Vlado Jagodić: Drugi stepen takmičenja je “rak rana” bh. fudbala

Sa Jagodićem smo razgovarali o generalnom stanju u bh. fudbalu, njegovom posljednjem angažmanu u Jedinstvu, a neizostavna tema svakako je bio i Borac.

Čitava sportska karijera Vlade Jagodića prožeta je banjalučkim Borcem. U „Velikanu iz Platonove“ bio je igrač, sportski direktor i trener, i to u više mandata. U sezoni 2010/11 Jagodić je sa trenerske klupe predvodio zlatnu generaciju Borca koja je postala šampion Bosne i Hercegovine. Vlado Jagodić bio je i selektor U21 reprezentacije BiH, a u karijeri je još trenirao i Laktaše, Kozaru, Čelik, Slobodu, Javor iz Ivanjice i Jedinstvo iz Bihaća. Jedan je od rijetkih fudbalera odnosno trenera koji je u jednom periodu svoje karijere bio i profesionalni sudija. Sa Jagodićem smo razgovarali o generalnom stanju u bh. fudbalu, njegovom posljednjem angažmanu u Jedinstvu, a neizostavna tema svakako je bio i Borac.

Nedavno ste napustili trenersku klupu Jedinstva iz Bihaća. Može se konstatovati da ste u karijeri imali mnogo različitih izazova, ali vođenje ekipe u Prvoj ligi Federacije BiH za Vas je bilo nešto novo. Kakvi su utisci?

Nisu se još uvijek ni slegli svi utisci nakon raskida saradnje sa Jedinstvom. Ušli smo dosta ambiciozno u taj projekat prije godinu i po dana i u prvoj polusezoni završili smo treći na tabeli što je bio odličan rezultat. Međutim, u posljednjih nekoliko mjeseci imao sam osjećaj da više ja želim uspjeh Jedinstvu nego ti domaći koji odlučuju. Biću slobodan da kažem da je možda moja najveća greška u karijeri ostanak u Jedinstvu tada na polusezoni kada smo završili kao treći. Bio sam svjestan da se sve raspalo i da je većina kvalitetnih igrača otišlo u kubove gdje će moći redovno dobiti ono što zarede. Ja sam ostao da se borim i na kraju smo ostali u ligi što je i bio cilj. Bila je to daleko najmlađa i najjeftinija ekipa i zato kažem da je to greška koju sam napravio, ali na grešakama se uvijek uči i pored svog iskustva koje sam stekao. Jedinstvu želim sve najbolje i ne želim ništa loše reći za Jedinstvo. Ljudi koji vode klub treba malo da se presaberu i da vide gdje griješe.

S obzirom da ste se protekle sezone takmičili protiv Veleža, šta mislite o njihovim dosadašnjim nastupima u Premijer ligi u ovoj sezoni?  Jesu li uspješno premostili taj prelazak iz Prve lige Federacije u PLBIH?

Prošle sezone smo odigrali dvije zanimljive utakmice na kojima je u zbiru bilo prisutno preko 10 hiljada gledalaca. Ono što je Velež tada prikazivao u Prvoj ligi Federacije je bila dominacija. Međutim, moglo se pretpostaviti da će imati probleme u Premijer ligi kada su odlučili da u sezonu uđu skoro sa istim timom kao u Prvoj ligi Federacije. Mora se priznati da je razlika velika i da se ekipe moraju dobro pojačati, to je neminovno. Ono što je dobro za Velež jeste da imaju infrastrukturu koju su gradili nekoliko godina i to je jasan put svima drugima kako se treba raditi. Meni je žao kolege Rahimića i što je tako završila njegova saradnja sa Veležom, mi treneri u BiH smo potpuno nezaštićeni. Vidim da i Feđa Dudić radi dobar posao i Velež se vratio u normalu. Uzimajući u obzir da imaju veliku podršku, sjajne navijače, infrastrukturu i organizaciju kluba na veoma visokom nivou za naše uslove, ja ne sumnjam da će biti u gornjem dijelu tabele.

Sa jedne od utakmica FK Jedinstvo

Znamo da je Borac Vaš klub. Je li Borac sada konačno stabilan i organizovan klub s obzirom na sve ono što se dešavalo u prošlosti, ispadanja iz lige i finansijski problemi. Je li Borac konačno krenuo naprijed?

