Razvoj mladih igrača i nova tura lažnih obećanja

Još prije više od godinu dana, kada smo se odlučili na pokretanje projekta plbih.ba i kada smo odlučili da ćemo nastojati našoj publici pokušati isporučiti sadržaj koji barem malo odstupa od stereotipnog izvještavanja o domaćem fudbalu, jedno od pitanja koje nas je najviše mučilo bilo je pitanje kako rezimirati svako premijerligaško kolo.

Šablonski kratki izvještaji utakmica nikoga ne zanimaju, a ono što naš Dževad Čota svake sedmice sjajno radi u analizama derbija kola bilo bi nepraktično za primijeniti na svih šest utakmica. Stoga smo se odlučili u fokus uvijek uzimati nešto opširnija pitanja koja imaju utjecaj na kompletnu filozofiju domaćeg fudbala, a njih ima mnogo i mogu se dugoročnije posmatrati.

Obećanje, ludom radovanje

Pauza od skoro pet mjeseci bez Premijer lige BiH ostavila je posljedice na sve njene ljubitelje. Nakon konačnog početka sezone, čini se da vrijeme teče brže nego ikad i djeluje pomalo nevjerovatno da su iza nas već tri kola domaćeg fudbala, koji je, barem prema najavama većine klubova, trebao biti drastično drugačiji u vrijeme pandemije korona virusa.

Suočeni sa velikom finansijskom neizvjesnošću i pitanjima oko opstanka samih klubova, mnogi su istakli da je prvi cilj u predstojećoj sezoni raditi na razvoju mladih igrača, te se malo više posvetiti radu vlastite omladinske škole.

Nije da na takve najave nismo navikli, uostalom, svako malo je i prije pandemije korona virusa neki premijerligaški gazda ili trener kluba objašnjavao javnosti zašto je važno da se baš sada podvuče crta i da se okrene razvoju mladih igrača, a slučajno ili ne, dešavalo se to upravo onda kada bi klub upao u finansijske poteškoće.

No, koliko su u ova tri kola klubovi ispoštovali svoje najave? Da bismo dali odgovor na to pitanje, najbolje je da napravimo usporedbu sa prošlom sezonom. U prva tri premijerligaška kola sezone 2019/2020, klubovi su mladim igračima dali 5942 minute igre, odnosno 16,67% od ukupne moguće minutaže. Ako bismo ugrubo preveli ove brojeve u stvarnu sliku na terenu, došli bismo do podatka da je svaki klub imao jednog mladog igrača konstantno na terenu, a da je i drugi u prosjeku igrao skoro po cijelu utakmicu.

Naravno, ovaj prosjek nije ispravan i u najvećoj mjeri su ga takvim napravile ekipe Mladosti, Sarajeva i Zvijezde 09. Mladost je prošle sezone mladim igračima dala 1122 minute u prva tri kola, Sarajevo 951 minutu a Zvijezda 910 minuta. Drugi klubovi nisu bili toliko darežljivi.

Sistem takmičenja između prošle i ove sezone nije promijenjen, a ove sezone su klubovi dobili još jednu pogodnost, odnosno mogućnost da prave pet izmjena po utakmici te tako mladim igračima daju još neke minute značajne za razvoj. Rezultat svega je 5119 minuta za mlade igrače, odnosno 14,36% od ukupno raspoložive minutaže. U još jednom grubom prevodu, ovo bi značilo da je u prosjeku svaka ekipa imala jednog mladog igrača konstantno na terenu, a da je drugi dobijao okvirno po poluvrijeme.

Mladost je još jednom vodeći tim po minutaži koju su mladi igrači dobili, ovaj put je ta minutaža čak i povećana na 1338 minuta, a prvi pratilac je Sloboda sa 1004 minute.

U korak s vremenom

Nisu ovi podaci ekstremno bitni, osim što ukazuju na jedan malo drugačiji problem s kojim se naš fudbal susreće. U našoj je fudbalskoj javnosti uvriježeno mnogo drugačije posmatranje mladih igrača nego je to normalno, ili bi trebalo biti normalno. Nije ni da nismo o tome pisali, ali nije zgoreg ponoviti. Ozbiljniji novac u Premijer ligi BiH, barem je dosadašnja praksa tako pokazala, može se zaraditi samo na prodaji igrača koji su navršili maksimalno 22 godine života, iako postoji tek poneki primjer igrača godinu ili dvije starijih koji su otišli iz BiH i napravili solidne karijere. No, ono što je gotovo pisano pravilo i što se uvijek mora ponavljati jeste to da se iz bh. klubova ne kupuju gotovi igrači, nego fudbalski potencijal. I taj potencijal je potrebno dalje dorađivati, a mogućnost dorade drastično opada što je igrač koji odlazi vani stariji.

