Šta je smisao fudbala?

Još od davnina i perioda koji danas zovemo prahistorijom, ljudi su kao racionalna bića pokušavali odgonetnuti šta je smisao života. Danas ih posmatramo kao primitivne, što u naučnom smislu vjerovatno i jesu bili, no treba razumjeti da su ih gonile slične osnovne potrebe kao i nas, samo su odgovor na iste u drugačijem svijetu drugačije ispoljavali. Iz njihovih višesmilenijskih lutanja, nastali su i različiti pristupi ovom pitanju koji će kasnije izroditi brojne nauke poput filozofije, teologije, metafizike, ali i samu nauku kao takvu.

Vremenom su ljudi su počeli tražiti i smisao u stvarima koje ih okružuju i onome što rade, a uvijek su događaji poput trenutnog kolapsa svijeta uzrokovanog pandemijom ponovo u fokus stavljali ista arhaična pitanja, koja bi se u “normalnim“ vremenima tek tako gurnula po strani. Kao ljudi čija je osnovna sfera zanimanja zahvaljujući pandemiji barem privremeno prestala da postoji pitamo se, šta je zapravo smisao fudbala?

To je pitanje vjerovatno staro koliko i sam fudbal, a odgovori na njega toliko variraju da je naprosto nemoguće dati jednostavno odgovor na takvo pitanje. Pritom morate poštovati tačku gledišta iz koje neko posmatra samo pitanje.

Smisao fudbala za UEFA-u je, kako nam je to centralna evropska fudbalska kuća ovih dana pokazala, “progres“ po svaku cijenu. U slučaju UEFA-e, riječ progres nedvosmisleno je vezana za konstantno uvećavanje finansijske dobiti, pa ova organizacija sramotno sprema gaženje preko mrtvih ne bi li se sezona u evropskim ligama nastavila. Pritom prijeti malim ligama da ne smiju prekinuti svoje takmičenje, iako joj to suštinski nije bitno, jer UEFA već dugo brine samo o velikim ligama zbog profita.

Smisao fudbala nije isti ni muškarcu i ženi, niti je smisao isti ako ste predsjednik Juventusa ili predsjednik Brescije. Smisao fudbala nije vam isti ni predsjedniku Real Madrida i baskijskog ponosa Athletica, jer se u jednom historijskom momentu Athletic Bilbao odlučio odmaći od utrke za rezultatima i posvetiti se isključivo borbi za promociju vlastitog identiteta, a ranije je bio ozbiljan protivnik Real Madridu.

Šta je smisao fudbala u Bosni i Hercegovini?

Za početak treba istaći da, koliko god rezultat bio najznačajniji faktor u fudbalu (da nije tako, na mnogim utakmicama ne bismo ga ni pratili), najpopularnija igra svijeta ima širi značaj od samo rezultatskog. Fudbal koji gledamo na TV-u i o kojem mašta vjerovatno svaki dječak koji je šutnuo loptu prvi put jeste fudbal za elitu, a do tog nivoa vas ne vode samo nevjerovatni mentalni i fizički kapaciteti, nego pored toga još i podjednako mnogo sreće. Ona grupa igrača koju konstantno gledamo na TV-u je žestoka manjina, i kada bi se svima smisao fudbala sveo na Ligu prvaka, broj onih čije je učešće u fudbalu smisleno bio bi mnogo manji od jednog promila. A onda fudbal ne bi imao moć koju danas ima.

Navijači u BiH maštaju o tome da naše klubove vide u grupnoj fazi nekog od evropskih takmičenja, ali zaboravljaju da će uživanje u tom plasmanu trajati koliko traje i iščekivanje prve utakmice grupne faze. Ambicije već tada rastu preko granica realnosti, grupna faza postaje cilj svake sezone, a ako se i to ostvari, onda cilj postaje prolazak grupne faze. U podsvijesti je navijača da, ako posmatraju isključivo rezultate, očekuju linearan napredak u sportu ili je možda bolje reći industriji gdje su ulazne postavke takve da je kretanje na hijerarhijskoj ljestvici žestoko ograničeno.