Na prvu djeluje da jeste. Bio sam tu četiri puta trener i dva puta sportski direktor, tu sam završio karijeru i slobodan sam da kažem da je Borac moja druga kuća. Ponosan sam što sam bio trener ekipe koja je 2010. godine osvojila tu jedinu titulu Borca u Premijer ligi. Mislim da je Borac jedinstven slučaj u evropskim ligama pa možda i šire, u smislu da su u proteklih 10 godina bili i šampioni ali i četiri puta ispadali iz lige. To se ne smije više dešavati. Borac mora svake godine igrati neki vid takmičenja u Evropi. Infrastruktura je sada na impozantnom nivou za naše uslove i to se mora iskoristiti, mora se pronaći načina kako se organizovati. Ovo sada djeluje da je dobro. Nije mala stvar okupiti ovakve igrače. Isitna je da mnogi komentarišu da je previše stara odnosno iskusna ekipa ali nema bez iskustva ništa, odnosno nema rezultata. Ja sam očekivao malo bolje rezultate na početku ove takmičarske godine, ali ne sumnjam da će to u narednom periodu biti na nivou na kojem bi trebalo biti, a to je da Borac bude konkurentan za vrh tabele i samim tim za takmičenja u Evropi. 

Sama činjenica da Borac ima najiskusniju ekipu u ligi u suštini govori da je ove sezone cilj isključivo dobar rezultat. Borac je sa sličnim ambicijama krenuo i kada se prije dvije godine vratio u PLBIH, i tada su dovedena neka provjerena i iskusna imena koja na kraju nisu donijela željeni rezultat. Dakle, ni u našoj ligi to nije garant da ćete biti visoko plasirani?

To je malo specifično, u selekciji igrača mora biti spoj mladosti i iskustva. To je pokušavano u Borcu nekoliko puta. Borac ima najiskusniju ekipu u ligi, to su uglavnom gotovi odnosno definisani igrači i oni iskustvom mogu donijeti trenutan rezultat. Mislim da je za Borac veoma bitno što u ovom trenutku ima takvu ekipu jer struka to može lakše dovesti na željeni nivo. Ja smatram da je ovo sada dobra osnova za trenutni rezultat, a za nešto što može dugo trajati treba još oprezniji biti po pitanju selekcije tima. Ljudi koji vode klub mnogo ulažu i napokon su shvatili da Borac mora biti bar ravnopravan sa „velikom četvorkom“ u bh. fudbalu. Bez budžeta se nema šta pričati i to je osnova svega. Budžet donosi kvalitet ekipe ako se zna dobro složiti, a to onda donosi profit jer ćete na svakoj utakmici imati 7 do 10 hiljada gledalaca. Mislim da Borcu nedostaju 3 ili 4 boda ove sezone i time bi već bio u konkurenciji ovih klubova u vrhu.

Četiri puta bio je trener Borca, a u sezoni 2010/11 postali su prvaci BiH

Niste radili u Premijer ligi od sezone 2016/17. Kako vidite Premijer ligu sada i da li se promijenila u odnosu na taj period?  Kuda uopšte ide klupski fudbal u BiH?

Nažalost moram konstatovati da kvalitet opada. Ja se nadam da će se pojaviti još više ljudi koji ulažu svoj novac, poput ekipa Tuzla City i Zvijezde 09. Stanišić ima velike probleme ali po pitanju stvaranja ekipe i selekcije, ali nema problem sa uslovima i novcem, kupio je stadion u Ugljeviku i tu je sve jasno. Plašim se da ako se ne bude ulagao novac na pravi način da će kvalitet i dalje padati. Dobra stvar je sve strožiji proces licenciranja koji UEFA nameće i to će isprofilisati one koji dobro rade i koji su organizovani. Ja sam čak i javno osuđivan, pogotovo u entitetu Republika Srpska, kada sam prije 4 godine govorio da treba smanjiti ligu. Čak je možda treba i dotatno smanjiti ali da svi ti klubovi ispunjavaju sve uslove. To znači da klub koji izbori plasman u Evropu nema nikakvih smetnji da igra utakmice na svom stadionu pred svojom publikom. Prvo treba stvoriti uslove, organizovati klub, a onda praviti tim.

S obzirom da ste u jednom periodu bili i sudija, kompetentni ste govoriti o tom segmentu našeg fudbala. Kakvo je suđenje u Premijer ligi?

