Povratak Amara Osima za žetvu trofeja, nakon prvenstva osvojen Kup BiH

Mnogi treneri i sportisti imaju običaj reći kako je puno teže odbraniti titulu, nego je osvojiti. Kada se malo bolje razmisli o toj izjavi, može se vidjeti da u njoj itekako ima istine. Česti su primjeri ekipa ili pojedinaca koji se pojave na velikoj sceni u nekom sportu, osvoje titulu ili medalju, i potom nestanu. Kada ste prvak svi od vas očekuju da nastavite u tom ritmu, ali u tom slučaju igrači rijetko izdrže pritisak. Druga stvar je da, kada ste prvak, svaka ekipa protiv vas ima dodatni motiv, jer nije isto pobijediti ekipu koja je tek ušla u ligu ili završila prethodnu sezonu na devetom mjestu, ili pobijediti aktuelnog prvaka.

Željezničar se nakon trofejnih sezona dugo mučio da postigne ono što se od njega očekuje, a to je borba za sami vrh. Od ekipe koja je protivnike pobjeđivala i kući i na strani ostalo je samo ime. Ekipa koja je bila favorit gdje god da igra i protiv skoro svakog protivnika postala je tigar od papira. Ali onda se vratio Amar Osim, i već u svojoj prvoj sezoni osvojio je titulu, a zbog gola u gostima je izgubio Kup. Nažalost po Željezničar i njihove navijače, oni će opravdati priču iz prvog pasusa, da je teško odbraniti naslov prvaka. Međutim, Osim sebi neće dozvoliti luksuz da ne osvoji barem jedan trofej, u ovom slučaju Kup BiH.

Takmičenje u Kupu je otvoreno laganom pobjedom od 2:0 na Grbavici protiv prijedorskog Rudara. Ekipa je bila pod pritiskom jer su samo dva dana prije ove utakmice visoko poraženi u Širokom Brijegu rezultatom 4:1. Međutim, dominaciju svih 90. minuta protiv Rudara krunisali su Zeba iz penala u 12., te Rovčanin u 37. minuti za siguran prolaz dalje. U prvoj rundi nije bilo većih iznenađenja i svi su favoriti prošli dalje. Sarajevo je imalo problema protiv Sloge iz Uskoplja na Koševu, ali je ipak prošlo dalje. Osim premijerligaša koji su ispali u direktnim susretima sa drugim premijerligašima, Travnik je na svom terenu poražen od Kozare, koja je igrala Prvu ligu RS, dok je Proleter iz Teslića nakon penala izbacio zvorničku Drinu.

Duel prošlogodišnjih finalista već u osmini finala Kupa BiH

Izvlačenje parova osmine finala donijeće nam duel prošlogodišnjih finalista, Željezničara i Borca, i opet će se prva utakmica igrati u Banja Luci. Utakmica će se, bez nekih većih prilika, završiti 0:0. Prema riječima Amara Osima, Željezničar se u revanšu odlučio za oprezniju varijantu. Očekivali su Plavi da će Borac u jednom trenutku popustiti, a domaći su dočekali taj trenutak i iskoristili su sve greške igrača Borca. Prvo je Kerla na samom kraju poluvremena pogodio za 1:0. Bešlija je centrirao, Ćulum glavom šutirao a Avdukić kratko odbio loptu, na koju je natrčao Kerla. U 64. minuti odbrana Borca izbija loptu na dvadesetak metara od gola, tačno do Ćuluma koji lijevom nogom pogađa za 2:0. Duško Stajić u 88. minuti dobija crveni karton, a Željezničar u sudijskoj nadoknadi iskorištava prednost igrača više za konačnih 3:0. Kako je igrao Borac najbolje pokazuje podatak da je ubjedljivo najbolje ocijenjeni igrač gostiju bio golman Asmir Avdukić, i pored tri primljena gola.

U prvim utakmicama osmine finala bilo je nekoliko iznenađujućih rezultata. Proleter je u Tesliću savladao Zrinjski rezultatom 4:2, Omladinac iz Mionice je bio bolji od Širokog Brijega 2:0, dok je federalni drugoligaš Branitelj iz Mostara odigrao 1:1 sa Leotarom u Trebinju. U revanšu su i Zrinjski i Široki ostvarili visoke pobjede na svojim terenima, a za najveće iznenađenje pobrinuo se Branitelj. Suton je minutu prije kraja prvog poluvremena pogodio za 1:0 i prolazak u četvrtfinale, gdje je bio „uljez“ među premijerligašima. Olimpik, Sloboda i Sarajevo su bez problema prošli dalje, dok je Čelik nakon 1:1 kući uspio slaviti 1:0 u Istočnom Sarajevu protiv Slavije i osigurati plasman u četvrtfinale.

