Anel Ahmedhodžić i kap koja je prelila čašu

Anel Ahmedhodžić se ne može odazvati pozivu reprezentacije BiH, a zlonamjerno postupanje Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH prema njemu samo je jedan od brojnih pokazatelja koliko se u savezu insistira na pogrešnim stvarima dok imamo puno ozbiljnije probleme

Anel Ahmedhodžić

Fudbalska reprezentacija BiH okončat će jednu od najtežih godina u historiji svog postojanja duelima sa Iranom, Nizozemskom i Italijom u novembarskom reprezentativnom ciklusu, prije nego počnu mučne medijske i svakojake tlapnje o nasljedniku Dušana Bajevića, koji je već ranije najavio svoje povlačenje iz nacionalnog tima.

Našoj reprezentaciji, baš kao i brojnim drugim, novembarske će utakmice biti pravi horor, jer se na spiskovima selekcija neće naći brojni igrači koji su standarne uzdanice nacionalnih timova. Tako je Edin Džeko zbog pozitivnog testa na korona virus otpao, baš kao i još jedan napadač Aldin Turkeš, a sa širokog spiska na kojem su se našla 32 imena moguće je i otpadanje još nekih igrača, s obzirom na to da se situacija sa korona virusom doslovno mijenja iz dana u dan.

I dok Srbija, Škotska, Island ali i brojne druge zemlje prolaze kroz ogromne probleme zbog činjenice da im je učešće u baražu ugroženo jer klubovi nemaju obavezu pustiti svoje igrače na ova okupljanja i mnogi se boje zaraza na reprezentativnim okupljanjima, mi smo svoje brige o tome prebrinuli. Rekli bi se da smo ispali na vrijeme od Sjeverne Irske, pa sada nacionalni tim ne mora sa strepnjom iščekivati finalnu utakmicu baraža, i generalno, reprezentacija u ovom trenutku nikome nije previše zanimljiva. Barem sa rezultatskog aspekta.

Zanimljivo je međutim sve ono što se dešava u pozadini, a što pokazuje da su apsolutno svi konci zdravog i normalnog rukovođenja nacionalnim timom izgubljeni i pokidani. I u praksi na adekvatan način ne funkcioniše apsolutno nijedan segment, iako su se nedostaci vješto maskirali kroz duži vremenski period.

Šta je skrivio Ahmedhodžić?

Kap koja je prelila čašu bio je u najmanju ruku bezobrazan ispad Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH na račun Anela Ahmedhodžića, mladog defanzivca koji je generacijski talenat i kojeg bismo u narednim godinama mogli gledati u nekima od najvećih klubova današnjice. Ili barem u većim klubovima od onih u kojima već godinama igraju naši defanzivci.

Anelov otac Mirsad, na štetu svog sina prečesto i previše aktivan na društvenim mrežama, najavio je da njegov sin neće doći u nacionalni tim, jer mu to ne dozvoljava njegov Markus Rosenberg. Nije trebalo pojedinim bh. medijima da zajašu na još jednom valu senzacionalizma i da se na vrlo grub i neprofesionalan način počnu obračunavati sa Ahmedhodžićem. Na takvu primitivnu utrku za klikove smo od domaćih autora lažnih vijesti zapravo i navikli, no šokantno je bilo saopštenje Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH, koji je objavio da je u Ahmedhodžićevom slučaju “izostao patriotizam koji se toliko pojavljivao u ranijim izjavama, kao i poštovanje prema saigračima i državi, čiji dres bi trebalo da bude svetinja za svakog igrača“.

Vjerovatno je tačno da Ahmedhodžić nije na vrijeme dostavio savezu informaciju o tome zašto se neće odazvati pozivu, a podjednaku krivicu za to snosi i njegov klub, koji je i Islanđaninu Arnoru Ingvi Traustasonu zabranio odazivanje selekciji Islanda, no ako Malmo svoje igrače ne pušta na okupljanje, šta Ahmedhodžić tačno treba da uradi? Dovođenje patriotizma i izjava iz prošlosti u priču o tome da Ahmedhodžić nije dostavio “opravdanje“ za svoj izostanak palo je bez dileme na um nekom apsolutnom diletantu, koji bi već nakon ovog ekscesa trebao završiti sa svojim angažmanom. A ko god da je on, trebao bi znati da je priču o Ahmedhodžićevom patriotizmu trebalo zatvoriti onog momenta kada je odabrao Bosnu i Hercegovinu ispred Švedske i zaigrao za nju.