Popravlja se. Napokon su i ti momci koji sada sude shvatili da je FIFA znak skoro na dohvat ruke, a to  znači suđenje utakmica u Evropi. Mislim da u Peljti, Petroviću i njihovim asistentima imamo dobre pokazatelje da rade dobar posao. Oni već sada sude internacionalne utakmice, i klupske i reprezentativne. Treba i u tom segmentu naravno ulagati još mnogo više. Ulazak VAR tehnologije u suđenje je velika stvar i to pod hitno treba pokušati implementirati i kod nas. Znam da je to dug proces i da mnogo košta, ali bez toga nema napretka. Time bi naše prvenstvo bilo podignuto na mnogo veći nivo.

Završena je prva trećina sezone u PLBIH. Kako vidite generalno ovu sezonu u Premijer ligi, kome bi eventualno dali prednost u borbi za titulu prvaka?

Malo je kod nas klubova koji su osvojili titulu pa je odbranili, a pogotovo odbranili duplu krunu. Malo je simptomatično da je Sarajevo imao toliko problema odnosno da je Evropa uzela toliki danak. Drago mi je da se pojavljuju neki koji bi mogli poremetiti tu „veliku četvorku“. Spomenuo sam već Tuzla City, ja sam siguran da će tu biti uskoro Borac, a zašto ne i Velež ako nastavi ovako. Ja sam više od Mladosti očekivao znajući koliko čovjek ulaže u taj klub. Ipak i dalje glavnu riječ vode Sarajevo, Zrinjski i Željezničar. Široki Brijeg je očigledno malo posustao i to je u neku ruku bilo i za očekivati, ali mislim da će se oni izvući iz toga. Uglavnom je sve očekivano, u vrhu su klubovi koji imaju najveće budžete i koji su dobro organizovani.

Bili ste nedavno trener u Javoru, u  Super Ligi Srbije. Mi često volimo da se poredimo sa komšijama po pitanju mnogih stvari pa tako i fudbala. Gdje je Premijer liga Bosne i Hercegovine u odnosu na Super Ligu Srbije?

Nažalost nivo ispod. Osim Crvene Zvezde i Partizana pojavio se Čukarički u koji se ulaže privatni kapital, a tu je naprimjer i Radnički iz Niša. Pomenuti klubovi došli su do budžeta koji je za nas misaona imenica.  Popravila se rapidno situacija infrastrukturno i u tom segmentu kaskamo. Eto imamo jasne primjere u komšiluku kako i šta treba raditi. Ljudi koji vode procese i koji donose odluke trebaju da prestanu gledati male sitne interese. Uvijek kažem da od glave ovisi sve, dakle od saveza ovisi dosta toga. Rak rana našeg fudbala je drugi stepen takmičenja i to moramo podići na mnogo veći nivo. To je neka druga priča i neka tema za mnogo opširniju analizu. Ja sam prije 4 godine pričao da drugi stepen takmičenja, koji je ulaznica u taj elitni dio, mora biti ujedinjena liga i da mora biti na visokom nivou. Ja sam u svojoj karijeri igrao u nekadašnjoj drugoj ligi Jugoslavije i vrlo dobro znam kakva je to liga bila. Ne vidim razlog zašto ne i sada na nivou BiH ne napraviti tako nešto, međutim to je nešto što zadire u ono protiv čega sam ja najviše, a to znači da se u fudbal miješaju neke druge stvari koje nisu fudbalske.  

U Super Ligi Srbije imao je priliku trenirati FK Javor iz Ivanjice

Jesu li budućnost PLBIH privatnici koji ulažu svoj novac u klubove iz manjih mjesta, ili ipak očekujete da se probude velike sredine poput Bihaća, Tuzle, Zenice, Banja Luke itd?

Bojim se da je društvo sada sasvim drugačije organizovano nego nekada. Zaboravio sam spomenuti Krupu i braću Ilić koji su zaista uradili odličan posao. Mislim da treba ići tim putem jer očigledno je da se na gradove odnosno na gradske sredine klubovi ne mogu osloniti, jednostavno zahtjevi klubova rastu. Treba ljudima koji su spremni da ulažu maksimalno pomoći i omogućiti da imaju ravnopravan status, a ne opstruisati ih i tjerati ih da ne ulažu. Ljude treba stimulisati jer oni prave društveno dobro. Sada UEFA takmičenja omogućavaju povrat novca i to je sjajno. Od rezultata u Evropi, sposobnosti menadžmenta i eventualno par dobrih transfera eto povrata novca i lakšeg funkcionisanja. Moraju se stvoriti preduslovi da pojedinci ulažu svoj novac i to je naravno uvod u neku vrstu privatizacije koja je neophodna.