O vlastima i stadionima

Bosanskohercegovačku javnost tobože je šokirala prije koji dan objava FK Sarajevo da svoju domaću utakmicu trećeg pretkola Evropske lige neće moći igrati na Olimpijskom stadionu Asim Ferhatović Hase, jer on ne ispunjava stroge kriterije UEFA-e za odigravanje međunarodnih utakmica takvog ranga.

U tako često viđenom maniru koji nikoga ne treba da iznenadi, krenula su međusobna optuživanja o tome ko je kriv. Jer u našem društvu je od pitanja da li se može napraviti nešto što bi privremeno ili dugoročno riješilo situaciju koja svakako nije novonastala uvijek bilo bitnije pitanje u koga se može uprijeti prst kao u glavnog krivca.

Stadion dobar ni za koga

Još od okončanja agresije na našu zemlju i definitivne promjene društvenog uređenja, stadion Koševo je postao otvoreno pitanje za sve strukture vlasti u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Arhitektonski je to klasično djelo socijalizma, jer se radi o multipraktičnom stadionu koji mogu koristiti brojni sportski kolektivi, a na kojem se mogu održavati i različiti nesportski oblici mitinga i sletova, što ga je uostalom i karakterisalo u bivšoj državi. No, stvari su se značajno promijenile u devedesetim godinama.

Ne bi bilo pošteno reći da je naš fudbal u posljeratnim godinama postepeno slabio, jer su naši klubovi i u svojim prvim evropskim izletima pokazivali da nisu dorasli inostranim protivnicima. Svi oni romantični fudbaleri iz prošlosti za kojima i danas uzdišemo nosili su se gotovo jednako dobro/loše sa inostranim protivnicima kako se nose i oni koje danas kudimo jer ne pokazuju dovoljno. Kada smo postepeno počeli shvatati da rezultatskog iskoraka neće biti, svoje nezadovoljstvo smo počeli iskazivati kroz sve rjeđe dolaske na stadione.

Stadion Koševo je apsolutno specifičan, jer je više nego duplo veći od narednog najvećeg stadiona u Bosni i Hercegovini, te su mu sablasno prazne tribine polako postale prirodno stanje, čak i u najvećim utakmicama. Brzo se pokazalo da Koševo nije adekvatno ni za utakmice reprezentacije BiH, jer su tribine predaleko od terena i atmosfera nikad ne uspije prevaliti korak od melanholične do stvarno euforične. Vibracije se izgube negdje na žestoko pohabanoj atletskoj stazi, koja je jednako korisna kao i slijepo crijevo ljudskom organizmu.

Najbolji svjedok propadanja Koševa su igrači, navijači i funkcioneri FK Sarajevo, koji ga jedini zapravo i koriste. Uz tek rijetke koncerte Dine Merlina i još rjeđe posjete rimskih papa, gradski stadion postoji isključivo kao stadion FK Sarajevo, pogotovo nakon što je Željezničar rekonstruisao Grbavicu i došao u poziciju da na njoj može igrati evropske utakmice. No, Sarajevo je na Koševu podstanar.

Sve se dalo predvidjeti

Zvuči pomalo nevjerovatno, gotovo i bezobrazno naivnost s kojom je FK Sarajevo iskomunicirao svojim navijačima poruku da se utakmica trećeg pretkola Evropske lige ove sezone neće moći igrati na najvećem stadionu u našoj zemlji. Neko je morao prespavati posljednjih 20 godina da ne bi bio svjestan da se to spremalo već jako dugo. Travnjak stadiona Koševo je u jako lošem stanju, tribine nikad nisu detaljno i temeljito očišćene, a prostor za medije, kako onaj na zapadnoj, tako i onaj na istočnoj tribini, jednako je tragikomičan prizor za sve goste iz zapadnoevropskih zemalja.

Teško je reći je li ih smješnije gledati dok pokušavaju odgonetnuti zašto klima uređaji na zapadnoj tribini, iako podešeni da hlade prostoriju u kojoj je već 38 stepeni istu dodatnu zagrijavaju, ili dok u nevjerovatnom žamoru i graji gdje se okupe deseci ljudi koje njihov posao ni najmanje ne zanima pokušavaju odgonetnuti šta im pokušava reći neki od aktera sportskog događaja. Nije rijetka pojava da nakon gostovanja na stadionu Koševo novinari koji dođu pratiti inostrane klubove sa žaljenjem konstatuju u svojim medijima da dugo nisu radili u lošijim uslovima. Ljudi nas žale, a mi im se smijemo jer su šokirani onim što ih dočeka.

Je li stvarno realno da je nekoga šokiralo što je UEFA prekrižila stadion Koševo? Je li stvarno realno da su čelnici Sarajeva toliko dugo čekali sa objavom da meč trećeg pretkola neće moći igrati na Koševu, iako su to znali istog momenta kad su saznali da idu direktno u ovu fazu takmičenja? Je li stvarno realno da je Nedžad Ajnadžić, načelnik Općine Centar koja je vlasnik stadiona Koševo, tražio odgovor od Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH kako je Sarajevo moglo dočekati Celtic na Koševu, a ne može narednog protivnika, pravdajući tako ulogu sebe i svoje općine u ovoj situaciji? Na koncu, je li realno da ovakve reakcije na nedostatke na stadionu Koševo nismo imali prije pet godina, prije tri ili dvije godine?