Iako je uspio izbaciti Leotar iz prethodne runde, Branitelj je bio najpoželjniji protivnik svim premijerligašima u četvrtfinalu, a najviše sreće imao je Željezničar. Sa ukupnih 9:0, uz hat-trick Zajka Zebe u pobjedi od 6:0 na Grbavici u prvom susretu, Željezničar se nikada lakše nije plasirao u polufinale Kupa BiH. Ako je Željezničar imao sreće, onda gradski rival Sarajevo definitivno nije, jer je za protivnika dobilo po njih tradicionalno neugodnu ekipu Širokog Brijega.

Sarajevo je imalo problema sa golmanima pa je u prvoj utakmici na domaćem terenu na golu stajao treći golman Ibro Hodžić. Hodžić je tek drugi put branio u zvaničnim utakmicama za Sarajevo, a dvije greške koje je napravio bile su dovoljne Širokom da postigne dva gola. Iako je Sarajevo bilo dosta bolje, više od 2:2 nije moglo. U revanšu će Široki slaviti 1:0 golom Wagnera, a posao im je bio dodatno olakšan isključenjem Torlaka u 14. minuti.

Dosta drame viđeno je u preostala dva susreta. Zrinjski je slavio protiv Čelika 2:0 u prvoj utakmici, ali je Čelik hrabrom igrom i uz podršku svojih fanatičnih navijača stigao do 3:0 i trećeg plasmana u polufinale Kupa BiH, otkako se isti igra na teritoriji cijele BiH. Posljednji putnik u polufinale saznao se tek nakon izvođenja jedanaesteraca. Olimpik i Sloboda su odigrali dva puta po 1:1, a u revanšu u Tuzli izvođači su bili precizni u prvih pet serija, da bi u šestoj seriji Suljević postigao gol za Olimpic, a Efendić prebacio Lučićev gol.

Neugodni Široki Brijeg u polufinalu

Ako je imao sreće u žrijebu četvrtfinala, onda definitivno nije u polufinalu. Iako su sve tri ekipe koje su bile u polufinalu bili jaki protivnici, može se reći da bi Olimpic, protiv kojeg tih godina Željezničar nikada nije imao problema, te Čelik, bili lakši protivnici. Međutim, na putu do trofeja morate pokazati da ste najbolji, bez obzira ko vam je protivnik. Grbavica je bila domaćin prvog susreta, a nije se moglo vidjeti mnogo toga lijepog. Široki je na Grbavicu stigao nakon tri uzastopna prvenstvena poraza, a uspjeli su totalno umrtviti utakmicu. Imale su obje ekipe po nekoliko šansi, ali premalo za ovaj nivo takmičenja. Sigurno su u Širokom vjerovali da imaju odličan rezultat pred revanš. Mateo Roskam je iskoristio nesporazum Mešića i Šehića i donio je vodstvo svojoj ekipi u 60. minuti. Nekoliko minuta prije kara sudija Kaplan je imao svoj show. Stanić je centrirao za Savića, kojeg je Bandović srušio, ali sudija Kaplan odmahuje rukom, iako se radilo o čistom jedanaestercu. Sa klupe Željezničara počinje negodovanje a Kaplan prekida igru i odlazi do svog asistenta Ante Sušića, koji potvrđuje da se radi o najstrožijoj kazni. Kaplan pokazuje na penal i isključuje Bandovića. Prekid je trajao nekoliko minuta, a Zajko Zeba je zadržao mirnoću i odveo je svoj tim u drugo uzastopno finale.

Prije svega zbog tradicije, Čelik je bio favorit u utakmicama protiv Olimpica. Utakmicu u Zenici riješio je Elmir Kuduzović, pogotkom u 39. minuti. Zeničani su sa minimalnom prednošću doputovali na revanš, koji se igrao na stadionu Asim Ferhatović Hase. Ekipe su odigrale dosta dinamičnu utakmicu ali bez ozbiljnijih prilika. Olimpic je imao prividnu terensku inicijativu, dok su igrači terena odlično pokrivali teren i na taj način su kontrolisali utakmicu. Prvi do gola stižu gosti, a precizan je bio Emir Hadžić u 71. minuti. Samo četiri minuta kasnije pogodio je Raščić, ali kako je Olimpic izgledao čitavu utakmicu bilo je jasno da neće moći postići još dva gola, koliko im je bilo potrebno za plasman u finale, pa je tako Čelik na kraju mogao da slavi.

Potez Lazara Popovića u finalu se još uvijek prepričava

Kada je Zeba pogodio u 54. sekundi utakmice na Grbavici, navijači Željezničara su očekivali kanonadu i punu mrežu Čelika do kraja utakmice. Ipak, Čelik se brzo psihološki vratio u utakmicu i nisu dozvolili domaćinima više od tog jednog gola, pa su tako imali, obzirom na okolnosti, odličan rezultat pred revanš. Iz nepoznatih razloga, revanš susret se igrao skoro mjesec dana nakon prve utakmice. Željezničar je prije prve utakmice vjerovao da može stići prednost Borca u prvenstvu, međutim Borac je igrao suvereno i nije dozvolio nikakva iznenađenja, a Željezničar će u posljednjem kolu gradskom rivalu prepustiti drugo mjesto u prvenstvu.

