Bijeli tigrovi iz Torshavna, Uni Arge i bihaćko Jedinstvo: Zašto je fudbal Farskih Ostrva specifičan?

Postoji li bolji način da se neki tekst započne od lagane, nenametljive pjesme?

Ovaj pomalo misteriozni lik tajnovitog osmijeha nije poznat publici u Bosni i Hercegovini, a vjerovatno i nigdje na svijetu prema svojim muzičkim dostignućima. Tekst konkretne pjesme je na farskom jeziku, koji govori tek nešto iznad 70 hiljada ljudi na svijetu. Samim tim djeluje impresivno da je skupio preko 30 hiljada pregleda.

Ipak, ogromna su internet bespuća, a na njima možete naći i ono čime se Uni Arge upisao u historiju sporta svoje, ali i naše zemlje.

Bio je to 6. juni 1999. godine, a reprezentacija Bosne i Hercegovine gostovala je na Farskim Ostrvima, gdje se očekivala pobjeda kako bi se nacionalni tim uključio u utrku za plasman na Evropsko prvenstvo 2000. godine. Elvir Bolić doveo je našu reprezentaciju u vodstvo, a onda je maestralni Uni Arge sa dva gola preokrenuo rezultat, da bi Bolić na kraju uspio samo spasiti bod za naš tim.

Farani i danas ovaj rezultat ističu kao jedan od najvećih u historiji njihovog fudbala, a ne postoji bolji primjer običnog Faranina od heroja tog dana, Unija Argea. Nije on najbolji farski fudbaler svih vremena, nije ni najbolji muzičar, najveći pisac, novinar ili režiser. Uni Arge je, međutim, sve to, bavio se uporedo fudbalom i muzikom, napisao je nekoliko knjiga o životu na Farskim Ostrvima, napravio kvalitetne dokumentarne filmove i redovno izvještava za najjače medije u ovoj zemlji. On je istinska personifikacija jednog specifičnog načina života, karakterističnog za ovaj mali sjevernoatlantski arhipelag, smješten kao centar trokuta između obala Škotske, Islanda i Norveške, koji je jedan od konstituenata Kraljevine Danske, unutar koje ima priličnu autonomiju.

Jedinstvena kultura

Arhipelag od 18 malih ostrva koji se prostire na oko 1400 kvadratnih kilometara čini ovu zemlju, a ona je zbog geografskih faktora oduvijek bila totalno izolovana i uspjela je u velikoj mjeri sačuvati jedinstvenu kulturu. Dio te kulture je i Uni Arge, personifikacija Faranina koji će se kroz život morati baviti ogromnim brojem nepovezanih stvari, kako bi život u ovoj zajednici od pedesetak hiljada stanovnika funkcionisao normalno, u onoj mjeri u kojoj je to moguće, barem za naša poimanja. Jednostavno, morali su biti majstori za sve.

Bezbroj puta kroz petnaestak stoljeća Farska Ostrva su se susretala sa kolonizatorima, različitim osvajačima i vlastima koje su pokušavale uspostaviti svoj sistem djelovanja i u konačnici svoj sistem razmišljanja. Domicilno stanovništvo za to je vrijeme mirno lovilo ribu i nastojalo živjeti svoj život. Kroz takav, miran način života, ostrva su zapravo i sačuvala svoju jedinstvenost, sve do 20. stoljeća, kada ni njih nije zaobišao najveći kolonizator od svih, globalizacija.

Kad mladi u Bosni i Hercegovini govore o odlasku jer nemaju dovoljno prilika za normalan život, vjerovatno su u pravu. Kad mladi na Farskim Ostrvima, koji, to se usput mora reći, na dohvat ruke imaju odlazak u skandinavske zemlje, pogotovo Dansku, govore o tome da nemaju dovoljno prilika za normalan život, oni su sto posto u pravu. Iako se zemlja modernizovala koliko je to bilo moguće, ona jednostavno ne nudi brz i dinamičan život kakav nude moderne, razvijene zemlje.

Oni koji ostaju, a demografija je blago narušena i nedostaje zbog migracija barem 2000 žena, dodatno su ponosniji na tu činjenicu i nacionalna svijest je jaka, a ogleda se kroz sve one simbole kroz koje se može iskazati ljubav prema svojoj zemlji. Fudbal je jedan od simbola.

Velesila među malima

Da bismo razumjeli fudbal u ovoj maloj zemlji, koji uglavnom revolvira oko glavnog grada Torshavna, moramo prvo na papir staviti neke osnovne postavke. Koliko se ljudi u  zemlji od 50 hiljada stanovnika zapravo može baviti fudbalom? Procenat je vjerovatno veći nego u drugim zemljama, pogotovo kad pogledamo onaj ranije navedeni primjer majstora za sve Unija Argea, ali svejedno je baza igrača toliko mala da je svaki rezultat koji Farani naprave vanserijski uspjeh.

A tih je vanserijskih uspjeha ipak mnogo. Za početak, ogroman je uspjeh činjenica da su Farska Ostrva 44. zemlja na UEFA rang listi, koja u obzir uzima rezultate klubova ostvarene u posljednjih pet godina u evropskim takmičenjima. Iza njih su, između ostalih, Estonija, Gruzija, Sjeverna Makedonija, Vels, Island i Crna Gora, što je pomalo sramotno za ove zemlje i ove lige i istovremeno pokazuje koliko Farani bolje raspolažu resursima koje imaju na raspolaganju. Uzmemo li u odnos broj stanovnika i rezultate koji se ostvaruju, Farska Ostrva bi se mogla proglasiti velesilom među malim fudbalskim zemljama.