Anel Ahmedhodžić je rođen 1999. godine, osvojio je švedsko prvenstvo i Malmo od njega očekuje rekordnu zaradu. On je imao priliku igrati za Švedsku, ali je to odbio i odlučio se da zaigra za reprezentaciju BiH

50 odabranih

Kompletna priča oko Anela Ahmedhodžića zapravo skreće pažnju sa stvarnog problema sa kojim se susreće fudbalska reprezentacija BiH, a koji najbolje oslikava nedostatak vizije u rukovodećim kadrovima na svim nivoima.

Otkad je Dušan Bajević selektor reprezentacije, pozive u nacionalni tim je dobilo tačno 50 fudbalera. Dakle, za manje od godinu dana i objave prvog martovskog spiska nacionalnog tima za utakmice koje su kasnije odgođene, pa do spiska objavljenog za tri sasvim nebitne novembarske utakmice, na spiskovima Bajevića se našlo 50 igrača.

Da li Bajević pravi spiskove nacionalnog tima ili ne, sasvim je nebitno. Pogledajmo ko je sve u posljednjih nekoliko mjeseci prodefilovao kroz nacionalni tim.

Golmani (5): Ibrahim Šehić, Kenan Pirić, Jasmin Burić, Asmir Begović, Vedran Kjosevski

Odbrana (17): Marko Mihojević, Siniša Saničanin, Adnan Kovačević, Anel Ahmedhodžić, Dennis Hadžikadunić, Sead Kolašinac, Bojan Nastić, Advan Kadušić, Branimir Cipetić, Josip Ćorluka, Darko Todorović, Eldar Ćivić, Ermin Bičakčić, Ervin Zukanović, Besim Šerbečić, Toni Šunjić, Zoran Kvržić

Vezni red (20): Amir Hadžiahmetović, Samir Zeljković, Rade Krunić, Stjepan Lončar, Vladan Danilović, Miralem Pjanić, Gojko Cimirot, Amer Gojak, Haris Hajradinović, Deni Milošević, Amar Rahmanović, Benjamin Tatar, Almedin Ziljkić, Edin Višća, Ajdin Hasić, Miroslav Stevanović, Haris Duljević, Dino Hotić, Muhamed Bešić, Anel Šabanadžović

Napad (8): Ermedin Demirović, Irfan Hadžić, Aldin Turkeš, Edin Džeko, Armin Hodžić, Smail Prevljak, Elvir Koljić, Luka Menalo

Mnoštvo je ovdje skandaloznih poziva, ali možda nije korektno direktno govoriti o imenima. Dovoljno je reći samo da se poziva igrače bez apsolutno ikakve namjere da im se da šansa. Ne postoje više nikakvi kriteriji, a to je sasvim plodno tlo za mešetarenje.

Bajević i njegovi asistenti redom se pozivaju na podmlađivanje reprezentacije kao nužnost koju su morali napraviti, iako ta priča pada u vodu kada se pročitaju imena povratnika koji se u poznim godinama vraćaju u nacionalni tim. Sve što su uspjeli napraviti jeste rasturanje i ono malo timskog duha i kohezije na terenu koje je postojalo, jer su stvorili nacionalni tim u koji poziv može dobiti apsolutno svako. Pa i oni koji ne igraju po godinu dana za svoje klubove. A pritom ne bi trebali dobijati pozive ni da su u top formi, jer igrači klubova u kojima se vode kao članovi svakako ne zaslužuju pozive u nacionalni tim.

Selektor Dušan Bajević je poslužio kao perfektan paravan u tranzicijskom periodu našeg fudbala

Nepotrebna dilema o Premijer ligi BiH

Sve što je napravljeno u posljednjih godinu dana je apsolutno rasturanje kostura reprezentacije, koji doduše ni ranije nije bio adekvatno posložen. Igrači koji stvarno zaslužuju šansu da igraju za nacionalni tim, poput Milanovog Krunića koji ima punih 27 godina i sramotnih 16 nastupa, pravu šansu dobijaju prekasno. Da se nije eksperimentisalo sa različitim veteranima i igračima sumnjivog kvaliteta, Krunić bi danas imao puno više internacionalnog iskustva i puno bolje definisanu ulogu u timu, pa se možda ne bi apsolutno sve u nacionalnom timu svodilo na Džeku i Pjanića. A Krunić je samo jedan od brojnih primjera.

