na Hajduk. Jednom je bio prvak Hrvatske, tri puta prvak Ukrajine, a sve to vrijeme obilježile su brojne povrede, zbog kojih je imao priliku da fudbal doživi još u igračko vrijeme na malo drugačiji način. Posmatrajući ga sa strane.

Iskustva su ga oblikovala u trenera koji na temeljnom nivou pribjegava dosta ofanzivnoj fudbalskoj filozofiji sa kvalitetnim presingom, a tu ideju nadopunjuje vrlo čestim formacijskim promjenama kojima nastoji destabilizovati protivnika. Jednu od najvećih trenerskih pobjeda u karijeri Sablić je ostvario kao trener Širokog Brijega nad Zrinjskim krajem oktobra 2017. godine, kada je njegov tim nakon vrlo lošeg prvog poluvremena promjenom formacije potpuno okrenuo meč i na kraju savladao mostarski tim.

Njegovu raznovrsnost u igri najbolje je na svojoj koži osjetilo upravo Sarajevo, koje je bilo ujedno i tim koji je zbog njega najviše “propatio“. 2017. godine Široki Brijeg osvojio Kup BiH protiv Sarajeva, da bi na proljeće 2018. godine pobjedama u 19. i 23. kolu Sablićev tim izbacio Sarajevo iz utrke za naslov prvaka BiH.

Vodeći Široki Brijeg, Goran Sablić je pravio velike probleme Sarajevu, ali i drugim velikim klubovima. Njegova taktička raznovrsnost i rotiranje između formacija sa tri i četiri igrača u zadnjoj liniji često je stvarala nelagodu protivničkim trenerima/foto: bljesak.info

Osim trofeja Kupa BiH sa Širokim Brijegom, Sablić je u ovom klubu uspio razviti i dva vrhunska igrača za domaće uslove, na kojima je Široki Brijeg ostvario solidnu zaradu. Luka Menalo i Stjepan Lončar su baš u vrijeme dok je on vodio klub postali neupitna klasa na nivou Premijer lige BiH i igrači vrijedni inostrane pažnje, a za Sarajevo će razvoj mladih igrača u narednom periodu morati da bude jako važan princip.

Razvoj mladih igrača za Sablića je zapravo i bio ulaznica na seniorski nivo fudbala. Juniore Splita je u vrlo snažnoj konkurenciji 2015. godine doveo do naslova prvaka Hrvatske, tako da je on prošao cijeli proces rada sa omladincima, od njihovog spremanja za prvi tim, do njihovog promovisanja u prvi tim. Naravno, način na koji će taj posao raditi u Sarajevu ovisit će i od samog koncepta koji mu klub predoči, a isključiva odgovornost svakako ne može biti na njemu.

Sa moldavskim Sheriffom, Sablić je 2018. godine rutinski osvojio prvenstvo, ali razočarenje je bio nastup u Evropi, gdje je eliminisan od Shkendije u Ligi prvaka, a onda ga je u play offu Evropske lige zaustavio Qarabag. No, značajno je i iskustvo sa Širokim Brijegom, sa kojim je rutinski eliminisao neugodni Ordabasy 2017. godine, a potom dobro namučio i škotski Aberdeen u Evropskoj ligi.

Fudbalska (ne)kultura u BiH

Najvažnije od svega, i ono što se pomalo zaboravlja, a što na najbolji način ukazuje na pogrešnu metodologiju našeg razmišljanja, Goran Sablić ima 41 godinu. Ako bismo to stavili u perspektivu, Husref Musemić je sa 44 godine osvojio prvi trofej kao samostalni trener, a Vinko Marinović sa 45 godina. Naravno, ovo apsolutno ne znači da su dva njegova prethodnika na klupi Sarajeva samom ovom činjenicom lošiji treneri od Sablića, već da pitanje gdje se Sablić dokazao dovoljno da bi vodio Sarajevo apsolutno nije logično pitanje.

Trenere naprosto ne možete suditi po iskustvima koja nisu imali. Sablić je dosad samostalno vodio Split i to sasvim solidno, potom Široki Brijeg, sa kojim je osvojio do današnjeg dana posljednji trofej za ovaj klub, a potom i Sheriff iz Tiraspola, sa kojim je dominatno postao prvak Moldavije. Ukratko, nigdje nije podbacio i svaki posao je odradio jako dobro.

Dovođenju takvih trenera u našem se fudbalu mora težiti, jer je to put kojim se ovaj sport općenito kreće. Dovoljno je pogledati kako svoje trenere biraju najuspješniji klubovi današnjice poput Bayerna ili Chelseaja. Naravno, to ne znači da će Goran Sablić biti pun pogodak za Sarajevo. Postoji mogućnost i da njegov angažman, jednako kao mnogi raniji angažmani trenera poniklih u drugačijim fudbalskim kulturama, bude neuspješan. Ipak, naš fudbal mora se odmaći od želje da podmeće noge svakom treneru strancu koji se usudi razmišljati izvan okvira. Ako ljudi koji mogu biti uspješni u drugim, fudbalski jačim sredinama od naše, konstantno ne uspijevaju svoju fudbalsku ideju prenijeti na ove prostore, a mi istovremeno sve više zaostajemo za fudbalom zemalja u kojima su oni ponikli, onda je možda vrijeme da se mi mijenjamo i postanemo otvoreniji. Primjer Gorana Sablića stoga će nam pokazati da li smo u posljednje vrijeme nešto naučili na nivou cijele zemlje ili i dalje mislimo da smo najpametniji, dok nam drugi odmiču svjetlosnim godinama.

Meho Kodro je specifičan primjer trenera koji je mnogo obećavao i koji je nakon odlaska iz BiH solidno obavljao svoj posao u nekoliko timova. Ipak, ni on nije u Sarajevu dobio šansu da svoju fudbalsku ideju razvije do kraja. Takvih je trenera bilo još, a Sablićev primjer će nam pokazati da li se od vremena Kodre do danas u našem fudbalu nešto promijenilo

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.

Copyright PLBIH © All rights reserved. | PLBiH - Premijer liga BiH.
P