Odlazak vojnika kluba

Prije samo tri mjeseca, rezime kola nakon okončanja sarajevskog gradskog derbija posvetili smo analizi taktičkog harakirija koji je stručni štab Sarajeva na čelu sa Husrefom Musemićem priredio birajući formaciju 4-4-2 kao optimalnu za tu utakmicu. Ovaj put, ideja je bila nešto drugačija, ali sinoćnja smjena Musemića primorala nas je da i ovaj rezime bude posvećen isključivo njemu i Sarajevu.

Porazom od 5:2 u prvom ovosezonskom derbiju, Sarajevo je čelno mjesto na tabeli prepustilo svom gradskom rivalu koji ga je doslovno uništio u svim segmentima igre, a tri mjeseca kasnije, Sarajevo je ponovo prepustilo prvo mjesto gradskom rivalu porazom u gradskom derbiju, ovaj put rezultatom 3:1.

Nije ovo bio podjednak taktički harakiri Bordo tima, no Sarajevo svejedno nije napravilo gotovo ništa vrijedno divljenja i nije ni izbliza igralo u skladu sa potencijalom koji ima. Porazi su sastavni dio sporta i poraz od 3:1 nije nužno problematičan posmatran izvan konteksta, a u fudbalu je, ako hoćete donositi dugoročne zaključke, puno bitnije posmatrati dugoročne trendove, nego ishode pojedinačnih utakmica. I Sarajevo tu ima ogroman problem.

Mi smo Sarajevo, izvolite se braniti

Postoji jedna konstanta u historiji FK Sarajevo u fudbalskim takmičenjima u Bosni i Hercegovini, odnosno u Premijer ligi BiH. Sarajevo nije najtrofejniji tim, ali je bez dileme uz Željezničar najveći tim u državi. A takvu je reputaciju velikim dijelom Bordo tim zaslužio činjenicom da igra, ili se barem trudi da igra, najatraktivniji fudbal u državi.

Nedavno smo pisali o tome da je Sarajevo postalo prvi premijerligaški tim koji je prebacio 900 postignutih golova u svim sezonama otkad se igra zajednička Premijer liga BiH, a nakon gradskog derbija, ta je brojka stigla do 910 golova. S druge strane, najveći rival Sarajeva se tek ove sezone probio na drugo mjesto na tabeli najefikasnijih timova u historiji lige, preskočivši Široki Brijeg i Zrinjski. Željezničar nakon derbija ima 859 postignutih golova.

Međutim, pokazatelji su drastično drugačiji uzme li se u obzir samo ova sezona. Željezničar je postigao 39 golova, a Sarajevo trenutno ima 27 postignutih golova. Ove brojke nisu samo slučajne, govore jako mnogo o samom pristupu igri dva tima, a ne ulazeći u samu realizaciju planova, osnovna fudbalska ideja Željezničara je mnogo više u skladu sa ambicijama koje ovaj klub ima nego što je slučaj sa Sarajevom. Bordo tim igra mnogo dekadentniji fudbal nego njegov rival, a to prošle sezone uglavnom nije bio slučaj.

Složio se neko ili ne, a dojam je nakon smjene Musemića da se mnogi ne slažu, trener je taj koji je najodogovorniji za stanje ekipe i njene igre. A stanje ekipe Sarajeva još od početka ove sezone nije dobro. Brojne povrede značajno su uticale na ekipu od samog starta sezone, ali to je nešto što može da uslovi izvedbu, odnosno realizaciju ideje igre i krajnji rezultat, ne i na samu ideju, barem ne protiv većine rivala. Sarajevo sa krajnjim rezultatima nije imalo toliko drastične probleme, ali ih je imalo u svim drugim segmentima. A navijači Sarajeva takav fudbal teško tolerišu.

Promjena koncepta

Osnovna snaga prošlosezonskog Sarajeva bila je u prilično ravnomjernom kontrolisanju tempa utakmice od početka do kraja, ili barem namjeri da kontroliše utakmice od početka do kraja. Od početka ove sezone, kad je voljom žrijeba odlučeno da će Sarajevo zaigrati protiv Celtica, ekipa se pripremala za nešto drugačiji način igre, uz čvršće defanzivne blokove i manje rizika u igri, te uz približavanje Amara Rahmanovića Mersudinu Ahmetoviću.

Bili su u Sarajevu svjesni da se ne mogu nadigravati sa Celticom i svaki put kad bi Bordo tim pokušao igrati, fudbaleri škotskog prvaka bi to brutalno kaznili otimanjem lopti nakon visokog presinga, pa je tako Sarajevo većinu od pet golova u dvomeču primilo nakon vlastitih grešaka.

No, premijerligaški protivnici nisu Celtic i to što je Musemić primijenio u ovom evropskom dvomeču nije bilo adekvatno rješenje za prenijeti na domaću scenu. A Sarajevo je uradilo upravo to.

Od prvog meča sezone, kad je Zrinjski kroz kratke pasove strpljivo gradio igru na Koševu, a Sarajevo prijetilo iz kontranapada, preko mečeva u kojima je Sarajevo neobjašnjivo prepuštalo inicijativu Veležu i Radniku, kroz meč sa Širokim Brijegom, kad je samo sreća spasila Sarajevo od uvjerljivog poraza i donijela mu sasvim podnošljiv bod, pa sve do kulminacije u prvom derbiju, kada je Željezničar naplatio sve što raniji protivnici Sarajeva nisu.

