Trenerski rukopis najmlađih u ligi

Nakon novih pobjeda njihovih ekipa, dilema je zaista malo – Mladen Žižović i Feđa Dudić su praktično najbolji mladi treneri u Bosni i Hercegovini.

Iako je sarajevski dvojac zabilježio nove pobjede i odvojio se na čelu tabele, teme koje se nakon 13. kola naprosto nameću same nisu (loše) partije Sarajeva i Željezničara, već ono što su tokom vikenda uspjeli napraviti Radnik i Velež. Tačnije, njihovi treneri.

Kontinuirana renesansa Mladena Žižovića

Nije izgledao Tuzla City dobro u duelu sa Zvijezdom 09 u okviru 12. kola Premijer lige BiH, a Elvir Baljić koji je u toj utakmici debitovao ipak je na kraju slavio pobjedu, mada je, a to zvuči paradoksalno nakon poraza od 3:0, Zvijezda dobrim dijelom utakmice djelovala kao tim koji je bliže pobjedi.

Trijumf nad Zvijezdom kupio je dvije sedmice mira Baljiću, koji se mogao upoznati sa svojom ekipom još bolje, prije nego na Tušnju ugosti Radnik. No, upoznavanje evidentno nije prošlo dobro, jer je Tuzla City apsolutno razbijen od strane Radnika i od prve do posljednje minute duela na Tušnju, gosti su bili bolji tim, te su potvrdili koliko kvaliteta zaista imaju.

Radnik je trijumfom nad Tuzlom nastavio za svoje uslove nevjerovatan niz, u kojem je osvojio 21 od 24 moguća boda u posljednjih osam kola, te se od ekipe koja se nakon pet kola nalazila na samom dnu tabele pretvorio u tim koji je nakon 13 kola samo tri boda iza premijerligaškog lidera.

Nema Radnik specijalnu tajnu svog uspjeha, jasno je samo da su sa transformacijom kluba krenuli Mladen Krstajić i Slavko Petrović, da je nastavio Nebojša Milošević, a da je najbolje iz dvije suprotstavljene filozofije trenera pod kojima je radio uspio u svoj fudbal inkorporirati Mladen Žižović.

Slavko Petrović je, a ne treba to nikome posebno objašnjavati nakon njegovog mandata u Željezničaru, defanzivnije orijentisan trener i njegove ekipe igraju čvrsto, bez da utakmice budu spektakl. Ipak, i njegovi timovi imaju određenu zanimljivu strukturu u posjedu lopte, pa su zato u njegovom timu ključne uloge preuzeli igrači poput Samira Memiševića i Dine Beširovića.

Nebojša Milošević je na klupi Radnika proveo mnogo manje vremena, ali igrao je potpuno drugačije od svog prethodnika, a Radnik je u većini utakmica dominirao, no lošija forma u  završnici sezone 2016/2017 koštala ga je radnog mjesta, a dva kola do kraja, na njegovo je mjesto postavljen Mladen Žižović.

I odmah se našao u problemu, gledajući sa strane raspravu Blaža Sliškovića i Todora Nikolića nakon doslovno smiješnog penala dosuđenog za Zrinjski u duelu 31. kola, koji je u Bijeljini prelomio borbu za naslov između Zrinjskog i Željezničara.

Nije Žižović u tom momentu mogao znati dokad će ostati na klupi svog kluba, ali na kraju je dobio povjerenje da Radnik vodi u sezoni 2017/2018, koja je bila prepuna uspona i padova, ali nametala se jedna konstanta. Bijeljinski tim je rijetko ko uspijevao nadigrati i utakmice protiv Žižovićevog tima niko nije previše volio. A nakon što je timska defanzivna struktura uspješno uspostavljena, Radnik je postao tim koji i ofanzivno itekako ima mnogo toga za pokazati. Od jako dobre igre u tranziciji, preko jako kvalitetne igre u posjedu lopte, niko unaprijed ne može najaviti da će pobijediti bijeljinski tim, niti da će ga nadigrati.

No, najveća snaga Mladena Žižovića zapravo leži u sposobnosti da tim mijenja iz sezone u sezonu, a da zbog toga ne trpi kvalitet igre bijeljinskog tima.

Besim Šerbečić, Aleksandar Kosorić, Marko Obradović, Jovo Kojić, Mladen Zeljković, Nemanja Zlatković, Dejan Janković, Domagoj Franić, Ševko Okić, Aleksandar Glišić, Nenad Srećković, Radosav Aleksić, Branislav Ružić, Dino Beširović, Ismar Hairlahović, Dušan Martinović, Filip Stojanović, Irfan Hadžić, Mladen Lučić su svi igrači koji su igrali u Radniku pod vodstvom Mladena Žižovića i koje je on morao u kontinuitetu mijenjati, pritom garantujući da će tim i dalje biti u vrhu domaćeg fudbala, ili preciznije, blizu vrha.

irfan hadzic radnik zrinjski
Irfan Hadžić je samo jedan od onih koji su tokom posljednjih nekoliko godina napustili Radnik, a za koje je Mladen Žižović morao pronaći zamjenu, bez da se to osjeti na igri njegovog tima/foto: FK Radnik Bijeljina

Fudbal i dugoročni projekti

Radnik je dugoročan projekat, opasno limitiran finansijama, koji je vjerovatno dosegao svoj vrhunac sa ovakvom organizacijskom strukturom. No, za fudbal su takvi projekti puno zdraviji od onih koji su bazirani na bjesomučnom trošenju ionako u širim okvirima malih suma novca na kreiranje ekipe koja gotovo po pravilu podbaci.