2020. godine, KI Klaksvik je bio na pragu plasmana u Evropsku ligu. Kad je Sarajevo igralo play off protiv Celtica, ovaj je klub igrao protiv irskog Dundalka, a poražen je sa 3:1. Liga je ipak poluprofesionalna, iako su neki igrači profesionalci, no i kao takva ostvaruje rezultate bolje od mnogo snažnijih prvenstava.

Kompletan ovaj tekst nastao je zbog Borčevog protivnika u Evropi, ekipe B36 Torshavn, no ovaj klub je nemoguće posmatrati izolovano od farskog fudbala, jer je to jedna kompaktna cjelina. B36 Torshavn je formiran prije 86 godina, a zbog boje dresova, njegovi igrači nose nadimak Bijeli tigrovi, a tigrovi su ujedno i simbol kluba i često se u navijačkoj ikonografiji Torshavna pojavljuju i plišane lutke tigrova.

Od 1992. godine B36 igra u Evropi, a ovosezonski nastup bit će mu ukupno 21. evropski u historiji kluba. 11 puta je B36 osvajao domaće prvenstvo, posljednji put još 2015. godine, a tome je dodao i sedam trofeja kupa, posljednji osvojen upravo prošle godine.

Na evropsku scenu vraćaju se nakon što Evropu nisu igrali 2021. godine, a prethodno su bili redovan učesnik evropskih takmičenja u sedam uzastopnih sezona. Još se jedna zanimljiva stvar veže za ovaj klub. B36 Torshavn igrao je Ligu prvaka, UEFA kup odnosno Evropsku ligu, Kup pobjednika kupova, Intertoto kup i sada debituje u Konferencijskoj ligi, te će u svojoj kolekciji imati nastupe u svim takmičenjima koja UEFA organizuje.

Ukupno je B36 odigrao 51 evropsku utakmicu, slavio je šest puta, 11 puta remizirao, a u preostala 34 meča doživio je poraze. Postigao je 44 gola, a primio ih 117. U evropskim takmičenjima prošao je predstavnike Islanda, Malte, Gibraltara, Crne Gore, Estonije i Velsa, s tim da je tokom ljeta 2020. godine postao prvi farski klub koji je uspio proći tri protivnika uzastopno u Evropi, a to je dostignuće koje nikad nije pošlo za rukom ni bh. klubovima.

Prvi i posljednji duel farskih i bosanskohercegovačkih klubova u Evropi desio se davne 1999. godine. Nakon premijernog evropskog nastupa 1998. godine, u kojem su našu zemlju predstavljali Sarajevo i Željezničar, 1999. godine UEFA je našim klubovima zabranila učešće jer nije odigran play off domaćeg prvenstva. Iznimka je napravljena za bihaćko Jedinstvo, koje je tada nastupilo u Intertoto kupu. Te godine Intertoto kup je igrao i Juventus, koji je u trećem kolu mogao doputovati u Bihać, pod uslovom da Jedinstvo do trećeg kola dođe.

Bihaćki tim je u prvom kolu igrao sa farskim predstavnikom Gi Gotu, kojeg je na domaćem terenu dobio sa 3:0, da bi u gostima doživio minimalan poraz od 1:0. U drugom kolu uslijedio je duel sa rumunskim Ceahlaulom, koji je Jedinstvo savladao u oba duela i snovi o dolasku Juventusa u Bosnu i Hercegovinu su ugašeni.

Temelj reprezentacije

Zvuči impresivno brojka od sedam sadašnjih ili bivših reprezentativaca Farskih Ostrva u redovima B36 Torshavna, te još deset omladinskih reprezentativaca. Dakle, 17 igrača je reprezentovalo Farska Ostrva na međunarodnom nivou, ali ta brojka zapravo i nije toliko impresivna uzme li se u obzir da Farani i nemaju baš odakle crpiti svoje igrače i da svaki koji zaigra u domaćem prvenstvu prije ili kasnije može dobiti šansu i da zaigra za nacionalni tim. Ionako se većinom radi o igračima sa samo nekoliko nastupa.

Izuzetak, i to ogroman, jeste Sonni Natesttad, vjerovatno i najveća zvijezda Torshavna. Ovaj defanzivac je rođen 1994. godine, a za reprezentaciju je odigrao čak 44 utakmice. On je igrao i u Danskoj, Norveškoj, na Islandu, u Irskoj i generalno je za nivo na kojem igra ogromna zvijezda.

Interesantan je i ofanzivni veznjak iz Poljske Michal Przybylski koji je jednom prilikom nastupio za poljsku reprezentaciju do 20 godina, ali karijera mu je većinom vezana za Farska Ostrva. Osim njih, Torshavn i nema značajnije zvijezde, mada su neki igrači nastojali i po više puta karijeru graditi u inostranstvu, ali uglavnom bezuspješno.

Farani su itekako svjesni pozicije autsajdera iz koje nastupaju protiv Borca, i naravno, neće se protiv Banjalučana truditi da impresioniraju tehničkim umijećem i stilom igre koji plijeni pažnju. Farani će igrati izuzetno srčano i borbeno, čak to ne mora biti ni defanzivan stil igre, koliko će biti agresivan i borben. Posljednjih godina, njihov fudbal zabilježio je solidne rezultate, i stoga će Borac ipak morati da nastupi sa dozom opreza.

Mentalitet Farana naprosto je takav da ne odustaju, pa će se protiv Borca voditi i važna bitka na mentalnom planu. I pored toga, Borac je priličan favorit i sama činjenica da su Farani uspijevali eliminisati samo klubove koji su ipak stepenicu ispod bosanskohercegovačkih trebala bi značiti da Borac ide dalje. No, amaterskog protivnika nije dobio, te će se prema njemu morati ozbiljno odnositi.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.