Fudbal kakav treba biti: Znamo li šta je istinski smisao igre?

Šesnaest je klubova nakon jučerašnjeg dana ostalo u utrci za drugi najprestižniji trofej koji nudi bosanskohercegovački fudbal, trofej najmasovnijeg domaćeg takmičenja, Kupa BiH.

Premijerligaši su većinom opravdali očekivanja, iako su ove sezone dobili jako nezgodan zadatak, jer je zahvaljujući uvođenju poludirigovanog žrijeba bilo zagarantovano da se neće međusobno sresti, ali istovremeno i da će biti gosti timovima iz nižih rangova.

Deset od 12 premijerligaša naći će se u žrijebu osmine finala Kupa BiH, a rutinski su prolaz dalje ostvarili Željezničar, Borac, Zrinjski i Zvijezda 09. Nešto više muke imali su Velež i Mladost, dok su Tuzla City, Sloboda i Široki Brijeg svoje mjesto u osmini finala rezervisali tek nakon jedanaesteraca. Tu sreću nije imao Radnik, koji je poslije penala eliminisan od GOŠK-a iz Gabele. Jedini premijerligaš koji se istinski osramotio je Čelik, kojeg je na zemlju brutalno spustio Rudar Kakanj pobjedom od 3:0.

Fudbalski praznik

Ne možemo sa sigurnošću znati na šta su ličile utakmice gore pobrojanih timova, no sa sigurnošću možemo znati da je epitet utakmice šesnaestine finala Kupa BiH ponio duel između Ljubuškog i Sarajeva, odigran na stadionu Babovac, u kojem je Sarajevo poslije preokreta slavilo sa 4:2.

Ne bismo ni o tome mogli govoriti da nije bilo prije svega dobre volje portala Hercegovina Live, koji je putem svog youtube kanala odlučio prikazati stream utakmice za sve one koje je ona zanimala. I mogli smo iz prve ruke vidjeti koji je zapravo osnovni smisao kup takmičenja. Nije jučerašnji meč donio previše kvalitetnog fudbala, baš kao što logika i nalaže da ne može donijeti. Trećeligaš koji ne briljira u domaćem takmičenju ugostio je apsolutno izmiješani sastav premijerligaša koji pritom ima puno veće brige od utiska koji će ostaviti u kupu, a teren na kojem se meč igrao bio je daleko čak i od premijerligaškog standarda, o kojem ne treba previše govoriti. Kada se u takvim uslovima sastanu engleski prvoligaš i trećeligaš, ne igra se previše dobar fudbal, pa kako ga onda očekivati od domaćih klubova?

No, nije jučerašnji meč bio zanimljiv zbog same igre, nego što je bar na trenutak vratio nadu, makar to bilo i slučajno, da duša fudbala nije zauvijek iskvarena i promijenjena velikim sumama novca.

Ne možemo znati ko su bili glavni akteri sjajne priče na Babovcu. Dalo se zaključiti da se radi o dva dječaka u pubertetskoj ili predpubertetskoj dobi i njihovim starateljima, vjerovatno starijim članovima porodice koji su došli da sa njima pogledaju utakmicu. Naša sreća je bila u tome što smo mogli čuti iz prve ruke nepatvorena razmišljanja jednog običnog navijača, odnosno grupe najobičnijih ljudi, koji podržavaju mali klub koji vjerovatno nikad neće biti na nivou jučerašnjeg protivnika.

I vjerovatno nema potrebe citirati desetine zanimljivih i simpatičnih doskočica, psovki i anegdota u kojima je prednjačio jedan od dječaka (ima i onih kojima se nisu svidjele), koliko je potrebno pogledati u ogledalo i kroz introspekciju spoznati tog dječaka u samom sebi.

Možda on u svakodnevnici “navija” za Real Madrid, Barcelonu ili Manchester City (bilo bi tužno da navija za Manchester United), no jučer je bio na Babovcu i za njega je postojao samo Ljubuški.

Inače, taj je klub formiran 2005. godine pod imenom Bigeste i ne radi se o istom onom klubu koji je nekad davno igrao Premijer ligu BiH, odnosno o ljubuškoj Slogi. Sloge više nema, a dobar dio onih koji su je podržavali vjerovatno u ovom trenutku podržava Ljubuški. I to nije pitanje koje je direktno vezano za tradiciju i ljubav prema vlastitom klubu. Koliko god čudno zvučalo, ova ljubav prevazilazi te granice, to je ljubav prema vlastitom gradu, malom mjestu koje jednostavno želi egzistirati u svim oblicima, pa i kroz fudbal. Igrači koji predstavljaju Ljubuški većinom su lokalni momci, mnogi od njih su već igrali u višim rangovima i nema ljepše stvari i sportskijeg načina da i oni pokažu da postoje od bespoštedne borbe sa najjačim klubom u državi, aktuelnim osvajačem dvostruke krune.

Duša fudbala

Kada govorimo o duši fudbala, zalazimo u metafiziku. Zapravo ni ne možemo dokazati da je fudbal nekad imao dušu, a da je danas nema. Možemo govoriti samo o vlastitim emocijama, a pošto je u prirodi ljudskih stvorenja da sa vremenom potiskuju negativna iskustva i sjećanja, počnemo sa velikom blagonaklonošću gledati na prošlost, od čega nije operisan fudbal, ni bilo koji pojedinac koji egzistira unutar njegovog širokog spektra, kako ovdje, tako ni nigdje drugo.

Činjenica je da su fudbalski klubovi u svojoj ranoj historiji u puno većoj mjeri bili predstavnici lokalne zajednice nego je to danas slučaj. Čuveni Lisabonski lavovi, koji su Celtic popeli na krov Evrope 1967. godine, svi su rođeni u krugu manjem od 50 kilometara od Celtic Parka. Osvojili su naslov prvaka Evrope igrajući na glazgovski način.

Veza lokalne zajednice sa klubovima nepovratno je izgubljena, i to je svugdje slučaj. Moderni trendovi donijeli su situaciju da klubovi zapravo nemaju identitet jer ne predstavljaju ni određenu ideju oko koje se okupljaju ljudi, niti grupu ljudi uopće. I to vodi žestokoj dosadi, koja dalje vodi okrupnjavanju fudbala kroz izražavanje podrške nekolicini najvećih klubova kontinenta, koji su zapravo prije svega korporacije, i čiji igrači, osim ako izričito sami to ne žele, nemaju nikakav dodir sa lokalnom sredinom niti navijačima.

Zato je bilo simpatično slušati dečka iz Ljubuškog kako psuje sudiji iz Čapljine, iako ovaj nije sudio skandalozno niti je pravio krupne greške. Dio navijačkog folklora je kritiku prebaciti isključivo na sudiju. I zato je bilo zanimljivo slušati i njegovog djeda koji je, sudeći po komentarima koje je davao, dosad odgledao stotine ovakvih utakmica, i odgledat će ih još stotine. Pritom mu neće biti važno da li Ljubuški igra protiv Sarajeva, ili je sa drug strane Klis, Neum ili možda Posušje. Takvi ljudi su dio klubova i zbog njih se igra fudbal. I svaki put kad isprate svoje tim aplauzom, bilo da je on izgubio ili pobijedio, fudbal ostvari još jedan veliki trijumf.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.