Davati samo rezultatima smisao u fudbalu neće vam dozvoliti da u istom uživate. Rezultat je najkratkotrajnije mjerilo fudbalskog uspjeha, treneri koji su osvojili Ligu prvaka gubili su posao samo nekoliko mjeseci nakon toga, jer osim rezultata ništa nisu imali u svom radu.

No, čak i da ih posmatramo kao osnovni kriterij sa kojim počinje i završava svaka priča, šta da rade klubovi u Bosni i Hercegovini koji se ne zovu Sarajevo, Željezničar i Zrinjski? Zašto da svoj klub i fudbal vole navijači Rudara iz Kaknja, kluba koji nikad nije zaigrao Premijer ligu BiH, ali istovremeno nikad nije ispao iz Prve lige Federacije BiH? Šta da o fudbalu misle navijači manjih klubova iz nižih liga?

Izbor kluba za koji ćete navijati nije izbor sam po sebi, tu ne postoji klasična slobodna volja i racionalna odluka. To je odluka koju drugi donesu za vas, najčešće tako što vas neko od vama najbližih kao dijete odvede na prvu utakmicu. Neki imaju tu sreću da navijaju za velike klubove unutar svoje države, neki imaju nesreću da njihovi klubovi nikad nisu bili ni blizu osvajanja bilo čega. Trebaju li zato odustati od fudbala?

Cilj veći i od rezultata

I pored svega navedenog, postavlja se još značajnih pitanja. Ako cilj nisu rezultati, šta onda jeste? Šta može biti cilj i smisao?

Athletic Bilbao je klub čiji je smisao postojanja prije svega promocija Baskije. Finansijski i na svaki drugi način, Bilbao bi mogao biti među tri ili četiri najveća kluba Španije, ali rezultate za to nema svjesnim izborom da za njega igraju samo fudbaleri iz male regije koju dijele Španija i Francuska.

Barcelona je besplatno izvezla svoju viziju drugim klubovima, viziju da postoji samo jedan ispravan način da se igra fudbal. Mes que un club, više od kluba, postala je sada već isprazna floskula, jer je klub odmakao od atraktivne igre koja ga je karakterisala decenijama, a takav fudbal sada pokušavaju igrati mnogi klubovi na svijetu.

Svaki veliki klub danas nastoji postati globalan, ali takav će razvoj nepobitno dovesti do kidanja veza sa lokalnom zajednicom, koje su bile osnova formiranja skoro svakog kluba. Nisu to kratkotrajni procesi, a njihove posljedice danas su svima vidljive.

Korona virus će zapravo ubrzati proces formiranja evropske Superlige, a makar se i mi na portalu plbih.ba povremeno zavaravali da će se taj proces zaustaviti jer će neko shvatiti da je to smrt fudbala u obliku koji poznajemo, neće se niko pretjerano počešati. No, možda ta kompletna priča i neće na kraju ispasti toliko loša, jer će naši klubovi imati priliku za pravednijim međusobnim takmičenjima sa klubovima sličnog ranga.

Jedan penzionisani trener sa ovih prostora čije ime za ovaj tekst nije ni bitno, rekao je još davno jednu vrlo zanimljivu stvar:

“Za mene je smisao fudbala u tome što mogu pogledati unazad 30 godina i vidjeti deset reprezentativaca koji su izašli iz našeg pogona. Veće je to od svih titula i uspjeha, nema dostignuća koje za jednog trenera može biti značajnije“.

Ako se svi time budemo vodili, možda ćemo naći razlog da više uživamo u fudbalu. A sa mladim igračima i njihovim razvojem jako često i mimo očekivanja dođu vrhunski rezultati. Svaki klub u maloj zemlji poput Bosne i Hercegovini koji ne bazira dobar dio strategije na njima, vjerovatno će se prije ili kasnije ugušiti u vlastitom besmislu.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.