S obzirom na to da nisu mogli do titule, u Željezničaru su sve podredili revanš utakmici finala Kupa. Naravno, i Zeničani su željeli da osvoje trofej nakon 14 godina, kada su posljednji put bili prvaci BiH, a samim tim i da osvoje prvi trofej otkako se takmičenja igraju na teritoriji cijele države. Igrala se 12. minuta kada je mnogo puta osporavani Lazar Popović uradio nešto što se do danas prepričava među navijačima Željezničara. Dugo je trajala akcija Plavih, Popović je u samo nekoliko sekundi bio u duelu sa pet različitih igrača Čelika, izborio se za poziciju i maestralno je napravio blok Srđanu Saviću, koji hvata volej na 17 metara od gola i pogađa za vodstvo i kraj priče.

Čeliku su bila potrebna tri pogotka, ali kako je izgledao Željezničar bilo je teško vjerovati da mogu stići toliku prednost. To je pogotovo bilo izraženo nakon 42. minute, kada su domaći imali penal, ali je Adilović promašio čitav gol. Priča je definitivno završena za tri minute, u intervalu od 71. do 74. minute. Prvo je Zeba fantastično pogodio iz slobodnog udarca sa sedamnaest metara, a onda su Bešlija i Stanić tri minute poslije istrčali kontranapad, koji je ovaj drugi pretvorio u lagan pogodak i visoku pobjedu Željezničara. Poslije trećeg pogotka na teren je utrčao jedan od vatrenih navijača Čelika i nogom je udario Stanića koji je proslavljao pogodak. Nadležni organi su brzo reagovali, a Stanić je prošao bez povrede.

Iako nisu odbranili titulu osvojenu prošle sezone, Kup BiH je Željezničaru bio dovoljna satisfakcija, pogotovo ako se uzme u obzir da su nakon sedam sušnih godina ponovo počeli osvajati trofeje. Zajko Zeba je bio pravi vođa na osvajačkom putu, a na kraju je bio i najbolji strijelac Kupa BiH, sa sedam postignutih golova. Po dva gola postigli su Ćulum, Perak i Kerla, a po jedan Savić, Stanić, Baljić, Rovčanin, Čolić i Haris Bešlija. Niti jedan igrač nije odigrao svih devet utakmica u Kupu, što je i razumljivo jer su u revanšu protiv Branitelja igrali uglavnom igrači sa manjom minutažom tokom sezone. Po osam utakmica odigrali su Zeba, Savić i Stanić, a po jednu manje Bešlija, Marković, Mešić, Radovanović, Višća i Šehić.

28.04.2011.
FK Željezničar – NK Čelik 1:0

Stadion Grbavica.
Gledalaca: 6.500.
Sudija: Goran Paradžik (Ljubuški).

Strijelac: 1:0 Zeba 1′.

FK Željezničar: Šehić Ibrahim; Marković Goran (od 80′ Čolić Benjamin); Stanić Srđan; Svraka Muamer; Ćulum Milan; Vasilić Velibor; Patrick Gerhardt Nyema; Popović Lazar; Višća Edin (od 83′ Savić Srđan); Zeba Zajko; Bešlija Mirsad (od 63′ Čolić Elvir). Trener: Amar Osim.

NK Čelik: Bilobrk Luka; Brković Zoran; Kuduzović Elmir; Čović Mehmedalija; Milošević Semjon; Horić Kenan (od 64′ Hasanović Eldar); Kapetan Armin; Purić Dario (od 89′ Sadiković Elvis); Adilović Eldin; Džafić Adin (od 82′ Šišić Aldin); Hadžić Emir. Trener: Abdulah Ibraković.

25.05.2011.
NK Čelik – FK Željezničar 0:3

Stadion Bilino polje.
Gledalaca: 11.000.
Sudija: Midhat Arnautović (Tuzla).

Strijelci: 0:1 Savić 12′, 0:2 Zeba 71′, 0:3 Stanić 74′.

Žuti kartoni: Šišić, Milošević (Čelik); Bešlija, Bogičević, Šehić, Radovanović, Svraka (Željezničar).

NK Čelik: Bilobrk Luka; Brković Zoran; Kuduzović Elmir; Čović Mehmedalija; Milošević Semjon; Isaković Aladin; Šišić Aldin (od 76′ Horić Kenan); Purić Dario; Adilović Eldin; Džafić Adin (od 66′ Hasanović Eldar); Hadžić Emir (od 79′ Nemeljaković Kenan). Trener: Abdulah Ibraković.

FK Željezničar: Šehić Ibrahim; Savić Srđan; Popović Lazar (od 88′ Ramić Mirsad); Svraka Muamer; Radovanović Mirko (od 78′ Baljić Omar); Patrick Gerhardt Nyema; Bogičević Jadranko; Čolić Benjamin; Stanić Srđan; Zeba Zajko; Bešlija Mirsad (od 82′ Zolotić Nermin). Trener: Amar Osim.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.