Taj se meč zbog već spomenutog taktičkog harakirija mora posmatrati izvan konteksta, no nisu se stvari ni tada počele mijenjati nabolje. Patnja u duelu sa Borcem na Koševu pokazala je da ekipa i dalje ima srce i da je uz Husrefa Musemića, a Borac je zbog specifičnog stila igre svakako anulirao sve prijetnje koje je Sarajevo napravilo. No, ideja da se napada kroz najveći dio meča tada je postojala i bila je jasno izražena.

Protiv Slobode u Tuzli, ona je potpuno izostala. Iste one Slobode koju je na istom tom terenu tim kojem je Sarajevo konkurent za titulu pregazio sa 4:0. Ako Musemić nije krivac za to što je Sarajevo prestalo igrati nakon što je povelo sa 1:0 u Tuzli dozvolivši domaćinu da se vrati u meč, onda mu je teško pronaći opravdanje za činjenicu da je inicijativu, nakon što su Simonović i Bilobrk Sarajevu poklonili gol, apsolutno prepustio Radniku u Bijeljini, a domaćin je u finišu meča stigao do poravnanja.

Ako je i tada u pitanju bila slučajnost, šta je onda bilo u Mostaru, gdje je Sarajevo u prvom poluvremenu apsolutno nadigralo Velež, a onda još stiglo do dva gola prednosti i potom spašavalo pobjedu, dovodeći se u situaciju da mu o pobjedi direktno odlučuje pitanje da li je Halid Šabanović napravio prekršaj nad fudbalerom Veleža pola metra sa jedne ili druge strane linije kaznenog prostora? Na sreću za Sarajevo, faul je napravljen izvan kaznenog prostora.

Šlag na tortu bio je derbi, gdje je Sarajevo ponovo nakon vodećeg gola prepustilo inicijativu svom protivniku, a epilog je svima poznat. Neke se slučajnosti mogu ponoviti više puta, ali kada se određena stvar ponavlja jako često, onda više ne možemo govoriti o slučajnosti, nego o definisanom šablonu. Uzorak je dovoljno velik i na njemu je jasno vidljivo da je Sarajevo imalo toliko problema sa kontrolom sredine terena i samim tim utakmice, da je na kraju od tog koncepta i odustalo.

Playmaker

Pogrešna procjena po pitanju Ljubana Crepulje progonit će tim sa Koševa, ne nužno iz razloga što se radi o kvalitetnom igraču (iako Crepulja jeste jako kvalitetan), nego zato što su Husref Musemić i Emir Hadžić, a to su sami jasno i rekli, pustili takvog igrača da ode jer njegova statistika nije bila zadovoljavajuća. Smatrali su da za onaj novac koji daju njemu mogu dovesti boljeg igrača, ali čini se da je tu napravljena loša procjena. Takve odluke dosta direktno govore o idejama o igri koje stoje iza njih, a u prilog tome može govoriti i činjenica da je Musemić još u prvom gradskom derbiju, suočen sa velikim brojem izostanaka u veznom redu, odlučio da minimizira probleme smanjenjem broja veznih igrača u svojoj ekipi. To je prouzrokovalo samo još vidljivije pukotine u igri Sarajeva.

Dodatni problem sa kojim se Sarajevo nepobitno susreće jeste to da, za razliku od Željezničara koji je poražen od Bordo tima sa 3:0 prošle sezone, ovaj tim Sarajeva nije više u izgradnji, nego se radi o ekipi koja već iza sebe ima najbolju sezonu u historiji kluba i koja nakon nje nije napredovala kako je trebala. Amar Osim je prošle sezone imao isti izgovor koji je Musemić imao sezonu ranije u kojoj je izgubio dva derbija. Ono Sarajevo iz sezone 2017/2018 nije bilo njegovo Sarajevo. Ono iz sezone 2018/2019 jeste i za njega ima najveće zasluge. No, i ovo Sarajevo iz sezone 2019/2020 je njegovo i stoga je želja uprave da napravi određene promjene razumljiva.

Ponižavanje legende

Ono što nije razumljivo je način na koji je Musemić otpušten. Neposredno nakon smjene brojni su ga mediji kontaktirali, a u izjavi je Musemić istakao da nije u Sarajevu i da nije ni bio obaviješten da će takav vid sastanka biti održan.

Najvećoj trenerskoj legendi u historiji kluba, a sasvim sigurno i jednoj od najvećih legendi Sarajeva općenito, otkaz se ne uručuje na ovaj način. Ironično je, pomalo i tužno, da klub koji u svojim redovima ima nekoliko PR stručnjaka i iza kojeg stoji cijela PR agencija, ima hroničan problem sa komunikacijom. Dosad se on uglavnom izražavao u odnosu sa navijačima, ali slučaj Husrefa Musemića pokazuje da toga nisu pošteđeni ni ljudi koji su svoje ime upisali u klupsku historiju.

Sarajevu jeste trebala promjena trenera, ali ne treba zaboraviti da je upravo on zaslužan što je dobar dio uprave ostao u klubu 2017. godine, kada se navijački otpor prema rukovodećim organima kluba počeo često iskazivati i na utakmicama.

Dovođenje Husrefa Musemića pokazalo se punim pogotkom za Sarajevo, no i ranije su svi znali da je on čovjek koji sa Sarajevom zna pobjeđivati. Naredni trenerski izbor uprave Sarajeva ne smije biti promašaj, jer u Sarajevu uprave nikad ne odlučuju isključivo o sudbini svojih trenera, nego i o svojoj sudbini direktno.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.