Nisu Bajević, a ni njegovi pomoćnici apsolutni fudbalski analfabete, da ne znaju da sigurno polovina imena pozivanih u posljednjih godinu dana neće napraviti apsolutno ništa u dresu reprezentacije. Zato je i jasno da ih ne biraju na osnovu fudbalskih kriterija. Oni su zapravo i prećutno prihvatili ulogu da u ime Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH otvore vrata reprezentacije za sve one koji žele igrati za nju. Kvalitet je tu tek od sekundarnog značaja. I koliko je god teško povjerovati da Dušan Bajević ima ulogu u bilo čemu od toga, jer je vjerovatnije da je iskorišten u ove svrhe, kompletna se priča o srozavanjua nacionalnog tima krije iza njegovog imena i reputacije.

Najnoviji eksperiment kojeg se neko dosjetio jeste proširivanje spiska premijerligaškim fudbalerima. Portal plbih.ba u centar svog djelovanja stavlja Premijer ligu BiH i ovo nam je bez dileme najdraže i najvažnije takmičenje na svijetu, ali odjednom početi spominjati naše prvenstvo kao temelj reprezentacije potpuno je pogrešno. Za reprezentaciju bi morali isključivo igrati njeni najbolji fudbaleri, a najbolji fudbaleri Bosne i Hercegovine ne igraju u Premijer ligi BiH.

Naravno, to ne znači da se premijerligaški fudbaleri baš nikako ne bi smjeli pozivati, nastupi Cipetića i Tatara u ranijim utakmicama govore u prilog tome da oni mogu odigrati kvalitetnu ulogu u određenim utakmicama, ali mi nemamo dvadeset Cipetića ili Tatara u ligi, pa da možemo njima popuniti cijeli spisak. A upravo takve najave dolaze iz medija bliskih savezu, koji tvrde da će se krovna institucija našeg fudbala okrenuti Premijer ligi BiH kao temelju za izgradnju reprezentacije u budućnosti, te da će nacionalni tim nastaviti voditi Bajevićevi sadašnji pomoćnici nakon njegovog odlaska.

Benjamin Tatar odigrao je solidno protiv Nizozemske u svom debiju za reprezentaciju BiH, ali radi se o igraču koji odskače od premijerligaškog prosjeka i to debelo, baš kao Cipetić ili Rahmanović. No, u Premijer ligi BiH ne postoji toliko igrača njihovih kvaliteta i suludo je očekivati da odjednom Premijer liga počne davati igrače vrhunskog nivoa, kada to nije bila u stanju uraditi preko 20 godina

Šta je zapravo patriotizam?

Za to vrijeme, nacionalni tim je srozan do te mjere da se u kvalifikacijama za naredno Svjetsko prvenstvo može razmišljati isključivo o postavljanju temelja reprezentacije pred kvalifikacioni ciklus za EURO 2024, s obzirom na to da su oni na kojima je reprezentacija godinama stajali i konačno porušeni.

I dok komentarišemo patriotizam Ahmedhodžića koji će vjerovatno biti jedno od prvih imena reprezentacije u narednom periodu, prisjetimo se još jednog poteza koji pokazuje koliko zapravo trošimo energiju na bespotrebne stvari.

Mlada fudbalska reprezentacija BiH ostala je bez svih šansi za plasman na Evropsko prvenstvo, a na spisku pozvanih igrača selektora Starčevića za duel posljednjeg kola kvalifikacija protiv Belgije našlo se 15 igrača (od ukupno 24 pozvana) koji u narednim kvalifikacijama više nemaju pravo nastupa za mladu reprezentaciju zbog starosti.

Neki od njih su mogli i vjerovatno trebali dobiti poziv u seniorski tim, čak dobiti i minutažu barem u onoj utakmici sa Iranom ili u utakmicama sa Nizozemskom i Italijom za koje se samo zavaravamo da su bitnije od meča sa azijskom selekcijom. To bi značilo da postoji neko sa vizijom i neko ko brine o budućnosti. Umjesto toga, igrači koji su već uveliko prerasli U-21 kategoriju trošit će i svoje i vrijeme mlađih igrača kojima bi ova utakmica mogla poslužiti za uigravanje pred naredni ciklus. A trošit će ga jer njihovo vrijeme u seniorima troše supertalentovani 25-godišnjaci. Pa će jednog dana i oni biti u istoj poziciji.

Zato je bezobrazno komentarisanje Ahmedhodžićevog postupka kap koja je zaista prelila čašu, jer je to najmanji problem bh. fudbala u ovom trenutku. Kao što je legendarni Samuel Johnson rekao, patriotizam je samo posljednje utočište za nitkove.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.

Copyright plbih.ba 2019 Sva prava zadržana. Zabranjeno svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora. | PLBiH - Premijer liga BiH.