Kad govorimo o strukturi domaćeg fudbala, ne bismo se smjeli upecati u zamku historijske veličine pojedinih klubova kao kriterija ocjene njihove stvarne snage. Naravno da su Velež, Sloboda, Čelik ili Borac bili nekad mnogo veći i snažniji klubovi nego su danas svi premijerligaši, ali to u kontekstu njihove današnje snage, skoro tri decenije otkad bivša država ne postoji, ne predstavlja toliko značajnu ulogu. Naravno da težnja ka povratku na takve staze mora postojati kod ovih klubova, ali s druge strane, nije loše ni pogledati realnosti u oči. A realnost kaže da veliku četvorku bh. fudbala predstavljaju Sarajevo, Željezničar, Zrinjski i Široki Brijeg, koji imaju već dvocifren broj nastupa u evropskim takmičenjima, a da su mimo njih najuspješniji Brotnjo, Borac i Sloboda, koji su poslije rata po tri puta igrali u Evropi.

Brotnjo je bio snažan prije skoro dvije decenije, Sloboda je Intertoto kup igrala prije 15 godina, a 2016. je izašla na međunarodnu scenu prije nego je Azmir Husić napustio klub, dok se Borac stabilizovao u sezonama 2010/2011, 2011/2012 i 2012/2013, nakon čega je i sam doživio strahovit pad.

Tokom ljeta 2016. godine, a potom i ljeta 2019. godine, Radnik je izborio plasman na međunarodnu scenu, te je posljednji klub koji je uzurpirao redovnost velike četvorke na međunarodnoj sceni, makar tome kumovalo i Željezničarovo nedobijanje licence. No, upravo je Radnik dao Azmiru Husiću smjernice na koji način treba razvijati svoj klub i šta dugoročno zaista znači. A Mladen Žižović je podijelio Elviru Baljiću nekoliko fudbalskih lekcija, mada ne treba još uvijek oštro nastupati prema bivšem reprezentativcu BiH, jer je ovo još uvijek rana faza njegove karijere u tuzlanskom timu. No, njegovo dovođenje je prije svega populistički potez, jer o fudbalu kakav igra i preferira Elvir Baljić niko zaista ne zna mnogo.

Elvir Baljić je na klupi Tuzla Cityja proveo tek dvije sedmice, ali prvi znakovi nisu dobri. Ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je Baljić dobar ili loš trener, za takvu ocjenu će biti potrebno više vremena, ali djeluje da je on imenovan isključivo zbog eha koji stvara ime Elvir Baljić, a ne zbog svog trenerskog kvaliteta

Bojkot

Zanimljivo je i to da Mladen Žižović ima odlične odnose sa Feđom Dudićem, a neformalno su obojica dala naslutiti da su se sprijateljili tokom procesa sticanja licenci za vođenje svojih klubova. Mladen Žižović je bio prvi koji je Dudiću čestitao gostujuću pobjedu nad Zvijezdom 09, s obzirom na to da je prisustvovao tom meču, a usto je zasad i jedini koji ga je savladao na stadionu Rođeni. To za rukom nije pošlo Širokom Brijegu, Željezničaru, Tuzli ni Zrinjskom, ali jeste Radniku.

No, Feđa Dudić se sigurno neće osvrtati u prevelikoj mjeri na tu utakmicu, jer ima on itekako čemu da se raduje u posljednje vrijeme. Velež je i definitivno vratio u život i mostarski tim sa optimizmom može gledati ka budućnosti, no još je bitniji način na koji je donio zajedništvo u ekipu.

Kad god i gdje god ekipi ne ide u Bosni i Hercegovini, spominje se bojkot igrača spram trenera. Danas o takvom bojkotu slušamo u svlačionici Zrinjskog, svojevremeno je svoje bojkote imalo Sarajevo, imao ih je i Željezničar, Široki Brijeg i praktično svaki tim čiji čelnici i stručni štabovi nisu sebi mogli objasniti zašto stvari ne idu onako kako su bile zacrtane. Adnan Bobić i Denis Zvonić navodno su bili vođe revolucije protiv trenera Ibre Rahimića, skupa sa veznjakom Adom Vehabovićem. Mada to niko nije javno rekao, lako se to moglo saznati uz malo kopanja po društvenim mrežama.

Feđa Dudić nije bio naivan da po automatizmu zaustavi priče o bojkotu, ali nije bio ni naivan da svoje igrače baci pod autobus. Polako ih je inkorporirao u tim, prvo Vehabovića, a u najljepšem momentu sezone, pobjedi nad Zrinjskim od 1:0 u gradskom derbiju, vratio je i Bobića i Zvonića. Igrali su oni i u međuvremenu, no derbi im je i definitivno donio oprost njihovih imaginarnih grijeha. Sjajna partija Adnana Bobića sa kapitenskom trakom oko ruke te kasniji ulazak Denisa Zvonića i pogodak koji je riješio derbi pokazuju kod Dudića jednu veliku dozu emocionalne inteligencije, jer ne postoji apsolutno ništa što danas fudbaleri Veleža ne bi uradili za svog trenera, čak i oni koji trenutno nisu u prvom planu. A uzmemo li u obzir da slični odnosi dominiraju i između Žižovića i njegovih igrača, jasno je da su Dudić i Žižović treneri koji dolaze, i od kojih bi bh. fudbal mogao imati mnogo koristi u budućnosti.

Premijer ligi BiH je prijeko potrebno “friške” krvi u stručnom segmentu, a Feđa Dudić i Mladen Žižović su dva najmlađa trenera u ligi i usto treneri mlađe generacije koji zasad najviše obećavaju/foto: R.D./klix.ba