Tužno je što se glas nezadovoljnih čuje kada je već poprilično kasno. Tužno je i što smo realno morali biti u stanju predvidjeti ovakve stvari i prije deceniju. Umjesto da nam taj izostanak reakcije bude najveći problem, opet nam najviše smeta što se baš ove godine ne može igrati na Koševu. Čim Sarajevo ispadne iz Evrope, slijedi godinu dana šutnje, do nove evropske avanture. To nekako najbolje definiše Bosnu i Hercegovinu. Stvari se u maniru “Valjda se neće ništa loše desiti” odgađaju sve dok postane neminovno da se nešto loše desi.

Nemoguće je izračunati koliko je poslije rata novca ulupano u stadion Koševo. Radi se o višemilionskoj brojci, gotovo sigurno osmocifrenoj. Stadion je jednako katastrofalan kao što je bio i prije tolikog investiranja. Čak i ako je bilo situacija da je novac samo fiktivno uložen (a vjerovatno jeste) ne može se kroz njih ocijeniti da se nije ulagalo u stadion. No, ulagati bez strategije je suludo, samo je to lošije nego nikako ne ulagati. Mokri čvorovi na Koševu obnavljani su desetak ili više puta, pa su opet protiv Celtica na pojedinim tribinama više ličili na bazene. Odeš da mokriš, vratiš se umokren. Od popišanih su jedino lošije prošli oni koji nisu ni mogli pristupiti toaletu, jer se neko kratke pameti sjetio da je najbolje ostaviti toalet pod ključem. S obzirom na to da su se slični ispadi dešavali i ranije, možda ta pamet u očima onih koji odlučuju i nije kratka. Odnosno, možda su jednako pametni. Ne bi bilo ni iznenađujuće.

Na kraju, ako je već potrebno da se proglasi krivac, nije ni to teško uraditi. Samo, postoje ukupno dva krivca, jer postoje i dva “krivična” djela.

Apsolutni krivac za to što je stadion Koševo neuslovan za odigravanje međunarodnih utakmica i zašto će u narednih nekoliko godina vjerovatno izgubiti pravo da se na njemu odigravaju i neke manje bitne utakmice od utakmica trećeg pretkola jeste Općina Centar, koja je vlasnik ovog stadiona i koja odlučuje kako će se njime upravljati. Valjda nije ni budali potrebno crtati kakva prava i obaveze za sobom povlači vlasništvo. Ko ne razumije, budala je.

Apsolutni krivac za to što FK Sarajevo neće evropske utakmice igrati na svom stadionu je FK Sarajevo, odnosno sve njegove uprave koje poslije rata nisu ni pokušale pronaći rješenje za klub, komforno uživajući u činjenici da Koševo nije odgovornost FK Sarajevo. Ne može od krivice pobjeći ni aktuelna upravljačka struktura, čiji su predstavnici u nekoliko navrata sa načelnikom Općine Centar Nedžadom Ajnadžićem i lažnim investitorima iz inostranstva održavali sastanke o izgradnji ultramodernog i ultraskupog stadiona.

Mercedes Arena

Svakom normalnom će naumpasti ona čuvena Mercedes Arena, koja je trebala na mjestu današnje Grbavice da nikne još 2011. godine. Gađalo se tada brojkama između 60 i 80 miliona eura, kao da je Mercedes postao svjetsko ime gradeći stadione onima koji nisu sposobni da ih sami sebi naprave. A nije Mercedes Arena bila jedina. Koliko su nam zapravo najavili Mercedes Arena, da se i 20% toga ostvarilo, Bosna i Hercegovina bi komotno mogla organizovati Svjetsko fudbalsko prvenstvo. I to ovo moderno, sa 48 reprezentacija.

Mercedes Arena, tačnije Grbavica, kako se zvala tada i kako se, naravno, zove i sada, danas je uslovniji stadion od Koševa. Uslovniji je jer su čelnici kluba skupa sa navijačima shvatili da od koncesija i ostalih ubleha nema ništa i da moraju zasukati rukave ako žele nešto promijeniti na svom stadionu. Dobili su kasnije i druge oblike podrške, ali su u projekat krenuli spremni da ga sami okončaju ako bude potrebno.

Dok se i uprava Sarajeva ne odluči čvrsto za projekat i ne iskomunicira ga adekvatno navijačima, ništa se po ovom pitanju neće promijeniti. Investitor spreman za izgradnju megalomanskih stadiona za klubove koji imaju godišnji budžet od nekoliko miliona eura jednostavno ne postoji. To nije investitor, to je ili najdobroćudniji čovjek na planeti, ili najveća budala. Samo niko nije ni toliko dobar, ni toliko lud.

Može se uprava Sarajeva nakon što je Koševo i zvanično od strane UEFA-e prekriženo i dalje baviti lažnim investitorima, a može se konačno uozbiljiti i krenuti sa pravom pričom. Možda će trebati 20 godina, možda i više, ali to u konačnici nije nužno ni bitno. Da su neke druge uprave krenule sa pričom prije 20 godina, možda bi danas situacija bila drugačija.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.