Udar na srpstvo

Pobjeda za Republiku Srpsku. Radost za narod Republike Srpske. Trofej za Republiku Srpsku. Evropski iskorak za Republiku Srpsku. Ovakve i slične sintagme bile bi bizarne i da ih ponavlja određena politička partija, a kamoli da su postale dio svakodnevne komunikacije jednog fudbalskog kluba. Ipak, istina je ovo potonje, mada treba biti do kraja iskren, ove stvari već preko mjesec dana ponavlja samo jedan čovjek, predstavnik odnosno trener jednog ovdašnjeg fudbalskog kluba.

Doveden direktnom novčanom tranšom Vlade Republike Srpske, što se da zaključiti iz zahvala čelnika Borca Miloradu Dodiku nakon njegovog imenovanja, Nenad Lalatović je ustvrdio da u Banjaluku dolazi kako bi osvojio trofej i donio radost narodu Republike Srpske. Dobio je za razliku od ranijih trenera Borca, njih šest koji su klub vodili od povratka u Premijer ligu BiH 2019. godine do Lalatovićevog imenovanja, odriješene ruke da sklapa kadar po volji. Dobio je odriješene ruke da javno širi ideju o fudbalu koji će uveseljavati srpski narod. Na kraju, dobio je odriješene ruke da otvoreno govori o osvajanju trofeja.

Od početka se Nenad Lalatović opkladio na ideju srpstva kao rješenje za Borčeve probleme, u tolikoj mjeri da je i kadar rekonstruisao uglavnom igračima iz Superlige Srbije, i to onima s kojima je ranije radio. Od početka je “udarao” na niske strasti, čak i ako to u njegovoj glavi ne izgleda tako. Od početka je marketinški tim skupa sa njim gradio euforiju. I euforiju su u Banjaluci na kraju dobili. U toj euforiji, mjesta za ispadanje od poluamaterskog B36 Torshavna nije bilo. A eto, baš se to desilo Borcu, i to već u prvom pretkolu Konferencijske lige, gdje su stvari bile idealno posložene za iskorak barem do trećeg pretkola.

I kad iz euforičnog stanja, koje je opijajuće i nerealno poput sna, dobijete šamar poput Torshavnskog, koji vas brzo razbudi, početno stanje šoka vrlo brzo zamijeni ljutnja. Svi oni kojima se mjesec dana konstantno ponavljalo da je Borac konačno pravi, da je to onaj predstavnik Banjaluke, Republike Srpske, a ako hoćete, i srpstva, sada traže odlazak prvo Lalatovića, jer je on bio megafon takvih ideja, a potom i kompletne SNSD klike okupljene oko Borca. Jer navijačima je ipak više stalo do kluba, nego do srpstva.

Slučajno ili ne, u izuzetno kompleksnoj političkoj situaciji, a uoči jesenjih izbora, Borac je na klupu doveo trenera koji će suptilno, a nekad i manje suptilno, u fokus stavljati Republiku Srpsku. Ako vam nekad zvuči poput megafona političke stranke, vjerovatno je to zato jer zaista zvuči tako. S tim da, treba imati na umu da Nenad Lalatović nije došao da bude takav, nego je oduvijek bio takav i koliko god nekad njegove izjave zvučale bizarno, ipak se ne radi o pažljivo pripremljenim rečenicama u stranačkim odborima, već o čovjeku koji otvoreno govori ono što misli, kad to misli.

No, onako kako smo svi još odavno mogli biti svjesni da je Lalatović takav, mogli su biti i u Borcu, a i u SNSD-u. Bez podrške Banjaluke, SNSD može da gubi izbore, a onda puno toga dolazi u pitanje. Između ostalog, i zbog toga je Borcu trebao trener poput Lalatovića. Trebalo je pokazati da Borac može, zahvaljujući čovjeku koji voli baš svakoga, ali najviše Srbe i Republiku Srpsku, biti izuzetno uspješan protiv nikad jačeg Zrinjskog i Sarajeva. A tog čovjeka je doveo, kako je ranije rekao predsjednik kluba Stojan Malbašić, Milorad Dodik. A kad na izborima građani, navijači Borca budu odlučivali čije ime da zaokruže, trebaju se sjetiti koliko je Lalatović uspješan i ko ga je doveo. Onda neće biti problema.

Jedan je problem u kompletnoj ovoj računici, a to je što niko očito nije ni pokušao ukalkulisati u jednačinu eventualni neuspjeh, i to koliko će on koštati. Tamo gdje nema ni lažnih komisija ni poltrona sa pištaljkom koji će svirati onako kako treba, a ne onako kako je bilo, pravda je uzela lik Magnusa Egilssona i odlučila kazniti Borac. I na stranu što je banjalučki klub predmet ismijavanja cijele države, to zapravo nikoga u Banjaluci neće previše uzdrmati.

Problem je što navijači Borca puno više nego navijači drugih klubova ističu da se radi o najvećoj sramoti u historiji kluba i ne djeluju kao da će sve zaboraviti sa prvim dobrim rezultatom. Iako nije racionalno u ovom trenutku pozivati na smjenu trenera, oni se samo na njemu ne zaustavljaju. Pozivaju na odlazak i Nenada Lalatovića, i Bogoljuba i Vicu Zeljkovića i sve one koji s politikom imaju veze, a pitaju se za Borac. Ti su ljudi bijesni i politika je spektakularno promašila u pokušaju da ih namami i da u oktobru budu sigurno glasačko tijelo. Oni su trebali ne samo glasati za Borac, nego povesti i kompletne porodice da glasaju za Borac. Borac? Ma SNSD, ali svakako je to tu negdje.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.