Da bi inostrani klubovi uopšte angažovali fudbalere iz BiH, potrebno je da ih primijete, a neće ih primijetiti ako ne igraju. Postoji razlog zašto ova liga nije već dugo afirmisala nijednog igrača koji je kasnije napravio skok do liga petice, a o direktnom transferu ozbiljnog, kvalitetnog igrača u te lige suvišno je i govoriti. Oni koji poput Marijana Ćavara ili Rifeta Kapića pokušaju, dovedu karijeru u pitanje.

Nedostatak adekvatne infrastrukture tek je dio problema. I rješavanje ovog problema neće riješiti drugi problem, a to je nedostatak adekvatne ideje i strategije. Ne može se isključivo klubove ni kriviti za takvo stanje, iz razloga što oni jesu u određenoj mjeri podmladili svoje sastave. Dobar je primjer za to Široki Brijeg, koji dugo nije nastupao sa neiskusnijom ekipom, no istovremeno je Široki Brijeg pri samom dnu liste po pitanju minutaže za istinski mlade igrače, one koji su rođeni 1. januara 1999. godine ili kasnije. Samo su Ivan Grgić i Ilija Mašić dobili priliku za igru. Možemo slično reći i za Sarajevo, koje u rubriku mladih igrača ne može više upisivati imena Vladana Kovačevića, Besima Šerbečića i Selmira Pidre, koji su rođeni 1998. godine.

Oni bi sa 22 godine trebali biti na svom vrhuncu i trebali bi gledati ka inostranstvu kao jedinoj mogućnosti za nastavak svog razvoja. Naravno, nisu stvari ni toliko jednostavne ni jednodimenzionalne, povreda poput one koju je doživio Selmir Pidro mogu igrača drastično usporiti i vratiti unazad. No, takve stvari je nemoguće planirati.

Ma koliko Premijer liga BiH bila specifična, njena pozicija na evropskom tržištu može biti samo pozicija razvojne lige. Prostom logikom se da zaključiti da je nemoguće da na ovim prostorima nije rođen bar jedan talenat zaista vrhunske klase koji je trebao steći igračku afirmaciju u posljednjih desetak godina. No u fudbalskoj eri u kojoj se sve manje prepušta slučajnosti a sve više kvalitetnom radu, takav talenat je, sasvim logično, dosegao znatno niži nivo od mladića rođenog drugdje, koji je radio u adekvatnijim uslovima, a možda je bio i manje talentovan.

Možda je takvih talenata bilo i nekoliko, možda i nekoliko desetaka. Odgovor na to pitanje nikad nećemo dobiti, jer je vrijeme nemoguće vratiti. Ono što se apsolutno mora desiti jeste promjena u načinu razmišljanja o domaćem fudbalu. Pozicija razvojne lige mora se prihvatiti i mora se učiniti da se iz takve pozicije dobije maksimum.

Kompletna priča o dugoročnom unapređenju lige svela se na pitanje reflektora i posljednjih pet godina se na sjednicama Izvršnog odbora Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH raspravlja o tome, iako je ovo pitanje za sudbinu bh. fudbala od nikakvog značaja. Jer, gledali utakmice danju ili noću, kvalitet im na taj način nećemo podići.

Do prije samo nekoliko mjeseci, spominjala se glasno od strane pojedinih omladinskih trenera U-21 liga kao naredna stepenica u razvoju mladih igrača. Do današnjeg dana, nije se napravio nijedan korak u njenom formiranju. A i U-21 liga trebala bi biti samo jedna od stavki u razvoju fudbalera, koji su u potpunosti prepušteni sebi nakon što okončaju juniorski staž, iako već u njemu imaju nedostatak utakmica.

Ne bi se smjelo ni klubove u potpunosti apsolvirati od krivice. Jasno je da mladi fudbaleri bez više iskustva nisu u stanju igrati seniorski fudbal i da mnogi sazrijevaju nešto kasnije, kada je već ozbiljniji razvoj za nivo viših liga i transfer u iste nemoguć. No, klubovi uglavnom ne rade ništa da im pomognu prije toga.

Svi klubovi, a pogotovo oni najjači, imaju šansu da formiraju neformalni B tim koji će igrati jednom sedmično prijateljsku utakmicu, a u kojoj će formu održavati stariji i iskusniji igrači koji imaju manju minutažu u prvom timu, te mladi igrači iz juniora i kadeta. Takav miks bi mnogima omogućio kakvu-takvu platformu za napredak i bio bi način da mlađi igrači barem malo ubrzaju svoje sazrijevanje.

Takav korak klubovi moraju napraviti sami, skupa sa dramatičnim zaokretom u odnosu prema mladim igračima. Priče o tome da je Jovo Lukić mlad i neiskusan napadač iako ima pune 22 godine, odnosno da Anes Mašić mora još puno raditi da bi dostigao dovoljan nivo za seniora, iako ima 20 punih godina i više golova na kontu od svih iskusnijih i na papiru boljih napadača Zrinjskog najviše škode tim klubovima i igračima. Ako savez već nije voljan da započne promjene, klubovi koji to sami naprave bit će u velikoj prednosti.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.